NA SVJETSKI poznatim portalima kočopere se senzacionalne vijesti, od kojih mnogim kršćanima zaigra srce: "Generacija Z se vraća kršćanstvu. Podaci to dokazuju", donosi USA Today. "Mladi muškarci predvode oživljavanje religije", tvrdi Axios. Na istoj je valnoj dužini i Fox News: "Mladići iz generacije Z vraćaju se u Crkvu u iznenađujućim brojkama". I ne pričaju to na temelju osobnih dojmova, nego socioloških istraživanja.

Tiho buđenje

Obično se navode tri istraživanja napravljena u zadnje dvije godine. U Americi je ugledna organizacija Gallup utvrdila da je broj mladića iz generacije Z koji religiju smatraju važnom u nekoliko godina skočio s 24% na 42%, dok je postotak djevojaka ostao na oko 30. Barna Grupa, institut za istraživanje javnosti, detektirao je sličan fenomen: postotak muškaraca iz generacije Z koji odlaze u crkvu barem jednom mjesečno skočio je s 28 na 43, dok je kod mladih žena ostao na 36.

Gotovo istovjetni trendovi ustanovljeni su i u puno sekularnijoj Velikoj Britaniji. Anketa internetske platforme za istraživanje javnosti YouGov, u suradnji s Biblijskim društvom, obuhvatila je 13 tisuća mladih iz Engleske i Walesa. Navodno je generacija Z duhovno angažiranija nego bilo koja druga od živućih, počevši, dakle, od boomera. Broj onih koji odlaze u Crkvu porastao je od 2018. godine s 3,7 milijuna na zamašnih 5,7 milijuna. Istraživanje je prigodno nazvano "Tiho buđenje".

Vrag je u detaljima

Mediji su tako dobili u ruke prilično zanimljiv materijal, koji su prenijeli bez nekog ozbiljnijeg pokušaja dublje analize. Da krenemo prvo od Britanaca: u ispitivanju su sudjelovali volonteri, dakle, nemamo reprezentativni uzorak stanovništva. To je u temelju metodološki pogrešno i možete se kladiti da je broj kršćana koji je popunjavao podatke nerazmjeran u odnosu na njihov broj u općoj populaciji.

Isto je istraživanje utvrdilo da se povećao broj katolika koji dolaze u Crkvu, što je točno ako se usporede 2022. i 2023., tu je porast od nekih 50 tisuća. No, ta je brojka i dalje manja u odnosu na stanje iz 2018. Imamo trend povezan s pandemijom - tijekom same pandemije drastično se smanjio broj onih koji idu u Crkvu, da bi nakon nje opet krenuo uzlaznom linijom, no nipošto ne na pretpandemijsku razinu.

Tiho buđenje u najboljem je slučaju lagano ustajanje nakon nokauta, ali se i dalje tetura.

Zar i ti, sine Gallupe?

Barna Grupa napravila je solidno istraživanje, samo što ga mediji nisu dobro ni pročitali. Ono nije o generaciji Z općenito, nego samo o onima iz te generacije koji inače idu u Crkvu. Rezultat nije nimalo senzacionalan: pripadnici generacije Z koji idu u Crkvu čine to nešto češće nego njihovi milenijalni pandani. Odnos je prosječno 1,9 spram 1,8 puta mjesečno. Teško je u tome nazrijeti neko veliko vjersko buđenje.

Gallupovo istraživanje o tome koliko je ljudima važna religija pokazuje određeni rast u nekoliko posljednjih godina, ali, ako se to usporedi s podacima iz ranijih desetljeća, imamo neumoljivi pad sa 75% na današnjih 53%. Kako zapažaju neki upućeniji sociolozi religije, samo pitanje "koliko vam je važna religija?" zapravo je jako apstraktno. Mnogi među onima koji odgovore s odlučnim DA ni ne idu u Crkvu.

Tapkanje u mjestu

Neka druga istraživanja uočila su drugačije trendove: kršćanstvo je desetljećima u opadanju, ali u posljednjih nekoliko godina došlo je do stagnacije. Pew Research Center na reprezentativnom uzorku od 37 tisuća Amerikanaca ustvrdio je da je od 2007. godine broj onih koji se izjašnjavaju kao kršćani spao sa 78% na 63%. Tih 63% pojavilo se još 2019. i od tada su na godišnjoj razini išli nagore ili nadolje za 1%. Ista se stvar dogodila i s postotkom onih koji se mole svaki dan, njih je već nekoliko godina 44%. A i broj nereligioznih, tzv. "nones", stabilizirao se već duže vrijeme na 29%. Fenomen je po sebi zanimljiv, mada ne ukazuje na nekakvo vjersko buđenje.

Možemo li predvidjeti trendove nakon sadašnjeg tapkanja u mjestu? O budućnosti moramo uvijek govoriti oprezno, ali pogledajte i sami trendove unutar tih već uvriježenih generacijskih podjela.

Među boomerima čak njih 80% izjašnjavalo se kršćanima, dok je kod generacije Z, zoomera, taj postotak drastično manji i iznosi 58%. Isto je i s odlascima u Crkvu: gotovo polovica boomera, njih 49%, išla je u Crkvu barem jednom mjesečno, a kod zoomera se radi točno o jednoj četvrtini. Na tjednoj razini zoomeri sa 17% odlazaka najmanje su religiozna generacija u cjelokupnoj američkoj povijesti. Štoviše, 38% pripadnika te i dalje mlade generacije uopće ne ide u Crkvu. Odlazak na bogoslužja i u Britaniji je od 2018. do 2023. pao s 12% na 9,3%.

Promatramo li tako trendove, onda je jasno kuda ide kršćanstvo. Svaki rast u posljednje dvije-tri godine zapravo je oporavak, i to najčešće nepotpuni, od pada tijekom pandemije. Američki su katolici radosno objavili da se povećao broj obraćenika - ove godine bi mogao iznositi 180 tisuća, što je i dalje manje od pretpandemijskih 200 tisuća godišnje.

Zakucavanje sudbine

Iluzije o oživljavanju kršćanstva razbijaju se o stijene realnosti onog trenutka kad shvatite o kakvim se brojkama stvarno radi. Da bi uistinu mlađe generacije došle na razinu religioznosti svojih roditelja, u crkve bi se trebalo vratiti 10 milijuna milenijalaca i 18 milijuna zoomera. U prosječnoj američkoj crkvenoj zajednici od nekih sedamdesetak vjernika odjedanput bi se trebalo pojaviti još barem 30 do 40 novih lica, onih koji nikada nisu bili u crkvi. A to se jednostavno ne događa.

Kuda srlja kršćanstvo pokazuje još jedno britansko istraživanje koje je utvrdilo da djeca koja odrastaju u kršćanskom domu imaju vjerojatnost od nekih 50% da će i ostati u Crkvi. S druge strane, djeca koja odrastaju u nereligioznim domovima imaju više od 90% izgleda da će ostati nereligioznima. Shvatite li značenje tih trendova, jasno vam je da će se jednoga dana drumovi uželjeti kršćana.

Napokon, američki su katolici 1960-ih godina imali oko 1,3 milijuna krštene djece, i to u vrijeme kad je Amerikanaca bilo dvaput manje nego danas. A danas se godišnje krsti oko pola milijuna djece, što jasno ocrtava dugoročnu sudbinu religije koja ovisi najviše o rađanju djece i njihovu zadržavanju u vjerskoj tradiciji svojih predaka.

Kršćanstvo je u posljednjih nekoliko godina malo zastalo s gubitkom vjernika, što nije čudno za vremena svjetski relevantnih događaja poput već spominjane pandemije, ali i raznih ratova i društvenih turbulencija. No, buđenja nema, oživljenja još manje, a budućnost kršćanstva nije ni malo ružičasta. Sve su to trendovi koje zapažamo i u Hrvatskoj, iako neki procesi nisu tako odmakli kao u Zapadnoj Europi. A to neće promijeniti ni tisuće pogrešno shvaćenih anketa.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Skeptički eseji o religiji" možete nabaviti ovdje.

Od Galileijevih sukoba s Crkvom, u prvoj polovici 17. stoljeća, do danas traje napetost između religije i prirodnih znanosti zbog različitih pogleda na svijet. U današnje doba ta je napetost čak i pojačana s obzirom na napredak prirodnih znanosti s jedne strane, i aktualne trendove jačanja konzervativizma u cijeloj Europi s druge.