ZVJEZDANO oko najmoćnijeg svemirskog teleskopa do sada dalo nam je novi uvid u ogromnu eksploziju koju smo zabilježili prije samo 36 godina. Naime, znanstvenici su uočili snažan bljesak svjetlosti u veljači 1987. i od tada pomno prate razvoj supernove SN 1987A.

Ova supernova nam je podarila neviđeni uvid u evoluciju kolapsa jezgre zvijezde. SN 1987A je udaljena od nas samo 168.000 svjetlosnih godina, a nalazi se u Velikom Magellanovom oblaku. Promatrali smo je kroz sve moguće valne duljine, od radio do gama, piše Science Alert. 

Sada je svemirski teleskop James Webb (JWST) bacio pogled na ovo područje u infracrvenom zračenju i u rastućem oblaku koji se stvorio oko iznutrice eksplodirane zvijezde otkrio nikad prije viđene strukture. 

NASA: Nalik su polumjesecima 

Forma izbačenog materijala SN 1987A ima strukturu pješčanog sata. U sredini se nalazi vrlo tamna mrlja u obliku otvora brave. Radi se o nakupini tako guste prašine da čak ni JWST ne može kroz nju prodrijeti. Znanstvenici smatraju da se tamo skriva svjetlost koja putuje kroz nju. Dokazi sugeriraju da skriva srce zvijezde koja je eksplodirala, koja je sada postala pulsar, vrsta neutronske zvijezde. 

Na snimci vidimo da zvijezdu okružuje svijetli prsten koji okružuje ekvator i tvori struk pješčanog sata. Svijetle točke u prstenu su vrući izboji koji su nastali kada je materijal iz supernove udario u materijal koji je zvijezda izbacila kada je došla do kraja svog života. 

JWST je unutar prstena uočio nešto što nikada prije nismo vidjeli - čudne strukture koje nalikuju polumjesecu. "Smatramo da su ovi polumjeseci dio vanjskih slojeva plina koji je izbio iz eksplozije supernove", objašnjava NASA. 

Hubble (2010.): SN 1987A

"Njihova svjetlina je možda pokazatelj optičkog fenomena koji je rezultat promatranja materijala koji se širi u tri dimenzije. Drugim riječima, zbog našeg kuta gledanja nam se čini da u ova dva polumjeseca ima više materijala nego što je to zapravo slučaj", dodaje. 

Središte ove supernove i dalje ostaje misterij 

JWST je revolucionarni, devet milijardi dolara vrijedan infracrveni svemirski teleskop koji je sto puta osjetljiviji od teleskopa Hubble. Svemir promatra uglavnom u infracrvenom spektru, zbog čega može prodrijeti kroz "tamne" oblake plina i prašine. Hubble je funkcionirao prvenstveno na optičkim i ultraljubičastim valnim duljinama.     

No u slučaju SN 1987A, središte supernove je toliko gusto da kroz njega nije mogao prodrijeti ni JWST. Dakle, još uvijek nismo izravno uočili neutronsku zvijezdu koja je tako fascinantno eksplodirala prije 168.000 godina.