MESNA industrija Sljeme iz zagrebačkih Sesveta, svojedobno najveća svinjogojska farma na svijetu, danas je simbol ekonomske propasti najvažnijih i najpoznatijih poduzeća u Hrvatskoj i čitavoj regiji. Sljeme je propalo u pretvorbi i privatizaciji, koruptivnom ekonomskom modelu korištenom devedesetih godina prošlog stoljeća. O tome svjedoče devastirani ostaci dva glavna pogona bivše tvornice koji su u vlasništvu Grada Zagreba, dok su na trećem dijelu sagrađeni "Bandićevi stanovi".

Ukupno prostor devastiranog područja danas ima oko 14 hektara, objekte obilaze entuzijasti koje zanima industrijska baština, dok gradski planovi navode kako bi se jednog dana cijeli prostor trebao urediti, urbanizirati ili ozeleniti.

Povijest Sljemena započela je 1898. godine.

"Prva sesvetska tvornica osnovana je 1898. godine pod nazivom Gospodarstvena tvornica mesnate robe i masti, dioničarsko društvo u Zagrebu. Projektirao ju je Janko Holjac, poznati zagrebački arhitekt, a započela je s radom 1899. godine. Nakon početnog uzleta tvornica je prestala s proizvodnjom 1908. godine. Tvorničke pogone kupuje 1915. godine zagrebački poduzetnik Filip Rabus, vlasnik Prve zagrebačke tvornice salame, suhomesnate robe, kobasica i masti K. Rabus i sin. Radovi na proširenju, rekonstrukciji i modernizaciji tvornice trajali su pet godina i 1920. godine su privedeni kraju. Proizvodnja je započela sljedeće godine", kaže za Index Damir Fofić, kustos Muzeja Prigorja.

U to vrijeme mesna industrija dobila je i svoj simbol, dječaka u narodnoj nošnji, koji se u raznim verzijama pojavljivao sve do propasti tvrtke. Prvu maskotu dizajnirao je glasoviti Otto Antonini, najveći hrvatski dizajner prije Drugog svjetskog rata.

Tvornica Rabus, kako se tada nazivala, do sredine tridesetih godina proširila je posao na druge dijelove tadašnje Jugoslavije. Otvorili su zastupstva u Splitu, Dubrovniku, Kotoru, Sušaku, Karlovcu, Celju i Sarajevu. Izvozili su u Austriju, Čehoslovačku, Italiju, Njemačku, Francusku i Švicarsku.

Nakon Drugog svjetskog rata nastavljena je proizvodnja. Odlukom vlade Narodne Republike Hrvatske 30. prosinca 1946. osnovana je Tvornica suhomesnatih proizvoda Sljeme sa sjedištem u Sesvetama. Proizvodnja je zaustavljena u ljeto 1947. zbog remonta i dogradnje tvornice, da bi se nastavila 1949. godine.

Tada je posao krenuo

"Mesna industrija Sljeme Sesvete je do kraja pedesetih razvila mrežu od 30-ak prodajnih mjesta u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Držala je 50-postotni udio na zagrebačkom tržištu mesa i mesnih prerađevina. Osim domaćeg, Sljeme počinje izvoziti i na strana tržišta. Tvornica je prve mesne konzerve 1952. godine izvezla na englesko tržište te je u kratkom razdoblju postala najveći izvoznik mesnih prerađevina u Jugoslaviji. Vrijednost izvoza je rasla iz godine u godinu. Sljeme je najviše izvozilo u Italiju, Zapadnu Njemačku, Austriju, SAD, SSSR i zemlje Bliskog Istoka.

Na vrijednost izvoza najviše je utjecala činjenica da su korištene iznimno kvalitetne sirovine u proizvodnji. Zbog takve inovativne odluke Sljeme je prestiglo sve mesoprerađivačke tvornice na području tadašnje Jugoslavije", objašnjava kustos Damir Fofić.

U šezdesetim godinama Sljeme ulazi u izgradnju novih kapaciteta. Sagrađena je i toplana, dovršena 1968. godine.

"Građevinski radovi na izgradnji najveće farme na svijetu, kapaciteta 100.000 tovljenika godišnje, započeli su 1964. godine, a završeni 1966. godine. Usporedno sa svinjogojskom farmom izgrađena je i tvornica stočne hrane sa silosima i pomoćnim objektima kapaciteta 100.000 tona krmnih smjesa godišnje. Izgradnjom svinjogojske farme i tvornice stočne hrane zaokružena je jedinstvena cjelina u kojoj je osiguran lanac od proizvodnje stočne hrane i uzgoja svinja do prerade u matičnom pogonu", iznosi Fofić.

Od kraja pedesetih godina perspektivna tvrtka Sljeme integrirala je u svoj sastav zagrebačku Gradsku klaonicu, mesoprerađivački pogon u Zaprešiću, Zagorje iz Zlatar Bistrice te Vrbovečku industriju mesnih proizvoda i konzervi (VIMPIK). Sljeme je preuzelo poljoprivredna gospodarstva Jastrebarsko, Sesvetski Kraljevec i Šašinovec te peradarske pogone iz Donje Stubice i Poznanovca.

Uprava Sljemena preseljena je u zagrebačku Heinzelovu ulicu, dok su glavni pogoni ostali u Sesvetama. Broj zaposlenih u sesvetskom pogonu 1961. godine iznosio je 1200 radnika.

U svoje zlatno doba Sljeme je proizvodilo sve vrste jela - od juha do ćevapčića.

Bili su jedna od prvih tvrtki koja je koristila strojnu obradu podataka. Kupnjom mehanografskih strojeva sistema bušenih kartica od tvrtke Remington Rand Univac 1958. godine uvedena je elektronska obrada podataka da bi se pratilo poslovanje. Stroj je u početku korišten za fakturiranje i obračun plasmana proizvoda. Uskoro je naručeno i računalo Univac 120, koje je instalirano 1961. godine. Bilo je to prvo elektroničko računalo s elektroničkim cijevima u Hrvatskoj.

Nakon 1990. Sljeme je krenulo putem propasti

"Postupak pretvorbe Sljemena u dioničko društvo proveden je 1994. godine. Temeljni kapital društva utvrđen je u iznosu od 60.3 milijuna njemačkih maraka. Prema službenoj ocjeni iz 2003. godine, provedba pretvorbe i privatizacije nije obavljena u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Revizijom su utvrđene mnoge nepravilnosti", navodi Damir Fofić i nastavlja: "Radnici Sljemena tijekom 2005. godine organizirali su brojne prosvjede protiv gašenja proizvodnje. Jedan je održan i u središtu Sesveta pod geslom 'Sljeme u stečaju - Sesvete u stečaju', ali učestali prosvjedi nisu uspjeli spriječiti gašenje sesvetske mesne industrije, koja je nakon 106 godina prestala s radom. Iste godine Sljeme d.d. promijenilo je ime u Rabus d.d., nad kojim je uskoro pokrenut stečajni postupak odnosno likvidacija. Imovina je rasprodana, a grad Zagreb je 2006. godine postao vlasnik kompleksa."

U Gradskom planu Sljeme-Sesvete iz listopada 2024. nema preciznih podataka što učiniti s ostatkom devastiranih pogona.

"Cilj gradskog projekta Sljeme - Sesvete je stvoriti prostor s jasnim identitetom koji će služiti kao središte za kvalitetan život, okupljajući najvažnije javne, kulturne, sportsko-rekreacijske, trgovačke, poslovne i turističko-ugostiteljske aktivnosti. U tom procesu ključna je suradnja s nadležnim javnopravnim tijelima, kao i aktivno uključivanje građana kroz participativno planiranje, kako bi prostor bio oblikovan prema njihovim potrebama", kaže se u dokumentu gradskog Ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i planiranje.

Do tada zahrđala figura Jankića, simbola nekad uspješnog Sljemena, ostaje bdjeti nad Sesvetama.