CIGLANA smještena na zagrebačkom Črnomercu - vidljiva po prepoznatljivoj glavnoj zgradi - još uvijek izaziva interes javnosti. Osim stručnjaka i istraživača privredne baštine Zagreba, prostori ciglane i njezina okolica, posebno umjetna jezera koja se ondje nalaze, privlače posjetitelje koje zanimaju nepoznata mjesta u gradskoj jezgri.

Na prostorima gdje se nalazila Ciglana Zagreb nalazi se i poznati trgovački centar, kao i poligon za vožnju automobila. Index je razgovarao sa stručnjacima, ali i entuzijastima koji proučavaju ostatke zagrebačke industrije, o važnosti i vrijednosti tog primjera industrijske arhitekture starijeg od stotinu godina.   

Vanja Radovanović, član uredništva projekta Mapiranje Trešnjevke pri Centru za kulturu Trešnjevka, koji je ovog ljeta vodio skupinu entuzijasta u razgledavanje Ciglane i njezine okolice, kaže da najpoznatija zagrebačka ciglana nipošto nije i jedina: "S obzirom na to da je u doba brzog širenja grada krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća bila velika potražnja za građevinskim materijalom, posebice ciglom, njezina je proizvodnja bila vrlo važna gospodarska grana.

Mogućnosti transporta su tada bile ograničene, tako da su ciglane izgrađene svugdje gdje je bilo potrebe za njima. U zapadnom dijelu grada jedna od ciglana je bila upravo na mjestu današnjeg nebodera u Selskoj 34 - otud i ime kvarta Ciglenica - druga na mjestu sadašnjeg srednjoškolskog igrališta, potom jedna uz Slovensku ulicu, a pred kraj 19. stoljeća je počela s radom i ciglana na Črnomercu, čiji je vlasnik bio Adolf Müller."

Divljina i šipražje na stotinjak metara od jedne od najprometnijih točaka grada

Radovanovića je zapanjilo stanje u kojem se taj dio Črnomerca nalazi: "Ono što je meni osobno fascinantno kod tog prostora je da se ta divljina, šipražje koje je na mnogim mjestima posve neprohodno, nalazi tek na stotinjak metara od jedne od najprometnijih točaka grada i uz veliki trgovački centar. To je veliki prostor kojim je posljednjih desetljeća kročio tek vrlo mali broj ljudi, a predstavlja velik odmak od gradske vreve u mnogim dimenzijama."

Kustos Muzeja grada Zagreba Goran Arčabić za Index kaže kako se Ciglanom bavio iz perspektive industrijskog naslijeđa 19. stoljeća.

"Ciglana je bila jedan od 12 industrijskih sklopova i građevina zastupljenih na izložbi naslovljenoj Modernizacija na periferiji carstva. Ta izložba je bila prva od tri studijske izložbe realizirane u sklopu projekta Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive, koji sam pokrenuo u Muzeju grada Zagreba. Ciljeva je bilo više, a općenito sam nastojao podići svijest o važnosti prepoznavanja, zaštite i održive prenamjene industrijskog nasljeđa."

Srušeni dimnjaci

"Godine 2010. ciglana nije bila zaštićena. Smatrao sam da postoje uvjerljivi argumenti da se zaštite i sačuvaju bar dimnjaci te dio sustava za transport sirovine u sklopu ciglane, odnosno u neposrednoj okolici tvornice. Dimnjaci ciglane bili su gotovo jedini preostali industrijski dimnjaci u Zagrebu. Vrijedilo ih je čuvati ne samo zbog prepoznatljive vizure Kustošije i Črnomerca već kao materijalni trag industrijske prošlosti zagrebačke zapadne periferije, važan dio lokalne povijesti i identiteta tog dijela grada te povijesti poduzetništva i modernizacije", objašnjava Arčabić.

Dimnjaci su srušeni zbog oštećenja nakon petrinjskog potresa, u veljači 2021. godine. Možda ih i nije trebalo srušiti.

"Brojni primjeri u svijetu i Hrvatskoj potvrđuju da je moguće sačuvati povijesne industrijske građevine neovisno o dimenzijama, složenosti dizajna i konstrukcije. Na primjer, dimnjak tvornice Segestica u Sisku koji je oštećen nakon potresa 2020. godine zbog sigurnosti je skraćen, ali je bar dijelom očuvan", dodaje Goran Arčabić.

"Šteta je što su srušeni dimnjaci, vertikale u gradu su simboli i orijentiri. Upozorio bih i na preostatke vijadukta koji se proteže prema zapadu, sjeverno od Ilice. Vijadukt je služio za dopremanje gline, zanimljiv je primjer industrijske arheologije. Bilo bi vrijedno razmotriti može li se taj vijadukt aktivirati u javnu šetnicu ili neku drugu javnu namjenu. Čak i bez funkcije, taj vijadukt jest lijep urbani artefakt i svjedok povijesti i bilo bi ga vrijedno očuvati", napominje profesor Arhitektonskog fakulteta dr. Maroje Mrduljaš.

Ostaci ostataka Ciglane Zagreb i danas su vrijedne građevine

Povijest črnomerečke ciglane započinje 1885., kada su izgrađeni prvi objekti. Utemeljitelj je tvorničar Adolf Muller. Poslovanje službeno ne postoji od 2011. godine, kada su Ciglane Zagreb pripojene Agrokoru, koji je 50.79 posto Ciglane Zagreb kupio 2008. godine izgradivši na djelu prostora trgovački centar i parkiralište.

Müllerov brijeg - prostor iznad tvornice - kupila je od nasljednika 2006. godine skupina poznatih poduzetnika s namjerom izgradnje stambenog bloka. Ostaci ostataka Ciglane Zagreb i danas su vrijedne građevine.

"Radi se o vrlo vrijednoj arhitekturi. Glavnu zgradu koju i danas prepoznajemo sagradio je arhitekt Martin Pilar 1912./13. godine. Pilar je važan arhitekt, školovan u Beču", kaže za Index dr. Dragan Damjanović s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Damjanović naglašava kako se u to vrijeme Ciglana uopće nije nalazila u Zagrebu - smještena je iza črnomerečke mitnice: "Administrativno, Črnomerec je bio izvan Zagreba", kaže Damjanović i dodaje kako zgradu treba sačuvati i prenamijeniti.

"Treba je sačuvati i adaptirati za današnje potrebe. Starost je sama po sebi kapital, tako se to može brendirati kao dodatna vrijednost. Pogledajmo primjere iz Engleske i Nizozemske ili zgradu gasometra u Beču, koja je nastala preuređenjem. Prilika je da se stariji objekti ne uklone - ciglana je atraktivna zgrada od opeke kojom su se gradile industrijske zgrade i važna je kao primjer arhitekture nastale krajem 19. i početkom 20. stoljeća", objašnjava dr. Damjanović.

Tužna sudbina obitelji Müller

Od svojeg osnivanja pa kroz cijelo dvadeseto stoljeće Ciglana Zagreb bila je jedan od najvažnijih objekata u zapadnom dijelu Zagreba. Zapošljavala je stotine radnika. Njezin pokretač Adolf Müller bio je poznat i kao kulturni mecena i svestrani poduzetnik - zasadio je voćnjake na Kustošiji, na Müllerovom brijegu.

Kao kulturni projekt, Müller je otvorio kino Balkan - kasnije Europa - koje danas ne radi - u današnjem Prolazu sestara Baković. Drugo kino otvorio je na mjestu na kojem se danas nalazi kazalište Gavella.

Obitelj Müller imala je tužnu sudbinu. Osnivača tvrtke Adolfa naslijedili su sinovi Leo, koji je ubijen u šumi u okolici Zagreba 1941. godine. te Alfred, koji je život izgubio u nacističkom logoru Dachau 1945. Ubijeni su zbog pripadnosti židovskome narodu, iako su 1938. godine prešli na starokatoličku vjeru te promijenili prezime iz Müller u Miler.

Leo Müller je 1935. godine dokapitalizirao poduzeće omogućivši njegov razvoj. Na vrhuncu proizvodnje opeke tvornica je imala pet dimnjaka, vlastitu željeznicu i suvremene peći.

Što će u budućnosti biti s prostorom bivše Ciglane Zagreb i Müllerovog brijega?  .

"Budućnost zgrade bivše Müllerove Ciglane na Črnomercu u velikoj je mjeri urbanistička tema. Riječ je o zoni koja se nalazi uz bitan prometni terminal koji povezuje tramvajski i autobusni promet, s velikim trgovačkim centrima u blizini. To je ujedno zona spoja šireg centra, periferije Zagreba i podsljemenske zone.

Dakle, promišljanje budućnosti te bivše industrijske zgrade ovisi o urbanističkoj koncepciji čitave zone, koja je danas sasvim kaotična, neuredna i negostoljubiva. Naročito nedostaje zelenila pa su ljeti vrućine u prostoru kojim se kreće veliki broj građana nesnosne. Već duže postoje inicijative za stambenu izgradnju na susjednom Müllerovom brijegu, kao što se i istražuju mogućnosti zone Ciglane koju Generalni urbanistički plan definira kao gradski projekt i za koju postoji i obaveza provedbe javnog natječaja", objašnjava dr. Maroje Mrduljaš.

"U obnovi postindustrijskih zona i bivše utilitarne arhitekture Zagreb kasni u odnosu na druge europske gradove i iskustvo je razmjerno ograničeno. Gliptoteka je već duže smještena u zgradi bivše Kožare u Medvedgradskoj, a u današnjoj jahaonici u Baruna Filipovića danas se nalazi privatna galerija Lauba. Recentno je nasuprot Laube u drugoj jahaonici otvorena i Gruntovnica.

No svi ti društveno korisni i strukovni zamijećeni projekti mjerilom su manji i Ciglanu će vjerojatno trebati revitalizirati kroz drugačiji pristup, koji će vjerojatno morati kombinirati različite sadržaje. Meni je naročito bio zanimljiv diplomski rad rađen 2018. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je Marina Šaić pod mentorstvom Idisa Turata predložila smještaj velikih bazena -termi u Ciglanu. Šaić je ispravno prepoznala da za puno korištenje potencijala postojećeg objekta dobro pristaje upravo sadržaj koji traži baš golemi volumen, poput rimskih termi s kojima zgrada, uostalom, dijeli i zidove od opeke. Osim nesporne korisnosti tog programa, mislim da bi atmosfera unutar zgrade bila jedinstvena, no teško je zamisliti da bi se tako nešto moglo odista i dogoditi.

Možda je razuman scenarij prema kojem se Ciglana ne promišlja kao volumen koji se pod svaku cijenu mora dupkom napuniti odmah. Moguće je zaposjedati i dio po dio zgrade, neke dijelove malim, čak i privremenim intervencijama, a jedan dio može biti i natkriveni javni gradski prostor, poput velikog interijerskog trga koji može služiti za povremena događanja", razmišlja dr. Mrduljaš.

Mogla bi biti srušena do posljednje cigle

Prema Generalnom urbanističkom planu iz kolovoza 2022. godine, područje projekta Ciglana određeno je kao područje na kojem se omogućuje izrada gradskog projekta. Urbanistički plan uređenja Ciglana predviđa i prenamjenu stare industrije.

"Prenamjena stare industrije može biti nositelj transformacije/razvoja i međusobnog povezivanja šire urbanističke cjeline, a mogu se sačuvati istaknuta obilježja industrijske arhitekture i urbanizma (memoriju mjesta) da bi spoj nove i stare arhitekture bio povod za jedinstvena arhitektonska ostvarenja", stoji u urbanističkom planu Zagreba.

No hoće li pritom stara zgrada ciglane biti sačuvana ili srušena do posljednje cigle, izrijekom se ne navodi.