TVORNICA lakih metala (TLM) desetljećima je bila ekonomski simbol Šibenika i Hrvatske. Nakon ratnih devedesetih godina preživljavala je uz složene pretvorbene i privatizacijske procese, gubitak tržišta i nove uvjete poslovanja, da bi danas poslovala s deset puta manje radnika nego u svoja najbolja vremena. Ipak, TLM je danas jedna od rijetkih tvornica koja je zadržala proizvodnju u sektoru metalurške industrije.

Šibenski gospodarski div, koji je sada kompanija srednje veličine, u kolektivnom sjećanju ostaje kao firma koja je "hranila Šibenik", predstavljala nositelja napredne tehnologije u državi i imala vrlo značajnu industrijsku proizvodnju u predturističko doba kada su se brojale tone proizvoda za izvoz umjesto broja postelja za inozemne turiste. TLM je 1990. godine bio deseti izvoznik u tadašnjoj Jugoslaviji.

Galerija

Povijest važne šibenske metalne industrije započinje prije devedesetak godina.

"Priča o vremenu kada je Šibenik bio aluminij"

"Šibenik, grad na obali, sredinom 20. stoljeća krenuo je putem teške industrijalizacije u kojoj se budio uz zvuk tvorničkih sirena koje su određivale ritam dana - prva, druga, noćna smjena… Da će krenuti putem teške industrije dalo se naslutiti 1951. godine kada je započela gradnja Tvornice lakih metala u Ražinama, poznatije kao TLM, jedna od najvažnijih poslijeratnih gospodarskih investicija koja je odredila budućnost Šibenika", govori za Index Marijana Klisović, muzejska savjetnica i voditeljica Odjela novije povijesti Muzeja grada Šibenika.

"Priča o vremenu kada je Šibenik bio aluminij seže u same početke pedesetih godina prošlog stoljeća, kada se Jugoslavija ubrzano industrijalizirala. Ideja je bila stvoriti vlastitu aluminijsku proizvodnju, od sirovine do gotovog proizvoda, a vjetar u leđa cijeloj ovoj priči davala je postojeća Tvornica aluminija u Lozovcu, u kojoj je još davne 1937. godine izliven i prvi aluminijski blok", govori nam Klisović.

Novi TLM trebao se graditi uz postojeću tvornicu u Lozovcu zbog blizine rijeke Krke, hidroenergetskih resursa i industrijske izolacije, no od te lokacije se odustalo. Pogoni su izgrađeni na prostoru šibenskih Ražina 1951. godine. Radove je izvodilo poduzeće Tehnika iz Zagreba.

"Transformacija TLM-a u ono u čemu će biti najjači"

"U međuvremenu, 1953. godine mijenja naziv iz Tvornice aluminija i aluminijskih proizvoda u Tvornicu lakih metala Boris Kidrič. Do 1958. godine već je imala pogone elektrolize, valjaonice i ljevaonice, a 1964. spaja se s pogonima na Lozovcu i tako postaje važan dio aluminijskog lanca u Hrvatskoj.

U početku se aluminij proizvodio, ali se to pokazalo izuzetno skupom i energetski zahtjevnom investicijom i već sredinom šezdesetih godina dolazi do zatvaranja pogona elektrolize. TLM se transformira u ono u čemu će biti najjači, a to je prerada aluminija", objašnjava Marijana Klisović.

Tada je TLM postao prerađivač sirovina koje je obrađivao u valjaonici, ljevaonici i prešaonici, izrađujući aluminijske limove, profile i razne dijelove.

"Zlatno doba" s 5500 zaposlenih

"Zlatno doba TLM-a zasigurno je period od 1970. do 1985. godine kada je bio deseti izvoznik u Jugoslaviji s oko 5500 zaposlenih radnika, čineći tako okosnicu industrijskog identiteta Šibenika. Taj industrijski gigant omogućio je da se Šibenik razvije u grad u kojem se trostruko povećao broj stanovnika", govori nam Klisović.

"TLM je zapošljavao tisuće ljudi, generacije Šibenčana koji su radili u smjenama, i za sve te radnike TLM nije bio samo tvornica nego mjesto rada koje im je pružalo sigurnost i identitet. Tvornica je značila siguran posao, osjećaj pripadnosti, rješavanje stambenog pitanja kroz poduzeće, redovnu plaću, ostvarivanje radničkih prava preko sindikata te korištenje raznih pogodnosti, od ljetovanja, organiziranih zimovanja i putovanja radnika do tvorničkih radničkih odmarališta", napominje muzejska savjetnica.

Promašaj u Obrovcu

Ali ni to nije bilo dovoljno - tadašnja država pokušala je TLM učiniti samodostatnim. Stvorena je Tvornica glinice u Obrovcu, jedan od najvećih poslovnih promašaja u jugoslavenskom socijalizmu.

"U svrhu toga odlučuju se na skupi i neučinkoviti industrijski eksperiment - gradnju Tvornice glinice Jadral u Obrovcu, koja je zamišljena kao ključna karika na relaciji boksit-glinica-aluminij-gotovi proizvod i koja bi u konačnici zatvorila cijeli lanac proizvodnje. Na papiru je taj sustav izgledao dobro, ali u praksi su stvari bile dosta složenije", tumači Klisović.

"Od samih početaka tvornica Jadral bila je problematična - glinica iz Jadrala bila je skuplja od uvozne, što je ubijalo konkurentnost TLM-a na tržištu. Jako brzo se pokazalo da je Jadral 'najslabija karika' TLM-a jer se proizvodnja pokazala potpuno neisplativom, troškovi su rasli, a sam sustav je bio potpuno neodrživ", kaže Marijana Klisović pa dodaje : "Dakle, Ražine su donosile novac, Obrovac je trebao pomoći, ali je više odmagao."

Domovinski rat kao "zadnja točka raspada"

Vrhunac krize bio je raskid ugovora s Demokratskom Republikom Njemačkom 1990. godine, koja je do tada bila jedno od najvažnijih tržišta TLM-a, što je uz početak Domovinskog rata u Hrvatskoj donijelo početak konačnog loma tvornice. Obrovac se gasi, a TLM raspada.

Tijekom granatiranja Šibenika veći dio proizvodnih pogona tvornice doživio je razaranja u tolikoj mjeri da su prestali s radom, pomalo je dolazilo do nestanka tržišta, a uskoro su uslijedile i loše privatizacije. Od 1990. godine TLM je djelovao kao samostalno poduzeće TLM Šibenik, a od 1991. postaje holding.

Pogoni u Lozovcu posluju kao samostalno poduzeće Ivanal d.o.o., a šibenska tvornica u Ražinama krenula je putem nesretnih i neuspjelih privatizacija, da bi 2017. većinski dio poduzeća kupila slovenska firma Impol i nastavila djelovati kao Impol TLM.

Danas Impol TLM zapošljava oko petsto radnika koji proizvode aluminijske proizvode i dijelove za automobilsku i zrakoplovnu industriju. O povijesti TLM-a snimatelj i fotograf Šime Strikoman snimio je dokumentarni film u doba kada je tvrtka radila punim pogonom.

"TLM nije propao zbog Domovinskog rata"

"Mnogi su skloni reći da je TLM propao zbog Domovinskog rata. TLM nije propao zbog Domovinskog rata nego zbog okolnosti koje su ga zadesile. Bio je energetski skup i tehnološki zastario. Najvažniji razlog jest vezanost za neučinkoviti sustav jer TLM, Obrovac i Lozovac nisu bili logičan industrijski lanac već isključivo eksperiment industrijske politike tadašnje države. Domovinski rat je samo došao kao zadnja točka raspada i TLM je doživio sudbinu brojnih tvornica u Hrvatskoj", napominje Marijana Klisović

"Priča o TLM-u nije samo priča o šibenskoj industriji. To je priča brojnih Šibenčana kojima je tvornica značila sigurnost u sustavu koji je imao svoje slabosti. To je priča o generacijama koje su radeći u smjenama u tvorničkim halama gradile grad i svoje živote", zaključuje Klisović.