DANA 1. lipnja 1958. francuski parlament izglasao je povjerenje vladi koju je predvodio general Charles de Gaulle, čime se jedan od najpoznatijih političara 20. stoljeća vratio na vlast nakon gotovo dvanaest godina političke izolacije. Njegov povratak označio je kraj nestabilne Četvrte Republike i početak novog političkog sustava koji i danas oblikuje Francusku.

Za mnoge Francuze tog vremena de Gaulle nije bio samo političar. Bio je simbol nacionalnog otpora tijekom Drugog svjetskog rata, čovjek koji je iz Londona pozivao Francuze na nastavak borbe protiv nacističke Njemačke kada je zemlja bila okupirana. Nakon rata vodio je privremenu vladu, ali se 1946. povukao iz politike nezadovoljan načinom na koji je bila uređena nova republika.

Godinama je upozoravao da je francuski parlamentarni sustav preslab i da vlade prečesto padaju. Malo tko je tada mogao pretpostaviti da će upravo kriza u kolonijalnom ratu u Alžiru otvoriti vrata njegovu velikom povratku.

Francuska na rubu političkog sloma

Pedesetih godina Francuska je bila duboko podijeljena zbog rata u Alžiru. Dok je dio političara razmatrao mogućnost pregovora s alžirskim nacionalistima, mnogi vojni zapovjednici i francuski doseljenici u Alžiru bili su odlučni zadržati teritorij pod francuskom kontrolom.

U svibnju 1958. situacija je eskalirala. U Alžiru je izbila pobuna francuskih vojnih i političkih krugova koji su optuživali vladu u Parizu za neodlučnost. Pojavili su se i strahovi da bi vojska mogla intervenirati i u samoj Francuskoj. Zemlja se našla u najtežoj političkoj krizi od završetka Drugog svjetskog rata.

U tom trenutku mnogi su pogled usmjerili prema de Gaulleu, koji je godinama živio povučeno, ali je i dalje uživao golemi ugled među građanima i vojskom.

"Najslavniji Francuz"

Predsjednik Republike René Coty odlučio je krajem svibnja pozvati de Gaullea da formira novu vladu. Coty ga je opisao kao "najslavnijeg Francuza", uvjeren da jedino on može spriječiti raspad političkog sustava i moguće nasilje.

De Gaulle je pristao, ali pod svojim uvjetima. Tražio je izvanredne ovlasti i mogućnost izrade novog ustava koji bi ojačao izvršnu vlast. Parlament je 1. lipnja 1958. izglasao povjerenje njegovoj vladi, a nekoliko dana kasnije dodijeljene su mu široke ovlasti za provođenje reformi.

Njegov povratak izazvao je različite reakcije. Pristaše su ga slavile kao spasitelja države, dok su protivnici upozoravali da bi mogao ugroziti demokraciju i stvoriti sustav previše koncentriran oko jednog čovjeka.

Rođenje Pete Republike

Najvažniji rezultat de Gaulleova povratka bio je novi francuski ustav. Na referendumu održanom u rujnu 1958. građani su velikom većinom podržali reformu kojom je stvorena Peta Republika.

Novi sustav dao je predsjedniku znatno veće ovlasti nego što ih je imao u prethodnom ustavnom poretku. De Gaulle je smatrao da Francuskoj treba snažna izvršna vlast koja može donositi odluke bez stalnih političkih blokada i rušenja vlada.

Krajem iste godine izabran je za predsjednika Francuske, a njegov politički model pokazao se iznimno dugotrajnim. Peta Republika opstala je do danas, preživjevši brojne političke krize, gospodarske probleme i promjene vlasti.

Čovjek koji je obilježio modernu Francusku

De Gaulleov povratak 1958. često se smatra jednim od najvažnijih političkih preokreta u modernoj europskoj povijesti. U trenutku kada je Francuska bila suočena s mogućim kolapsom institucija, upravo je umirovljeni general postao figura oko koje se okupio velik dio političkog spektra.

Iako je ostao kontroverzna osoba, posebno zbog načina na koji je koncentrirao predsjedničke ovlasti, malo tko osporava da je upravo on postavio temelje političkog sustava koji Francuska koristi i danas. Njegov povratak na vlast 1. lipnja 1958. nije bio samo smjena vlade, nego početak potpuno novog razdoblja francuske povijesti.