GODINU dana nakon što se let Air India 171 srušio manje od minute nakon polijetanja s aerodroma u Ahmedabadu, pri čemu je poginulo 260 ljudi, žestoki spor oko uzroka nesreće ne jenjava. Službena istraga koja je uslijedila izazvala je duboke kontroverze u Indiji i svijetu, a optužbe za sukob interesa dovele su u pitanje integritet uključenih.

Miten Patel sjeća se dana kada je u bolnici u Ahmedabadu dao dvije epruvete krvi kako bi pomogao u identifikaciji svojih roditelja. Prije točno godinu dana, 12. lipnja 2025., njegovi roditelji Ashok i Shobhana Patel poginuli su u padu zrakoplova Air Indije samo 32 sekunde nakon polijetanja iz Ahmedabada.

Bili su među 260 žrtava: 241 u zrakoplovu i 19 na tlu u jednoj od najgorih zrakoplovnih nesreća u povijesti Indije, koju je čudom preživio samo jedan putnik. Godinu dana kasnije, borba obitelji za ispravnu identifikaciju posmrtnih ostataka i dalje traje, piše BBC, uz izvještavanje Prema Boominathana iz Ahmedabada.

"Morali smo po tijela letjeti Air Indijom jer drugih letova nije bilo"

Miten je s bratom sletio u indijski grad nekoliko sati nakon nesreće, noseći zubne kartone svojih roditelja. "Morali smo onamo letjeti Air Indijom jer drugih letova nije bilo", rekao je. Iako u Indiji nije poznavao nikoga, bio je zahvalan što su ga roditelji naučili gudžaratski, lokalni jezik, što mu je pomoglo da se snađe u kaosu nakon tragedije.

Trebalo je više od tjedan dana da se posmrtni ostaci obitelji Patel vrate u Britaniju. Četiri dana kasnije, Miten je primio poziv londonske policije. Htjeli su se naći s njim te večeri, odbijajući preko telefona reći o čemu se radi.

CT pretraga otkrila je da se u lijesu njegove majke nalaze i ostaci druge osobe. Rečeno mu je da postoje dodatni "dijelovi kostiju". Policija je zamolila Mitena da tjednima nikome ne govori o tome, čak ni svojoj obitelji. Inzistirao je na sastanku s mrtvozornikom.

Mnogi ostaci do danas nisu identificirani

"Rekao sam im: Molim vas, odvojite moju majku od druge osobe", ispričao je. Daljnja testiranja pokazala su da su ostaci njegove majke bili pomiješani s ostacima neidentificiranog muškarca. Obitelj Patel čekala je još mjesec dana prije nego što su mogli kremirati njezine ostatke, odgađajući posljednji ispraćaj oca kako bi se mogli obaviti zajedno.

U Britaniji pokrenuta je istraga o smrti muškarca pronađenog u lijesu Shobhane Patel, koji još uvijek nije identificiran. Na ovotjednom saslušanju, britanska mrtvozornica Fiona Wilcox komentirala je slučaj. "Poslali smo otiske dlanova i DNK u Indiju u pokušaju da identificiramo tog gospodina, no do danas nismo dobili potvrdu njegovog imena", rekla je.

Dodala je da je "očito vrlo neobično" otvarati istrage gotovo godinu dana nakon smrti. "Identitet neidentificiranog muškarca ostaje nepoznat. Nadam se da će identifikacija uskoro uslijediti", rekla je Wilcox. Zadatak za hitne službe na mjestu nesreće bio je golem.

"Od ekstremne topline oštećeni su otisci prstiju, crte lica..."

Olupina se rasprostirala na površini jednakoj pet nogometnih igrališta, nakon što se zrakoplov srušio na smještaj za studente medicine. Jedan od lokalnih stanovnika koji je pritekao u pomoć opisao je kako se borio izvući tijela iz olupine, dok su sigurnosni pojasevi bili prevrući za dodir.

Neovisni forenzički stručnjak zadužen za identifikaciju žrtava dr. Deepak Venkatesh rekao je za BBC da su razmjeri katastrofe dodatno otežali taj proces. Prema Indijskoj nacionalnoj upravi za upravljanje katastrofama (NDMA), tijela 90% poginulih bila su teško pougljenjena, a "ekstremna toplinska oštećenja uništila su otiske prstiju, crte lica i druge vizualne identifikatore".

Postoji još najmanje jedan slučaj u Britaniji u kojem je obitelj primila pogrešne posmrtne ostatke. Amanda Donaghey vratila se u Britaniju vjerujući da nosi ostatke svoga sina, 39-godišnjeg Fiongala Greenlaw-Meeka. Kasnije je otkrila da je primila posmrtne ostatke 70-godišnje Indijke, Vasuben Narendrasinh Raj.

"Naučili smo lekciju"

Mrtvozornica Wilcox ovog je tjedna izjavila da su "tek nedavno uspjeli stupiti u kontakt sa sinom gospođe Raj". Donaghey još uvijek traga za posmrtnim ostacima svoga sina. James Healey-Pratt, odvjetnik koji zastupa i Amandu Donaghey i Mitena Patela, rekao je da, iako su razmjeri katastrofe stvorili izazove, "transparentnost i odgovornost su i dalje nužne jer obitelji to zaslužuju".

Dodao je da "tijekom protekle godine nitko od nadležnih u Indiji ni u jednom trenutku nije preuzeo odgovornost. To je sramotno i pokazuje njihovu nesposobnost." NDMA je u međuvremenu iskoristila nesreću Air Indije kao studiju slučaja u novim smjernicama za identifikaciju izdanim u siječnju 2026.

"To je lekcija koju smo naučili", rekao je dr. Venkatesh za BBC. U vrijeme nesreće, fokus NDMA-e bio je na "pomoći, spašavanju i rehabilitaciji", a ne na identifikaciji tijela", poručio je. Nove smjernice NDMA-e priznaju da "sveobuhvatna identifikacija i upravljanje žrtvama katastrofa do sada nisu dobili adekvatnu sustavnu pozornost".

"Iznenadni priljev DNK uzoraka preopteretio je kapacitet laboratorija"

Iako se zubni kartoni globalno smatraju brzim i pouzdanim načinom identifikacije, vlasti su umjesto toga dale prednost DNK provjeri. To je stvorilo "gužvu" u forenzičkom laboratoriju u Gandhinagaru, blizu Ahmedabada. U izvješću stoji da je "iznenadni priljev zahtjevnih DNK uzoraka preopteretio kapacitet" laboratorija.

Zaključeno je da Indiji treba više regionalnih ustanova za DNK testiranje, kao i veća primjena dentalne identifikacije. BBC je kontaktirao indijsko ministarstvo vanjskih poslova, bolnicu odgovornu za identifikaciju u Gujaratu i britansko ministarstvo vanjskih poslova, ali nije dobio odgovore.

U srpnju 2025., otprilike mjesec dana nakon nesreće, indijsko ministarstvo vanjskih poslova poručilo je BBC-ju da su "blisko surađivali s britanskom stranom" te da su nadležna tijela provela identifikaciju "prema utvrđenim protokolima" i da se sa svim ostacima postupalo "s najvećom profesionalnošću i uz dužno poštovanje dostojanstva preminulih".

Obitelji se teško nose sa situacijom

"Borba se nastavlja", kaže Miten. "Na koncu, moja se majka vratila kući s nekim drugim", dodaje. Većinu vremena potiskuje tugu. Zatim se, kaže, u 23 sata povuče u sobu i gleda snimke svojih roditelja.

Vjeruje da je bitka koju vodi, za sebe i druge obitelji, najmanje što može učiniti da im oda počast. "Ne želim umrijeti i sresti svoje roditelje, a da mi oni..." zastaje Miten. "Želim da mi kažu: Sine, tako smo ponosni na tebe. Učinio si sve što si mogao nakon što nas više nije bilo", zaključio je.