GOLI sljepaši nevjerojatno su neobična stvorenja. Njihova naborana, bezdlaka koža i istureni zubi mogu biti simpatični ili odbojni. Poznati su po tome što bez kisika mogu preživjeti 18 minuta, a imaju i iznimno visok prag boli. Ovi glodavci, latinskog naziva Heterocephalus glaber, otimaju mladunce drugih kolonija i pretvaraju ih u radnike, piše ScienceAlert.

Ipak, najpoznatiji su po dugovječnosti. Smatra ih se životinjama koje "ne stare" jer prkose biološkim zakonitostima starenja, poznatima kao Gompertzov zakon. Neki su primjerci doživjeli gotovo 40 godina, što je desetak puta dulje od bilo kojeg drugog glodavca.

Uz to, kognitivne sposobnosti s godinama im gotovo ne slabe i čini se da ne obolijevaju od raka. Zbog te otpornosti na bolesti i starenje znanstvenici ih dugo proučavaju kako bi otkrili po čemu se razlikuju od ostalih sisavaca. Nadaju se da bi tajne njihova dugog i zdravog života mogle pomoći u razvoju terapija ili lijekova za ljude.

Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, otkriva da svojom zajednicom upravljaju pomoću mirisa. "Ideja da jedan jedini miris može održavati mir i sprječavati nasilje zvuči kao znanstvena fantastika", kaže Mohammed Khallaf, neuroznanstvenik s centra Max Delbrück u Berlinu i glavni autor studije. "U svijetu golih sljepaša to je stvarnost."

Mirisom do kontrole

Goli sljepaši većinu života provode pod zemljom. Poput mrava ili pčela, žive u kooperativnim kolonijama s jednom plodnom ženkom - kraljicom. Sve ostale ženke, kojih mogu biti deseci, ostaju neplodne pa umjesto razmnožavanja kopaju tunele, brane gnijezdo i podižu mlade.

Znanstvenici desetljećima znaju da uklanjanje kraljice pokreće žestoku borbu za vlast. Dominantne ženke tada se bore, ponekad i do smrti, kako bi je naslijedile. No, ključno je pitanje ostalo: kako kraljica sprječava sve ostale da se razmnožavaju dok je na vlasti?

Istraživači su identificirali kemijski spoj izopropil miristat (IPM), kojeg kraljice imaju u izobilju, dok ga kod neplodnih jedinki gotovo nema. Zanimljivo je da ljudi taj miris ne mogu osjetiti, a inače se koristi u kozmetičkoj industriji.

Čini se da ovaj spoj djeluje poput feromona kojima matica sprječava pčele radilice i mrave u razmnožavanju. To je jedan od najjasnijih primjera kemijskog signala kod sisavaca koji kontrolira cijelo društvo. "Sustav funkcionira čak i kada kraljica nije prisutna, ako su životinje izložene samo tom mirisu", navodi Khallaf.

Moć jednog spoja

Znanstvenici su prvo potvrdili da se goli sljepaši uvelike oslanjaju na njuh kako bi prepoznali članove kolonije. Zatim su analizirali stotine uzoraka prikupljenih od više od 350 jedinki i identificirali stotine hlapljivih spojeva. Jedan se posebno isticao jer ga je kod kraljica uvijek bilo mnogo, dok je kod neplodnih životinja bio gotovo nemjerljiv. Razine su bile najviše tijekom kraljičine ovulacije, što upućuje na to da je miris usko povezan s reproduktivnim statusom.

Za razliku od mnogih mirisnih molekula koje brzo ispare, IPM se zadržava u tunelima. Kraljice patroliraju kolonijom aktivnije od ostalih jedinki i vjerojatno tako šire ovaj spoj kroz cijelu podzemnu mrežu.

Nakon identifikacije molekule, znanstvenici su morali dokazati da ona doista mijenja ponašanje. Otkrili su da ženke visokog ranga - one s najvećim izgledima da postanu iduće kraljice - aktivno izbjegavaju podlogu tretiranu IPM-om, dok jedinke nižeg ranga na to nisu reagirale. Snimke mozga također su pokazale da spoj aktivira njušne krugove, što potvrđuje da ga životinje mogu osjetiti.

Ključno je bilo otkriće da izlaganje mirisu mijenja razinu hormona. Kod neplodnih ženki izloženih IPM-u porasla je razina prolaktina, hormona koji je kod sisavaca najpoznatiji po poticanju proizvodnje mlijeka nakon trudnoće. Visoka razina prolaktina također suzbija plodnost jer ometa signale reproduktivnih hormona.

Konačni test uslijedio je kada su istraživači uklonili kraljice iz kolonija. U normalnim okolnostima to bi izazvalo brzi raspad društvenog poretka i borbu za prijestolje. Međutim, kolonije koje su svakodnevno dobivale doze IPM-a ostale su mirne puna tri mjeseca. Razina progesterona, hormona povezanog s reprodukcijom, ostala je niska, nije bilo borbi za vlast niti je ijedna ženka ostala trudna.

Primjer konvergentne evolucije

Kako objašnjava Lewin, fizička prisutnost kraljice nije nužna za održavanje harmonije u koloniji. Bilo je dovoljno samo svakodnevno raspršivanje izopropil miristata. Kada su istraživači prestali dodavati kemikaliju, u koloniji je brzo izbio sukob, a agresija je naglo porasla kako bi se odredila nova kraljica.

Ovo otkriće sugerira da su goli sljepaši neovisno razvili sustav nevjerojatno sličan feromonima pčela, mrava i termita. To je izvrstan primjer konvergentne evolucije, procesa u kojem potpuno različite životinje dolaze do sličnih rješenja za održavanje složenih društava.

Nakon desetljeća nagađanja o tome kako jedna mala kraljica uspijeva vladati cijelim podzemnim kraljevstvom, znanstvenici su napokon identificirali jedan od njezinih najmoćnijih alata: jednostavan miris koji ima moć mijenjati hormone i sudbinu drugih jedinki.