NAKON 170 godina rada za državu, pulsko brodogradilište Uljanik ide u konačnu prodaju. Uljanik je simbol propasti nacionalne brodogradnje, ali i više od toga. Još dok se zvalo Arsenal u austrougarsko doba, brodogradilište je zaposlilo i izgradilo Pulu, dok je nakon 1947. godine i otkupa od talijanskih vlasnika bilo ključni gospodarski motor koji je od "sirotice Istre" napravio najbogatiju hrvatsku regiju.

Uljanik je, značajnom proizvodnjom raznih vrsta brodova, od tankera do podmornica, bio najvažnija istarska tvrtka koja je zapošljavala, izravno ili neposredno, desetke tisuća ljudi u vrijeme kada se turizam bazirao na dva-tri pristojna hotela.

Galerija

"Uljanik je, povijesno, bio od nemjerljive važnosti za Grad Pulu, do te mjere da se može reći da moderne Pule bez Uljanika ne bi ni bilo. Međutim, zadnjih nekoliko godina aktivnosti u brodogradilištu su dramatično smanjene, pogotovo u dijelu koji se odnosi na osnovnu djelatnost, brodogradnju", napominje za Index pulski gradonačelnik Peđa Grbin.

Počeo u vrijeme carice Elizabete, sad se prodaje za cijenu dvije luksuzne vile

Posljednjih desetak godina, kada je Republika Hrvatska desetkovala Uljanik zbog golemih dugova koje je stvarao kao nekadašnji socijalistički mastodont, tvrtka je restrukturirana i preimenovana u Uljanik Brodogradnja 1856. U lipnju je oglašena prodaja 97,3 posto udjela u tvrtki, a posao obavlja Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP). Početna cijena je oko jedanaest milijuna eura, što je u današnjim okvirima cijena dvije luksuzne vile.

Povijest Uljanika započela je 1856. na mjestu gdje se i danas nalazi. Kamen temeljac položila je carica Elizabeta 9. prosinca 1856. Dvije godine kasnije isplovio je prvi brod, Kaiser. Austrougarska je otočić Sv. Florijan u Pulskom zaljevu otkupila od seljaka iz obližnje Premanture za izgradnju škvera, dok su skladište i uprava smješteni na kopnu, nedaleko Foruma, glavnog gradskog trga.

Dugo gradio radne brodove

Do 1918. godine Uljanik je gradio i servisirao ratne brodove. Za vrijeme talijanske vlasti nazivao se Cantiere Navale Scoglio Olivi te popravljao i rezao stara plovila. U Drugom svjetskom ratu koristio se i kao velika njemačka pomorska baza pa je u savezničkim bombardiranjima uništeno oko sedamdeset posto zgrada.

Država je 1947. isplatila talijanske vlasnike, da bi u ožujku te godine započela proizvodnja s 168 radnika. U to doba Pula je planirana kao ratna luka Sovjetskog Saveza s manjim brodogradilištem, ali se nakon 1948. godine i raskida s Moskvom plan promijenio. Uljanik je prerastao u veliko brodogradilište s tisućama radnika, školujući kvalificirane radnike.

Zlatno doba: Podmornice, golemi brodovi i svjetsko tržište

Novo doba Uljanika započelo je 1951. kada je isporučen tegljač Neptun. Sljedeće godine direktorom Uljanika postaje revolucionar Josip Kopinič, osoba osebujne biografije, koji je pulsko brodogradilište odvojio od centralne uprave u Beogradu, pokrenuo proizvodnju brodskih motora i reformirao tvrtku.

Uljanik je započeo s gradnjom brodova za svjetsko tržište, kao i za Jadroliniju i druge domaće brodare. U 1960-im godinama usvojena je proizvodnja golemih brodova iz dva dijela i njihovo spajanje na moru. Prvi takav brod, Bellary, isporučen je Indiji. Nakon toga napravljeni su brodovi za prijevoz automobila, rasutih tereta, hladnjače... Posebni dio činila je namjenska proizvodnja, ratni brodovi i podmornice, koji su se izvozili u brojne države.

Brodovi za polarna krstarenja, znanstvena istraživanja...

Nakon 1991. proizvodnja je smanjena zbog ratnih prilika. Do 1995. Uljanik je isporučio ugovorenih četrnaest brodova. U to vrijeme Uljanik postaje dioničko društvo te se krajem 1990-ih modernizira uvođenjem novih tehnologija i proizvodnih pogona.

Nakon modernizacije, početkom 2000-ih Uljanik se usredotočuje na proizvodnju složenih brodova, jaružala, brodova za prijevoz stoke, radnih platformi i brodova za polarna krstarenja. Prije deset godina, 2016., izgradili su brod za znanstvena istraživanja. Značajna poslovna odluka donesena je 2013. kada se u Uljanik grupu integriralo brodogradilište 3. maj iz Rijeke.

Stečaj u svibnju 2019., više od 1000 radnika odmah dobilo otkaz

U svibnju 2019. godine Uljanik je otišao u stečaj zbog nekoliko stotina milijuna eura koje država nije namjeravala sanirati. Oko 1100 radnika odmah je dobilo otkaz. Prije stečaja bilo je zaposleno oko pet tisuća radnika te nekoliko tisuća kooperanata u Istri i cijeloj Hrvatskoj. Štrajk i prosvjedi ulicama Pule nisu naišli na razumijevanje vlade Andreja Plenkovića.

Pulsko brodogradilište u sljedećim se godinama pretvorilo iz brodograđevnog mastodonta u manje brodogradilište pod nazivom Uljanik Brodogradnja 1856., u kojem danas radi, kako su Indexu rekli u upravi, oko 500 radnika.

Lipanjska odluka o prodaji državnog udjela dovodi u pitanje hoće li Uljanik uopće preživjeti i dovršiti ugovorene poslove. "Svaka bitna promjena u vlasništvu uvijek se reflektira na poslovanje. U našem slučaju svi eventualni daljnji poslovi uspore ili se stave na čekanje zbog prodaje, jer partneri iščekuju informaciju o novom vlasniku i o njegovoj politici u poduzeću. Samim time poslovanje Društva se otežava", rekli su Indexu u Uljaniku 1856.

Ni gradonačelnik ne zna što će biti s Uljanikom

Što će biti s Uljanikom, koji zauzima značajno pomorsko dobro u samom središtu grada, ne znaju ni pulski čelnici.

"Grad Pula nije sudionik u postupku prodaje brodogradilišta niti je o postupku na bilo koji način konzultiran. Međutim, kao nositelj izrade prostornih planova na gradskom području, Grad Pula nije predvidio niti za mog mandata namjerava predvidjeti promjenu namjene tog prostora koja bi dopustila apartmanizaciju. Što se tiče tajminga prodaje, ukazao bih da su i uprava brodogradilišta kao i sindikati doveli u pitanje pravodobnost iste te im se u tome pridružujem", kaže za Index gradonačelnik Peđa Grbin (SDP).

"Ovo je posebno naglašeno u svjetlu činjenice da se brodogradilište, zajedno sa španjolskom Navantiom, pojavljuje kao potencijalni graditelj korveta za HRM, a da u ovom trenutku nije poznato je li ta ponuda prihvaćena ili ne. Osobno dvojim koliko je svrhovito prodavati trgovačko društvo koje bi trebalo sudjelovati u proizvodnji obrambenih sustava, a samo primjera radi ukazujem da je upravo Navantia u stopostotnom državnom vlasništvu Španjolske", dodaje Grbin.

Što kažu u upravi Uljanika?

To potvrđuju Indexu i u upravi tvrtke: "Planovi Uljanik Brodogradnje 1856 d.o.o. su pratiti svjetske trendove, pa je društvo krenulo aktivno u segmente obrambene industrije, što je bilo i javno objavljeno kroz potpisivanje dokumenata sa španjolskom tvrtkom Navantia. Isto tako društvo je nastavilo s aktivnostima u trgovačkoj mornarici, ali i u green offshore i offshore sektoru."

Hoće li država dobiti traženih jedanaest milijuna eura za Uljanik i što će u budućnosti biti sagrađeno na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Puli i Pulskom zaljevu, teško je prognozirati. Uljaniku još nisu potonule sve lađe.