PREDSJEDNICA Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MICT) Graciela Gatti Santana odbila je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu osuđenog ratnog zločinca Radislava Krstića. Zahtjev je pokrenut nakon obavijesti Republike Estonije, gdje Krstić izdržava kaznu, da prema tamošnjem zakonu ispunjava formalne uvjete za razmatranje uvjetnog otpusta.

Odluka je donesena nakon detaljnih konzultacija sa sucima Mehanizma i medicinskim timom, a sud je procijenio da interesi pravde ne idu u prilog odobravanju prijevremenog puštanja na slobodu. Ovo je već peti put da se Krstiću odbija prijevremeni izlazak iz zatvora, nakon što su njegovi zahtjevi odbijeni 2016., 2019., 2022. i 2025. godine.

Osuđen za pomaganje genocida u Srebrenici

Radislav Krstić, bivši general Mladićeve Vojske Republike Srpske, uhićen je 2. prosinca 1998. godine u Bosni i Hercegovini. Raspravno vijeće bivšeg Haaškog suda (MKSJ) prvotno ga je 2001. godine osudilo na 46 godina zatvora, proglasivši ga krivim kao supočinitelja genocida u Srebrenici.

Međutim, Žalbeno vijeće je u travnju 2004. godine preinačilo tu presudu. Suci su zaključili da Krstić nije djelovao kao supočinitelj, već da je kriv za pomaganje i podržavanje genocida u Srebrenici, kao i za pomaganje i podržavanje istrebljenja, progona i ubojstva bošnjačkih civila.

Pravomoćnom odlukom kazna mu je smanjena na 35 godina zatvora. Nakon odsluženja dijelova kazne u Ujedinjenom Kraljevstvu i Poljskoj, Krstić je premješten u zatvorski sustav u Estoniji.

Estonske vlasti: Izuzetno je opasan

Iako je Krstić formalni prag od dvije trećine odslužene kazne prešao još u ožujku 2022. godine, predsjednica Mehanizma naglasila je da to ne znači automatsko pravo na slobodu, posebno uzimajući u obzir iznimnu težinu zločina za koje odgovara.

Zatvorske vlasti u Estoniji izvijestile su da se Krstić u pritvoru ponaša u skladu s pravilima i da je u razgovorima sa psihologom priznao sudjelovanje te izrazio žaljenje. Unatoč tome, estonske vlasti su prema vlastitoj nacionalnoj metodologiji procijenile Krstića kao "izuzetno opasnog" pojedinca zbog masovnih razmjera i trajnih posljedica počinjenih zločina.

Sud je primijetio i da je osuđenik u svojim pisanim podnescima pokušao umanjiti vlastitu ulogu, navodeći da nije imao potpuna saznanja o svim događajima jer je bio dislociran s mjesta smaknuća.

Udruge žrtava jednoglasno protiv puštanja

U procesu donošenja odluke Mehanizam je zaprimio službene podneske pet udruga koje okupljaju preživjele i obitelji žrtava, uključujući udruge "Žene Srebrenice", "Žene žrtve rata" iz Sarajeva, "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa", Udruženje žrtava i svjedoka genocida te udrugu "Žene Podrinja" iz Bratunca.

Sve su se organizacije jednoglasno i oštro usprotivile njegovom puštanju na slobodu. U svojim su očitovanjima istaknule neprolaznu patnju obitelji i činjenicu da Krstić dosad nije ponudio nikakve informacije koje bi pomogle u lociranju preostalih masovnih grobnica i identifikaciji posmrtnih ostataka nestalih osoba.

Loše zdravlje nije razlog za slobodu

Obrana Radislava Krstića gradila je zahtjev na tvrdnjama o njegovom narušenom zdravstvenom stanju, poodmakloj dobi i visokom stupnju invaliditeta, tvrdeći da bi ga iz humanitarnih razloga trebalo pustiti.

Predsjednica Mehanizma odbila je te argumente, zaključivši da, iako Krstić boluje od višestrukih kroničnih bolesti, medicinska skrb i tretman koje prima u estonskom zatvoru u potpunosti zadovoljavaju njegove potrebe. U odluci stoji da njegovo zdravstveno stanje ne predstavlja iznimnu humanitarnu okolnost koja bi opravdala preinačenje ili prekid zatvorske kazne.

Gatti Santana na kraju je poručila da bi Krstić, umjesto podnošenja zahtjeva, trebao nastaviti s kritičkim promišljanjem o posljedicama svojih djela te ponuditi konkretnu i opipljivu suradnju u pronalasku preostalih srebreničkih žrtava.