HDZ-OV ministar je u pravu.

Pisali smo svašta o HDZ-u, smjenjivali im ministre, brojali kaznene postupke protiv najviše rangiranih ljudi stranke, otkrivali im afere... No, sada treba i pošteno reći: "HDZ-ovac je u pravu!"

Damir Habijan može biti politički oportun, može nastupati previše afektivno, može imati imidž koji više pripada Instagramu nego Ministarstvu pravosuđa, a HDZ je općenito zadnja stranka koja bi trebala držati predavanje o institucijama. 

No, u jednome je ministar ovaj put u pravu: ako u Zakonu o kaznenom postupku piše da glavna rasprava mora biti određena u roku od dva mjeseca, onda treba biti određena u dva mjeseca, ne u tri i ne u pola godine. A posebno se nije smjelo dogoditi da u slučaju osuđenog ubojice, kod kojeg je nađeno ilegalno oružje, glavna rasprava ne bude određena dvije i pol godine.

Umjesto poštivanja roka...

Što se dogodilo kada je ministar rekao da bi sud trebao poštivati Zakon, konkretno rok iz Zakona o kaznenom postupku? Udri po ministru! Udri po ministru od strane odvjetnika, udri po ministru od strane sudaca, udri po ministru od strane nekih političara, pa i medija. Jer je ministar rekao da treba, zamislite - poštivati zakonsku odredbu!

Ponavlja se, onako papagajski, da je rok od dva mjeseca "samo instrukcijski" (pravna norma bez sankcije). Kao da je time sve riješeno. Instrukcijski rok znači da zakon uređuje poželjno i očekivano ponašanje. Ako ga se sustavno ignorira, onda problem nije samo u jednom predmetu, nego u cijeloj kulturi rada sudova.

Pa upravo bi sud i suci trebali biti primjer poštivanja pravila, čak i ako nema izravne sankcije. Ako ih oni krše - zašto ne bi i drugi? Ima ona francuska fraza, noblesse oblige ("plemstvo obvezuje"), istaknuti položaj donosi i veću odgovornost.

Neovisnost sudstva ne znači da se rokovi mogu zanemariti

Neovisnost sudstva ne znači da predmet može nestati u ladici kao partizanski ilegalac. Neovisnost sudstva ne daje pravo da se zakonski rokovi tretiraju kao savjet nutricionista poslije svinjokolje. Ono: "Lijepo zvuči, ali tko će se toga držati." Da bilo tko drugi, u javnom ili privatnom sektoru, ne odradi svoje obveze pozivajući se na to da "ima zaostatke iz 2011. godine", dobio bi otkaz. Čak i u državnoj službi.

Prihvaćamo da je problem sustavan. Složen. Komunikacija, razmjena informacija, preopterećenost sudaca, stalno vaganje hitnosti, loši propisi... Ali nije odgovor na pitanje zašto je konkretan predmet stajao u ladici dvije i pol godine.

Odgovorni su prvo predsjednici sudova

Suci su preopterećeni? Pa neka predsjednici suda pišu ministru. Da je predsjednik Općinskog suda u Šibeniku napisao tri maila ministru da su preopterećeni, da ne stignu niti osuditi već osuđenog ubojicu za ilegalno posjedovanje oružja - onda bi ministar bio odgovoran. Da postoji takav službeni mail, Habijan bi već bio prisiljen na ostavku. 

Kod nas je jako rašireno ono "ne talasaj". Predsjednici sudova, ravnatelji javnih ustanova, ravnatelji škola, direktori državnih firmi jako se drže toga. Problem gurni pod tepih koliko se može. Koeficijent predsjednika suda, ravnatelja i svih sličnih upravo služi kako bi se borio za sustav i zamjerao! Položaj i koeficijent plaće koji nosi nije zato što si lijep ili zato što si najbolji stručnjak, nego upravo zato što si zadužen rješavati probleme.

Ministar je prije par dana rekao: "Ako gledamo opterećenost, kazneni sud u Šibeniku ima 192 predmeta. (...) Mi nismo dobili nikakav službeni zahtjev šibenskog suda po tom pitanju." Ako su toliki zaostaci, zašto sud nije obavijestio ministra?

To što svi krše rok - ne znači da treba tako funkcionirati

Na ovu temu se javlja i odvjetnik Ljubo Pavasović Visković koji kaže: "Predložio bih ministru da kada smatra da protiv suca, koji nije poduzeo radnju šest mjeseci u konkretnom predmetu, da protiv svih sudaca u Republici Hrvatskoj sutra pokrene stegovne postupke i da ih izbaci s posla, ja bih mu to predložio." 

Tu je paradoks. Kada odvjetnik kaže da bi, po istom kriteriju, trebalo pokrenuti stegovne postupke protiv velikog broja sudaca, to ne znači da kriterij od dva mjeseca nije valjan. Možda znači nešto drugo, da smo se kao društvo navikli na masovno nepoštivanje zakona. To propust suda ne čini manjim.

Prijetnje sucima nisu dozvoljene, ali moraju se naviknuti na kritiku

Javila se i Kolinda Kolar, dopredsjednica Hrvatske udruge sudaca: "U kontaktu smo s kolegicama i dajemo im podršku jer znamo da se to moglo dogoditi bilo kome od nas, pogotovo onima koji rade na obiteljskim ili kaznenim predmetima. Znamo koji je to teret odgovornosti. One su počele primati prijetnje smrću, i to vrlo ozbiljne." Dodala je da je ministar ovlašten pokrenuti stegovni postupak, ali da o tome odlučuje isključivo Državno sudbeno vijeće te da će Udruga sudaca biti uz kolegice.

S jednom stvari se s gospođom Kolar moramo potpuno složiti - prijetnje bilo kome su potpuno neprihvatljive. Online društvo je postalo društvo prijetnji i to treba početi strogo sankcionirati. Građani moraju shvatiti da prijetnja, bilo kome, političaru, sucu, susjedu ili nepoznatoj osobi online jest nešto za što se ide u zatvor, makar bila dana online. 

Međutim, bilo bi dobro da gospođa Kolar kaže kako se može dogoditi "bilo kome" da dvije sutkinje ne pokrenu procesnu radnju za koju je zakonski rok jasan - dva mjeseca. 

Prijetnje su, ponavljam, nedopustive. Tu ne treba biti nikakvog popusta: za ozbiljne prijetnje, bilo kome, treba počinitelje slati u zatvor. Ali jednako tako treba reći i drugo: čini se da se dio sudaca grozi same činjenice da se o njihovim konkretnim odlukama, propustima ili neaktivnostima javno raspravlja. E, pa neće ići. 

Ako radiš u javnom sektoru, dok primaš plaću od poreznih obveznika, javnost ima pravo ocjenjivati tvoj rad. Ponekad i grubo. Ponekad i nepravedno. Ponekad i bez mnogo razumijevanja za okolnosti. To je cijena javne funkcije. Kome se to ne sviđa, uvijek može otići u privatni sektor i uživati u blagotvornoj anonimnosti.

Kada se ovoliko njih digne na zadnje noge - povrijedio si komociju ili ego 

Cijela priča je složena. Imamo naravno i hrpu loših odredbi u propisima. Sustav, složit ćemo se, treba reformirati.

Ali kad se ovoliko ljudi digne na zadnje noge zato što je ministar rekao da suci trebaju poštivati zakon, onda u hrvatskoj krležijanskoj priči obično znamo što se dogodilo: nije povrijeđena neovisnost sudstva, nego ego i komocija dobro plaćenog staleža koji nikome ne bi odgovarao za svoj rad ili nerad.

Stoga ćemo ovog puta reći - ministar je u pravu. HDZ-ovac je u pravu. Rekao je što treba reći.

Dame i gospodo suci, za kraj jedan revolucionarni prijedlog: od ponedjeljka počnite poštivati zakonske rokove. Ne sve odjednom, da ne izazovemo institucionalni i kulturološki šok. Za početak one rokove koji se odnose na zakazivanje glavne rasprave u kaznenom postupku. Poštujte zakon, tko će ako vi nećete?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala