Tekst: A.B.
Foto: hdzausnzcom.com

RADE BULJUBAŠIĆ prima plaću od 4000 kuna u državnoj tvrtki Hrvatska elektroprivreda iako joj ništa već tri godine nije privrijedio, niti je ičemu u istoj tvrtki služio. Štoviše, godinama je koristio stan u vlasništvu HEP-a kojeg je na kraju otkupio u pola tržišne cijene. Istovremeno se vodi kao tajnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Primjer je političkog nepotizma iz udžbenika za osnovnu školu.

Taj je tokar već nekoliko godina "profesionalni povratnik" iz Australije koji je sa svojom 16-eročlanom ekipom iseljenika, pod prijetnjom istjerivanja iz njihovog iseljeničko-političkog društva, pogurao Ivu Sanadera kada mu je trebao svaki glas u srazu s protukandidatom Ivićem Pašalićem u vrijeme izbora za predsjednika HDZ-a.

No, podsjetimo se kako je prije samo tri godine razmišljao Buljubašić. U velikom intervjuu Radio Melbourneu 25. travnja 2006. godine, novinar Nikola Rašić je njegov povratak usporedio s dolaskom nogometaša Marka Viduke u Dinamo:

Mnogi kažu da je ovo najspektakularniji odlazak jednog australskog Hrvata u Domovinu poslije odlaska Marka Viduke u Dinamo, ovo je valjda događaj koji se najčešće prepričava i komentira u hrvatskoj zajednici?

- Hvala lijepa Nikola što ste vi to zapazili ali…

…ali Vi nećete koštati vjerojatno koliko je Viduka?

- Ne, neću ni jedne stotinke kao Viduka.

Vi ćete Hrvatsku demokratsku zajednicu koštati daleko manje, prije svega još ne znate hoćete li igrati u napadu ili u obrani jer odlazite samo u Središnjicu HDZ-a bez točnog opisa posla. Nećemo Vas pitati koliko će Vas platiti, no kako ste riješili stambeno pitanje, hoće li to stranka riješiti?

- Zasad ne znam dali će to stranka riješiti, ali ja odlazim u stan gospodina Crljena iz Melbournea tako da ja ću biti tu kod njega i vidjet ćemo sto će se kasnije događati. Normalna stvar da ću ja nešto prodati ovdje imovinu, da ću tamo kupiti stan, a što bude kasnije u vezi stranke to ćemo još vidjeti.

Neki će reći da je ovo možda i plaćeni dug Ive Sanadera prema Vama, jer poznato je da je Sanader izabran na čelu HDZ-a vrlo tijesno, s nekih dvjestotinjak ili manje glasova više. Mnogi ce reći da mu je te glasove upravo donio Rade Buljubašić i Koordinacija HDZ-a za Australiju i Novi Zeland uz Branimira Glavaša i "borbaševe zaštitare" na čuvenom Izbornom saboru na kojem se biralo između Pašalića i Sanadera. Što vi kažete na to pitanje, i plaća li sada Sanader Vašim povratkom tu uslugu?

- Ne mislim da je tako, ali to je zaista moja zasluga i Branimira Glavaša. Vi ste kazali da je nešto bilo oko dvjesto glasova. Nije toliko nego je bilo manje jer na prvom prebrojavanju glasova je bilo 1005 Sanader, a Pašalić je imao 964 i sada Vi to odmjerite kakvo je to stanje bilo.

A koliko glasova donosi vaša Koordinacija u izborima?

- Šestnaest glasova. Ja sam doveo njih šesnaest iz Australije i kazao sam gospodo, to je odluka Konvencije koja je održana prije nekoliko mjeseci da svi članovi daju svoj glas dr. Ivi Sanaderu. Onaj tko neće dati glas Ivi Sanaderu neka napusti društvo.

Dr. Sanader i HDZ odrekli su se Branimira Glavaša i za sva vremena izgleda da su se njihovi putevi razišli. Strahujete li da bi se tako što mogli dogoditi i vama?

- Uopće o tom ne razmišljam. Ja sam čovjek koji sam vojnik svoje stranke i poštivat ću odluku Predsjedništva HDZ-a i poštivat ću odluku Nacionalnog vijeća HDZ-a gdje sam i ja član. Što se tiče Branimira Glavaša, nama ne treba nikakva regija na malom dijelu Hrvatske. Ne možete Vi napraviti sada, recimo, da Vi budete jedan car u Osijeku, ili da bude jedan car u Dubrovniku ili jedan car u Istri!

Vi ste ovdje proveli čitav svoj radni vijek kao tvornički radnik. Na kojem radnom mjestu ćete biti u HDZ-u? Jesu li vam dali nekakvu konkretnu zadaću i kako očekujete se snaći u svemu?

- Uopće me ne zanima ništa. Budući da sam pozvan tamo da dođem, što mi god dadu ja ću raditi. Ako ja budem nosio papire od ureda do ureda ja im skidam kapu! Samo da sam ja tamo i da ja volim ono što radim i da pomognem onoliko, jedan mali pomak za državu Hrvatsku, ja ću biti zadovoljan!, zaključio je Buljubašić.

I bi tako. Nije se ni morao truditi saznati što će raditi kad nije radio - ništa. Možda njegov transfer nije koštao milijun eura kao Vidukin i možda po njega Franjo Tuđman nije poslao predsjednički avion u Australiju o trošku poreznih obveznika, no ne može se reći da Rade Buljubašić nije koštao manje od stotinke Vidukinog transfera. Kada se odvuče crta, najskuplji je transfer nakon Viduke iz dijaspore u Hrvatsku. Barem koliko je nama poznato.