Tekst: Petar Vidov
Foto: Lider

TKO RADI u interesu firme, a tko za vlastiti džep, tko želi rasprodati imovinu Badela i po što boljoj cijeni "utopiti" vlastite dionice, a tko želi Badel izvući iz krize i vratiti ga na stare staze slave? To su pitanja na koja dvije "zaraćene" strane daju dijametralno suprotne odgovore.

> Potrošio 22,5 milijuna kuna na dionice u pokušaju da ostane šef Uprave Badela

> Ekskluzivno: Šef Uprave Badela kazneno prijavljen da je oštetio firmu za više od 50 milijuna kuna

> Badelov odvjetnik: Kaznena prijava protiv Perkovića je nebulozna i bespredmetna!

> Šef Uprave Badela: Određeni ljudi žele rasprodati kompaniju i preuzeti njene nekretnine

Manjinski dioničari Badela, koje predstavlja Ante Vrančić, tako su danas na konferenciji za novinare prozvali predsjednika Uprave da uništava firmu i da njegov način vođenja Badela daje katastrofalno loše rezultate. To je, kako tvrde, jasno vidljivo iz podataka da Badel ima porezna dugovanja prema državi, da ne plaća poreze i doprinose za radnike, te da ne izvršava svoje obveze prema bankama i dobavljačima zbog čega bi Badel, pribojavaju se, mogao završiti isto kao Pevec.

Manjinski dioničari prozivaju Perkovića da je firmu doveo na rub stečaja

No, prozvani šef Uprave Badela Anto Perković u razgovoru za Index iznio je sasvim drugačiju priču. Prema njegovim riječima, Vrančića ne zanimaju interesi Badela, već samo njegovi vlastiti, a sve ovo radi kako bi zbog osobnih financijskih problema mogao prodati svoje dionice Badela prije ugovorno dogovorenog roka. Te dionice je Vrančić, prema Perkovićevim tvrdnjama, stekao dok je bio financijski direktor Badela između 2005. i 2008. godine. No, Perković također tvrdi kako bi Vrančić svoje dionice morao vratiti u Badelov trezor jer nije do kraja odradio mandat.

"Ako on doista, kako kaže, želi pomoći Badelu, zašto mu nije pomogao u pet godina koliko je bio financijski direktor firme?", pita se Perković koji je i u intervjuu za Index ponovio svoj već dobro poznati argument da skupina koja radi protiv njega ustvari samo želi rasprodati imovinu firme i nabrzinu se obogatiti, a male dioničare koji mu se suprotstavljaju naziva "kvazi-malim dioničarima" koje ne zanima Badel već isključivo njihovi interesi.

Perković: Moja Uprava nikad nije prodala niti jednu nekretninu!

Vrančićeve optužbe da i on sam rasprodaje Badelovu imovinu, Perković opovrgava. Naime, na presici je Vrančić kazao kako je Perković već prodao dio nekretnine u Vlaškoj ulici u Zagrebu, te da planira prodati i nekretnine u Svetom Ivanu Zelini, Rakovcu i dvije najvrednije nekretnine u Zagrebu, na Žitnjaku i Borongaju.

Perković tvrdi da se radi o lažnim informacijama. "Moja politika uvijek je bilo ulaganje i razvoj i od toga ne odustajem čak ni u ovim kriznim vremenima", tvrdi Perković koji inzistira da njegova Uprava ništa neće prodavati jer Badel mora biti firma koja proizvodi i izvozi svoje proizvode čak i u ovim kriznim vremenima. "Da imamo problema, to je točno, ali nema ih samo Badel, imaju ih svi. No, mi nikad nismo prodali niti jednu nekretninu", tvrdi Perković.

Perković tvrdi da ima većinsku potporu i da neće biti promjena u Upravi

Najveća se borba u cijeloj priči vodi nad kontrolom dionica, a sve je zapravo započelo 31. kolovoza kad je otkazana skupština dioničara Badela na kojoj se spremala Perkovićeva smjena. Malim dioničarima tada su ulaz u prostorije Badela zabranili zaštitari, a predsjednik Uprave kasnije je objašnjavao kako je skupštinu odgodio na zahtjev potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. Istu je priču danas ponovio i nama. "Dioničari su dobili obavijest o odgađanju skupštine i oni su nakon toga trebali otići svojim kućama, a ne pokušati ući u firmu i tražiti da se skupština održi", kaže Perković.

Vrančić je u ime malih dioničara izrazio bojazan da bi se ista stvar mogla dogoditi i 17. listopada kad je zakazana iduća Badelova skupština. "Opet očekujemo zaštitare", rekao je Vrančić koji kaže kako ne sumnja da će Perković učiniti sve da opet spriječi skupštinu ukoliko procjeni da nema potporu dovoljnog broja dioničara, odnosno da je moguća smjena Nadzornog odbora pa onda i smjena uprave.

Perković tvrdi da o tome nema ni govora, a kaže i kako su mu dioničari iskazali povjerenje pa do smjene neće doći. "Mi smo skupili dovoljan broj glasova", tvrdi Perković, a dioničari koji su ga, između ostalog, i kazneno prijavili da je oštetio firmu za više od 50 milijuna kuna, dovode u pitanje legalnost načina na koji je Perković došao do potpore.

Je li Perković smio prodati dionice odvjetniku?

Badel je, naime, od HMID-a prije nekoliko dana za svoj trezor kupio 75.000 dionica od cijeni po 300 kuna po dionici, da bi iste te dionice Perković zatim prodao odvjetniku Marijanu Ruždjaku (koji je kupio gotovo 69.000 dionica) i nekim članovima Nadzornog odbora. Vrančić tvrdi kako je takav postupak protuzakonit i poziva se na Program prodaje trezorskih dionica donesen na Glavnoj skupštini u rujnu 2007. prema kojem dionice iz trezora smiju kupiti samo radnici Badela, uprava, menadžment i članovi nadzornog odbora.

No, na isti taj Program se poziva i Perković koji kaže da je njime predviđena i prodaja dionica odvjetnicima koji su u dugogodišnjem radnom odnosu s Badelom, a to su Ruždjak i Boženko Lozo, na kojeg je Perković nedavno prenio i veći dio vlastitih dionica kako bi Lozo pomoću njih mogao na skupštini glasati u njegovu korist!

"Te dionice koje su prodane Ruždjaku su najprije ponuđene radnicima Badela i to ne jednom nego dvaput. No, sasvim je logično da ih mnogi nisu mogli kupiti jer je cijena od 300 kuna za dionici za njih preskupa", kaže nam Perković. U tom slučaju se neizbježno nameće pitanje zbog čega su se te dionice uopće prodavale po cijeni dvaput većoj od tržišne? "Kad su te dionice prodane HMID-u, Badel je na sebe preuzeo obavezu da će najmanja cijena po kojoj će ih otkupiti biti ona po kojoj su prodane", kaže Perković.