DOK SE U Bosni i Hercegovini čeka formiranje vlasti nakon općih izbora, u političkim raspravama u Sarajevu nezaobilazna tema su i događaji u susjedstvu.

Jedan od onih koji pozorno prate situaciju uoči izbora u Srbiji je Sarajlija Edin Fejzagić. Za njega je odnos prema nedavnoj prošlosti ključno mjerilo za svaku političku alternativu u Srbiji. "Teško mi je shvatiti da netko i dalje odbija priznati institucionalne norme i presude međunarodnog suda koji je jasno utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid", kaže Fejzagić, piše DW.

Fejzagić se osvrće i na pokret Studentska lista, koji se u Srbiji nameće kao jedna od vodećih oporbenih snaga. Ukazuje na složenost njihove pozicije, ali smatra da to ne opravdava izostanak jasnog stava. Podsjeća da Aleksandar Vučić već 12 godina kontrolira vlast i medije pa mu je "lako svaku izjavu Studentske liste o genocidu i odbacivanju veličanja zločina iskoristiti kako bi ih preko svojih medija označio kao mete". Slično razmišljaju i mlađi u Sarajevu, koji su razočarani jer se Studentska lista tek sporadično bavi regionalnim pomirenjem. Jedna Sarajka dodaje: "Ako Studentska lista nema jasan stav o devedesetima, genocidu u Srebrenici i ratnim zločincima, to djeluje kao da slijedi ideologiju vlasti koja ratne zločince ispraća uz državne počasti."

Stav oporbe: Taktička šutnja ili opasan presedan?

Pitanje je li nemogućnost ili nevoljkost novih političkih aktera u Srbiji da se jasno odrede prema ratnom nasljeđu devedesetih tek taktički potez ili ozbiljna prepreka povjerenju ključna je dvojba i za stručnu javnost u Sarajevu. Dr. Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, smatra da se takvo držanje Studentske liste može promatrati kao izborna taktika, ali upozorava na dugoročne opasnosti takvog pristupa.

"Neodređivanje studentskog pokreta prema Ratku Mladiću i nacionalističkim postulatima može se tumačiti kao politički pragmatizam u izvanrednoj situaciji koja je iz dana u dan sve bliža incidentu i koja zahtijeva najširu platformu protiv uzurpatora", ocjenjuje za DW profesor Mujkić.

Međutim, opasnost leži u onome što bi moglo uslijediti nakon eventualne smjene vlasti. "Problem sa svakim političkim pragmatizmom jest to što on može, u trenutku kada ovlada polugama državne moći, početi stvarati vlastite vrijednosne okvire unutar kojih će se uspostavljati vlast i oblikovati društveni život Srbije jer se pokazao uspješnim receptom.

Nacionalistička vanjska politika

To će onda dovesti do uključivanja tih radikalsko-nacionalističkih tema u dominantni politički i društveni svjetonazor. Moglo bi se dogoditi, kao i nakon 5. listopada 2000., da se taj radikalski nacionalizam, čiji je Vučić izdanak, regenerira i postane nekakav velikosrpski nacionalizam 3.0", upozorava Mujkić.

U tom scenariju, objašnjava profesor, rušenje vlasti u Beogradu ne bi automatski značilo i raskid s ideologijom devedesetih. "Tada ćemo doći u situaciju da se rušenje Miloševića, kao i rušenje Vučića danas, opravdava ne time što su obojica bili na čelu neljudskog, uzurpatorskog, dubinski nedemokratskog i neciviliziranog poretka, nego zato što, primjerice, nisu ostvarili zadane nacionalističke ciljeve, odnosno zato što su 'izdali' nacionalnu stvar", kaže Mujkić.

On zaključuje da bez izravnog suočavanja s prošlošću nema stvarnog napretka. "Mislim, ili želim misliti, da ozbiljni ljudi unutar studentskog pokreta znaju da, ako se ne raščisti i ne odbaci radikalsko-nacionalistička matrica koja je oduzela stotine tisuća nedužnih ljudskih života i u najveće siromaštvo bacila milijune ljudi, i Srba i njihovih susjeda, nismo ništa promijenili, nego smo ponovno otvorili novi krug pakla."

Odnosi Srbije i BiH: Nastavak starih obrazaca

Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za europsku stabilnost (ESI) iz Berlina, ističe da se bilateralni odnosi ne grade na željama, već na institucionalnoj stvarnosti i ukorijenjenim političkim obrascima. Iako se obrisi nove vlasti u BiH tek naziru, on napominje da će odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije prvenstveno ovisiti o potezima Beograda, a ne o tome tko je na vlasti u Sarajevu. Odnosi Srbije prema BiH, kaže Ćerimagić za DW, već godinama slijede prepoznatljiv obrazac.

"Taj obrazac čine postojani elementi: Deklaracija 'Svesrpskog sabora', kojom je formuliran projekt 'zaštite srpskog naroda' i de facto 'srpskog svijeta', otvorena potpora Miloradu Dodiku, neriješeno pitanje granica te kontinuirano veličanje osuđenih ratnih zločinaca", navodi on.

Zbog toga Ćerimagić ne očekuje da će izbori u Srbiji preko noći promijeniti suštinu politike. Smatra da je, u slučaju pobjede Aleksandra Vučića, izvjestan nastavak poznate dinamike u kojoj će bošnjački predstavnici na poteze Beograda odgovarati osudama i političkim mjerama. Kao primjer navodi nedavni potez šefa diplomacije BiH Elmedina Konakovića. "Povlačenje gotovo cjelokupnog diplomatskog osoblja BiH iz Beograda bilo je reaktivno, odgovor na potez Beograda, odnosno pokop ratnog zločinca Ratka Mladića uz državne počasti", kaže Ćerimagić.

Podjele u BiH i različita očekivanja

Takve diplomatske trzavice samo odražavaju dublje unutarnje podjele u samoj BiH. Analitičari predviđaju da će se, u pogledu budućih odnosa s Beogradom, nastaviti poznati obrasci: dok bošnjački političari reagiraju na provokacije, Srbima odgovara politički kontinuitet u Srbiji, a Hrvati svoje pozicije prvenstveno usklađuju sa Zagrebom.

To za DW potvrđuje i banjolučki sociolog Ivan Šijaković. "Kako ja vidim stvari, 90 posto Srba iz Bosne je za to da u Srbiji sve ostane kao i dosad, odnosno da Vučić ostane na vlasti uz dobre odnose s Miloradom Dodikom. Vidjeli smo u prethodnom razdoblju da studenti iz Srbije uopće nisu bili prisutni u Republici Srpskoj. Slično je i s bosanskim Srbima koji žive u Srbiji; svi oni, barem stariji od 50 godina, gotovo su jednoglasno za Vučića", kaže on.

Što se tiče bosanskohercegovačkih Hrvata, novinar i publicist Emil Karamatić za DW kaže da hrvatsku politiku u BiH "kao i dosad vodi Zagreb". Objašnjava da je odnos bosanskohercegovačkih Hrvata prema Srbiji uoči izbora uvjetovan i savezom Dragana Čovića i Milorada Dodika. "Sve je to dio istog paketa. Mišljenja sam da bi službenom Zagrebu, a time i bosanskohercegovačkim Hrvatima, jednako kao i Europskoj uniji, bilo draže da ostane Vučić jer s njim znaju na čemu su. Krajnji cilj jest približiti Srbiju Europskoj uniji i NATO-u, a ključni igrač za ostvarenje toga cilja jest Hrvatska", kaže Karamatić.

Gospodarska suradnja u sjeni politike

Ekonomski analitičar Igor Gavran za DW objašnjava da su gospodarski tokovi između BiH i Srbije relativno stabilni. Ipak, eventualna promjena vlasti u Beogradu donosi neizvjesnost jer predizborna kampanja ne nudi razrađen plan gospodarske suradnje s BiH. "Nova vlast bi morala odustati od protekcionizma i omogućiti suradnju na ravnopravnim osnovama, od rješavanja dugova i vlasništva nad hidroenergetskim potencijalom Drine do prilika u namjenskoj industriji", navodi Gavran, no naglašava da je ključni problem u BiH.

"Dok je Srbija izgradnjom autocesta olakšala povezivanje, vlasti u BiH nisu učinile ništa. Nikakva promjena u susjedstvu neće nam pomoći ako sami nismo sposobni iskoristiti prilike", kaže Gavran.

Izbori u Srbiji dat će odgovor na to kojim će putem krenuti Beograd, no reakcije iz BiH pokazuju da promjena vlasti sama po sebi ne jamči preokret. Dok jedni inzistiraju na suočavanju s prošlošću, a drugi u kontinuitetu vide vlastiti interes, odnosi dviju država i dalje će uvelike ovisiti o unutarnjim podjelama u samoj Bosni i Hercegovini.