Foto: 123RF, Index

NAKON što je Index jučer objavio priču o ženi kojoj su u Petrovoj bolnici radili kiretažu bez anestezije, javile su nam se i druge žene s potresnim pričama diljem Hrvatske.

Pokazalo se da Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj nije jedina u kojoj se takav zahvat izvodi bez anestezije. Takav način mesarenja žena nažalost je praksa i u drugim bolnicama diljem zemlje. Upravo je to na njima ostavilo dubok trag, a potaknute istupom Marije Dadić odlučile su podijeliti s nama traumu koju su proživjele.

>>U BOLNICI ŽENI RADILI KIRETAŽU BEZ ANESTEZIJE

Slučaj iz Vinkovaca

Čitateljica iz Vinkovaca takvo je iskustvo doživjela u vinkovačkoj bolnici prije dvije godine.

"U 11. tjednu trudnoće sam prokrvarila, pa sam otišla kod svoje doktorice koja je pregledom utvrdila da je bebi stalo srce te me odmah poslala na Odjel ginekologije u Vinkovce. Napomenula mi je da tamo kažem osoblju da me još jednom pregledaju jer imaju bolje uređaje, kako bi potvrdili moju dijagnozu.

Naravno da to nitko nije napravio, a ja sam bila još u šoku od prvog pregleda. Nisam znala ni što moram ni što me čeka", započela je svoju priču Vinkovčanka.

Kaže kako je nakon kiretaže, koja joj je također rađena bez anestezije, počela histerično plakati i povraćati od boli. A nakon samo dva sata su je pustili doma.

"Doktorica koja je to radila nije prozborila sa mnom ni riječi, a sestra se za vrijeme kiretaže derala da se opustim dok sam padala u nesvijest od boli. U ta dva sata što sam morala odležati u bolnici, jedino je sestra došla u sobu da mi kaže: "Sad možeš kući", ispričala nam je ogorčena Vinkovčanka koja je još uvijek šokirana postupkom kojeg je doživjela.

Javile su nam se dvije Vukovarke

Traumatično iskustvo imala je i Tatjana Nikolić iz Vukovara, koja je prije tri mjeseca u vukovarskoj bolnici također završila na kiretaži bez anestezije.

"Želim vam se javiti ovim putem jer sam sretna što sam vidjela da je gospođa Marija uspjela doći do novina i javnosti jer ja nisam. Naime, prije tri mjeseca sam imala spontani pa sam morala u vukovarsku bolnicu na kiretažu.

Zamolila sam ih da mi daju nešto da ne osjetim bol, no nisu mi dali, a nisu me prethodno ni upozorili da mi neće dati. Da sam znala, možda bih išla kod privatnika na zahvat. Uz svu bol i traumu koju sam proživjela, doktorica mi je rekla da prestanem plakati i na moje "ali boli me" rekla je: "Tebe ne boli, nego si razmažena, prestani ili ću te ostaviti na pola posla", ispričala nam je Tatjana Nikolić.

Kaže kako je dobila samo apaurin od kojeg joj se vrtjelo u glavi.

"Prenijeli su me u sobu na plahti kao psa, a nakon sat vremena su me otpustili. Išla sam se požaliti ravnateljici na takvo ponašanje, ali mi je rečeno da je napravljeno sve u skladu s pravilima. Ovo mi je trauma života", zaključuje Tatjana.

Javila nam se još jedna čitateljica iz Vukovara koja je potvrdila navode Tatjane Nikolić da se u vukovarskoj bolnici takav zahvat izvodi bez anestezije, a dobije se samo apaurin.

"Očito je ovo problem na razini države jer u vukovarskoj bolnici isti zahvat rade samo s pola apaurina, bez obzira na to kad ste primljeni. Mislim da se nešto mora napraviti po tom pitanju jer žene i ovako dožive traumu zbog gubitka bebe, a stvaranje dodatne traume je zaista nepotrebno", kaže ona.

Još jedan slučaj iz zagrebačke bolnice

Potom nam se javila čitateljica koja je doživjela spontani u 10. tjednu trudnoće i poslana je u Vinogradsku (KBC Sestre milosrdnice) na kiretažu. Ni ona nije dobila anesteziju, a uz to što je doživjela golem psihički šok, doživjela je i onaj tjelesni. Naime, ističe kako je kiretažu izvodio specijalizant.

"Doktorica koja je to trebala napraviti žurila se jer je bio petak. Pogledala je zahvat na početku i rekla: "Ma sve je to ok, samo ti nastavi". Da ne pričam da sam ih zamolila da me uspavaju jer me više bilo strah fizičke boli nego ove druge, ali rekli su da je operacijska sala zauzeta i da me ne mogu uspavati.

Ok. Došla sam kući. Tjedan dana sam trpjela bolove jer je po doktorima to normalno (tako su mi rekli kad sam zvala), dok me muž jedne noći nije našao na terasi kako jecam od bolova. Došla sam kod doktora koji mi je rekao: "Nisu dobro očistili, ajmo opet".

Dali su mi neku infuziju i tad je počeo pakao. Grumeni krvi su ispadali iz mene, boja moga lica je bila bijela, a sestra je na svoju ruku skinula infuziju i rekla mom suprugu da je ona bila sigurna da me za par sati neće biti, da to još nije vidjela. Da ne pričam da za vrijeme dva poroda nisam ni pisnula, ali u ovom slučaju ne da sam plakala, nego sam se na kraju srušila od bolova. Naravno, svi su se ustrčali i nastala je panika. Na kraju sam zahtijevala da me operira osobno šef klinike ili idem kući. Pitanja su bila imam li djece ili ne. Jer ako imam djece, kakve veze ima što su pogriješili, dosta mi je jedno.

Bila sam 8 dana u bolnici, na kraju me operirao šef klinike. Godinu dana sam bila sigurna da neću više moći roditi, ali na sreću prevarila sam se. I opet sam išla roditi u Vinogradsku jer 97 posto osoblja je vrhunsko i rade svoj posao odgovorno. Nažalost, ja sam imala nesreću da naletim na onih tri posto drugačijih. Samo želim da se žene izbore za ono što zaslužuju i da nikome ne daju da ih gazi", ispričala nam je Zagrepčanka svoje iskustvo.

Osječanka nakon 13 godina pokušavanja ostala trudna, izgubila bebu, a pravi šok je uslijedio

Još jedno traumatično iskustvo javila nam je čitateljica koja je 11. siječnja ove godine zaprimljena na Hitni odjel ginekologije u KBC Osijek gdje su ustanovili da je u 13. tjednu trudnoće bebi stalo srce. Prokrvarila je i imala jake bolove. Ovo joj je bilo prvi put da je ostala trudna, nakon što su ona i suprug 13 godina pokušavali dobiti bebu.

"Da samo vidite kakav je šok kad dobijete informaciju da vam je beba po njihovoj procjeni mrtva tjedan dana. Doktor me hladno premjestio na odjel bez ikakvih uputa i lijekova protiv boli.
Jedino je rekao ako budem išla na toalet i ako što neobično zamijetim da zovem sestru (prvi puta trudna, beba mrtva, sve je neobično).

Kosu sam 3 sata čupala od bolova da bih zatim osjetila kako mi se grči maternica i da su mi pune gaćice nečega. Sama sam se porodila u gaćice, bez ikakvog lijeka, ičega. Naglašavam da prije toga nikad nisam bila trudna, nisam znala što je porod, trudovi, sve dok se nisam bez ijedne tablete, injekcije, ičega sama porodila u mračnoj sobi poput psa.

Nakon poziva mi dolazi sestra sva zgrožena i sa suzama u očima jer je sama na odjelu. Ispričava mi se jer se doktoru nije dalo raditi (trebao je odmah napraviti kiretažu, a ne me mučiti da se sama u sobi porodim i proživim taj horor, ali njemu se nije dalo raditi). Tad sam osjetila da ću pasti u nesvijest.

Da se razumijemo, nisam neka klinka, imam 33 godine i izuzetno visok prag boli (preživjela sam tri bubrežna napada), ali ovo je bilo katastrofa. Tad sam poludjela jer sam vidjela da se njima živo fućka što sam ja izgubila puno krvi i padam u nesvijest.

Potom sam napravila scenu, zaprijetila sam im sudom i onda su se svi sjatili oko mene i odlučili provjeriti jesam li sve izbacila iz sebe. Naravno, htjeli su krenuli bez anestezije pa sam im prijetila. Uglavnom, strašno i nehumano postupanje s ljudima", ispričala je čitateljica koja je dva mjeseca nakon toga proživjela još jedno loše iskustvo u bolnici nakon napada bubrežnog kamenca.

"Na hitnoj su me osam sati slali od jednog do drugog liječnika jer je zapeo kamenac. Odlučili su mi zbog temperature instalirati cjevčicu da iz bubrega može izlaziti mokraća.
Pokušavali su mi 45 minuta proširiti mokraćovod jer je preuzak. Nakon razderanog mokraćovoda me otpuštaju doma. Poanta svega je da sam jedva izmokrila kamen kroz razderani mokraćovod koji se inficirao zbog toga što se mokraća zadržavala. A da ne pričamo da danas na svaku promjenu jedva hodam, a mjesec dana sam urinirala krv. U bolnici se ponašaju gore prema pacijentima nego prema životinjama", tvrdi Osječanka.

Noćna mora mlade Zadranke u Zagrebu

A osim pacijentica iz državnih bolnica, javila nam se i jedna s pričom iz jedne privatne poliklinike u Zagrebu koja se sama odlučila za pobačaj.

"Iskreno ne znam kako započeti ovu priču s obzirom na to da sam šutjela četiri godine. Ovo se tiče jedne privatne poliklinike u Zagrebu koja je navodno jedna od kvalitetnih ustanova. Ostala sam trudna s 19 godina s tadašnjim dečkom. Planirala sam studij i nisam znala kako će mi se život odvijati i jesmo li nas dvoje uopće jedno za drugo.

Odlučila sam se za pobačaj. Kako je Zadar relativno mali grad, nisam htjela nabijanje na križ radi svog tijela i svoje odluke. S obzirom na to da dolazim iz dobrostojeće obitelji, odlučila sam to napraviti u privatnosti u Zagrebu.

Došla sam u kliniku, a na pregledu mi je rečeno da je sve u najboljem redu i da sam spremna. U svojoj glavi sam se spremala otići doma kroz par sati. Doveli su me u salu i uspavali.

Iduće čega se sjećam je buđenje u stravičnim bolovima i izbezumljeni pogled moje mame koja je stajala pored mene. Objašnjenje doktora je bilo: "Ništa se ne brinite, ostalo je malo ploda u vama pa ćemo vam sad dati drip da vi to samo izbacite iz sebe." Ok mislim, nije trebalo tako biti, ali mogu ja to. Nakon dva sata stravičnih bolova toliko su me nakljukali tabletama da više nisam znala gdje sam.

Bolovi su počeli popuštati, ali negdje u podsvijesti sam znala da nešto nije u redu", ispričala nam je mlada Zadranka.

Kako su sati prolazili, osjećala se sve gore. Oko 20:30 sati je bila zadnja vizita, a jedan od liječnika je shvatio da nešto nije u redu. Opipao joj je trbuh koji je bio tvrd kao kamen.

"Ljuta sam što živim u ovakvoj državi"

U 21 sat su je hitno odveli na operaciju, prije koje joj je ultrazvuk obavio glavni liječnik na Klinici.

"Vrištala sam od bolova, a liječnik mi mirno priopćava da je tijekom kiretaže probijena moja maternica i pita me: "Zašto plačeš?". Sestra koja me držala da to izdržim je skoro zaplakala kad je vidjela kroz što prolazim, satima sam imala unutarnje krvarenje. Potom su mi stavili kateter i išli me uspavati. Operirali su me, razrezali, sašili.

Dobila sam dvije vreće krvi i jednu plazme. To je bila borba za život. Nakon operacije su me mama, tata i dečko čekali da me dovedu u sobu. Mama me čekala već prije i rekla mi da su me kroz cijelu bolnicu vozili golu kao zadnju stoku dok ih ona nije zaustavila i pokrila me.

Konačno dolazim do sobe. Spojena sam na aparat koji mi je mjerio otkucaje srca i stavljali su mi kisik u nos. Bila sam tamo 10 dana.

Nakon 4 dana sam krenula hodati i boriti se. Imala sam samo 19 godina. Svaka žena koja se odlučila na pobačaj zna što je prolazila u svojoj glavi za to vrijeme. To su teške odluke i teški izbori. Trebalo mi je sveukupno 6 mjeseci da se oporavim, a psihičku traumu koju sam prošla nikad neću zaboraviti. Neke dane znam vrištati u sebi što ih nisam sve tamo tužila i borila se, ali mi je bilo dosta. Htjela sam samo zaboraviti, ali ni to nažalost ne mogu.

Ljuta sam što živim u ovakvoj državi gdje se moram povlačiti jer bi od mene napravili vjerojatno neku bezbožnu kurvu koja je zaslužila to što joj se dogodilo jer je ubila svoje dijete i slične priče. Žao mi je svih cura koje će u budućnosti proći ovakve stvari. Žao mi je onih koje su to prošle", ispričala je svoju priču djevojka iz Zadra.

Ministarstvo: Sve je po pravilima struke

U Ministarstvu zdravstva su nam danas odgovorili kako su slijedom pritužbe na postupak prilikom zahvata zatražili od Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb podatke o konkretnom slučaju.

"Prema zaprimljenom očitovanju, postupak u ovom slučaju bio je proveden sukladno pravilima medicinske struke", kažu u Ministarstvu.

Pitali smo ih kako komentiraju i pritužbe iz ostalih bolnica te je li običaj da se kiretaža obavlja bez anestezije, na što su nam rekli da "indikaciju za primjenu anestezije prilikom obavljanja medicinskog zahvata u pojedinom slučaju utvrđuje nadležni liječnik specijalist ovisno o zdravstvenom stanju pacijenta, pri čemu se određuje i vrsta anesteziološkog postupka koji će se primijeniti (npr. opća anestezija, lokalna anestezija i dr. )".

Tako su još jednom dali standardan odgovor kako se sve radi po pravilima struke. To što žene dodatno traumatiziraju i uzrokuju im ogromnu bol, njima nije bitno.