PRETPLATA HRT-a bi mogla narasti. Ona trenutno iznosi 80 kuna.

>> HRT pokušava ovršiti obitelj umrle žene zbog duga od 219 kuna iz 2009.

Takvu mogućnost iznio je nedavno ravnatelj Agencije za elektroničke medije Josip Popovac, ocijenivši da će se u budućnosti morati korigirati iznos pristojbe.

Gostujući u HRT-ovoj emisiji Studio 4 o prijedlogu novog ugovora između HRT-a i vlade RH, Popovac je najavio da se uz opće povećanje troškova života može i razmotriti iznos radiotelevizijske pristojbe.

Uloga? Biti na usluzi vlasti

Glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb je, govoreći o izdvajanjima iz pristojbe, naglasio da od 80 kuna svega 37 kuna ostaje za direktne troškove proizvodnje radijskog i televizijskog programa HRT-a, a da s 12 kuna HRT sufinancira čitavu kreativnu industriju u Hrvatskoj, uključivši i Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

U programske sheme nećemo ulaziti, već ćemo se zadržati na ulozi HRT-a kao onoga koji stoji na usluzi svakoj vlasti. A kako je Hrvatskom vladao uglavnom HDZ, to znači podilaženje HDZ-ovskim idejama, što onda uzročno-posljedično sa sobom povlači Crkvu, desnicu i domoljublje.

Neupitno se može reći kako je upravo HRT bio bitan dio takve, nazovimo je, konzervativne revolucije u 1990-ima, sa svojim Motrištima, pozdravima "braniteljima ma gdje bili", zabavnim emisijama po uzusima Ksenije Urličić, uz red pjesme i red ideje o predbračnoj čistoći ili što je već iz tjedna u tjedan ispunjavalo misiju približavanja katoličkim vrijednostima.

Uostalom, sve ovo objedinjeno je izrazom "katedrale duha" koji je skovao nekadašnji direktor HRT-a Antun Vrdoljak, što bi trebalo značiti upravo približavanje svim državotvornim idealima tih godina.

Takav HRT nitko ne treba pa je bolje ukinuti ga, nego mu podizati pretplatu. Problem je što današnji HRT nije puno drugačiji od tadašnjeg, a kao da se to ni ne trudi biti.

"Na HRT-u vlada atmosfera kao u Sjevernoj Koreji"

Podsjetimo da je njemački javni radio Deutschlandfunk  krajem 2019. godine emitirao 50-minutnu reportažu pod nazivom “Hrvatska televizija” u kojoj se konstatira da je HRT “zastrašujući primjer u što se može pretvoriti javni servis”. 

Autorica reportaže je njemačka novinarka Grit Eggerichs, koja je preko novinarske razmjene došla nekoliko tjedana raditi na HRT s namjerom da se bavi ekološkim temama, no tijekom svojeg boravka na HRT-u je shvatila da je hrvatski javni servis sam po sebi zanimljiva tema. Eggerichs je ostala šokirana načinom rada na HRT-u te cenzurom koja tamo vlada.

>>Nijemci objavili veliku reportažu o HRT-u: "Kao u Sjevernoj Koreji"

“Službena agenda vlade je identična agendi glavnih urednika”, konstatira se u reportaži, uz dodatak da je vodećim ljudima na HRT-u najvažnije da ne naljute vladajuće.

Njemačkoj novinarki nije jasno “zašto vladajuće stranke imaju toliko utjecaja na program HRT-a ako je to javni servis koji plaćaju svi građani” jer je u njemačkim javnim medijima nezamislivo da se njihovo vodstvo i novinari tako ponašaju.

Atmosfera na HRT-u je takva da političari HDZ-a više uopće ne moraju zvati i intervenirati ako im se ne sviđa izvještavanje javnog servisa jer taj posao za njih obavljaju urednici, navela je ona.

Šokirana je i činjenicom da je HRT promovirao proustaški revizionizam, odnosno da je u svom programu ugostio Igora Vukića i promovirao njegovu knjigu koja poriče masovno ubijanje u Jasenovcu. Reportaža završava konstatacijom da na HRT-u vlada atmosfera kao u Sjevernoj Koreji.

Bivši ravnatelj bio u pritvoru, sadašnjem se spočitavao sukob interesa

Sve navedeno, a što se uglavnom može svrstati pod zajednički nazivnik novinarskog poltronstva i sluganstva nije jedini problem ove javne televizije.

>>Kazimir Bačić sinoć pušten iz pritvora, vraća se raditi na HRT

Recimo tako i da o HRT-u puno govori činjenica da je bivši ravnatelj Kazimir Bačić uhićen. Bačića se sumnjiči za to da je u ime poduzetnika Milana Lončarića pokojnom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću odnio 50.000 eura mita za posredovanju u projektu Vrtovi svjetla te da je koristio svoj utjecaj u bankama za kreditiranje tog projekta.

Za svoju je ulogu kao nagradu, sumnja na to USKOK, dobio stan vrijedan više od milijun kuna u zagrebačkoj Radićevoj ulici, pokraj Trga bana Jelačića. Nakon izlaska iz pritvora, Bačić se vratio raditi na HRT.

Imenovanje njegova nasljednika također nije prošlo bez kontroverzi zbog mogućeg sukoba interesa. Naime, tvrtka Ro.Ba.Go u suvlasništvu Roberta Šveba ima desetogodišnju koncesiju za emitiranje sportskog programa na čak pet kanala preko satelita, interneta i kabelskim putem. Na taj način ta je tvrtka izravna konkurencija sportskom programu HRT-a. 

Između ostalog, zbog tog mogućeg sukoba interesa, svi predstavnici oporbe su pri raspravi o imenovanju Šveba stali pred saborsku govornicu i zaustavili raspravu te poručili da HRT mora biti slobodan i služiti interesima Hrvatske zatraživši da ponište natječaj za ravnatelja HRT-a.

HRT rado tuži novinare

HRT opisuje i činjenica da rado tuži - novinare. HRT je tako odnio pobjedu u finalu europskog SLAPP natjecanja u kategoriji najvećeg ovisnika godine o tužbama. Natjecanje je prije godinu dana organizirao CASE Coalition, udruženje nevladinih organizacija diljem Europe koje zajedno detektiraju prijetnje koje SLAPP tužbe predstavljaju u javnosti i javnom interesu.

>>HRT proglašen najvećim europskim ovisnikom o tužbama protiv novinara

HRT je u kategoriji ovisnika godine o tužbama bio nominiran s francuskom tvrtkom Bolloré i slovenskim biznismenom Rokom Snezićem. U obrazloženju HRT-ove nagrade stoji da ima "posebno slabu točku na SLAPP tužbe, pogotovo zbog 36 tužbi koje je pokrenuo protiv vlastitih novinara".

O svemu ovome navedenom, a povodom mogućeg podizanja pretplate, popričali smo s potpredsjednikom Hrvatskog novinarskog društva Brankom Mijićem i sociologom i publicistom Srđanom Dvornikom.

Dvornik: HRT nije onako primitivno autoritaran zato što to nije ni vladina politika

Srđana Dvornika smo pitali vidi li on pomake naspram 1990-ih godina.

"Promjena i ima i nema. Jasno, nema više onakvog otvorenog huškanja, militarizma i šovinizma. U najmanju ruku jer se primijenila politika vladajuće grupacije, tj. vrha HDZ-a. Dakle, nećemo valjda opet vidjeti pozive na hajku kakvi su znali dovesti i do toga da demokratska Hrvatska, nakon socijalizma, ima političke emigrante kakav je u 90-ima bio Roman Latković.

Ili da državna televizija pruža 'informativnu' podršku svakom nasilju vlasti, kao protiv Dalmatinske akcije, aktivista za ljudska prava, ostataka neovisnih medija i drugih.

Bilo ocrnjujući one na koje će onda nasrnuti nekakvi 'bedemi ljubavi', 'branitelji', policija, (pro)režimski poslodavci... Nema ni slabo prikrivenih načina sudioništva u zločinačkoj politici, kao što su karte uz televizijske prognoze vremena na kojima je Herceg-Bosna praktički dio Hrvatske", govori.

"Sada, pod umivenom vlašću s europskom glazurom, državna radiotelevizija nije onako primitivno autoritarna upravo zato što to nije ni vladina politika. Dakle, ne stoga što su HRT počele uređivati neovisne reakcije i urednici, nego jer se malo promijenila politička klima.

"Nema odstupanja od pro-hrvatske perspektive"

Ali će se i dalje držati nekih bazičnih obrazaca: kao ravnopravne sugovornike prezentirat će zagovornike netolerancije, u praćenju političkih događaja neće odstupati od pro-hrvatske perspektive... Recimo, sada, kad se i ostatak medija digao na zadnje noge buneći se protiv univerzalne jurisdikcije ako ona pogađa pripadnike Hrvatske vojske, a optužnica je podignuta u Srbiji.

Ruku na srce, u takvim situacijama jedva da ima bitne razlike između HRT-a i drugih većih medija, ali to nije isprika, nego baš obratno: da javna, nekomercijalna, nekim općim vrijednostima obavezna javna radiotelevizija nije ništa bolja (a često je gora) od onoga što imamo i bez nje", naveo je on.

"Katedrala duha sa zadatkom operacionalizacije Tuđmanove ideje o "duhovnoj obnovi"

Pitali smo ga posebno da nam objasni sintagmu "katedrala duha". Kakva je Hrvatska koja živi tu "katedralu duha"?

"Ta metafora s 'katedralom duha' je i jedna od sramotnijih i najbolja oznaka. Jasno, Vrdoljak ju je skovao s najgorom svrhom, kao Tuđmanov visoki propagandist, namjesnik na HRT-u, a i šire u kulturi. To je imalo predstavljati nekakvu operacionalizaciju one Tuđmanove o 'duhovnoj obnovi', u kojoj bi i politika i obrazovanje i mediji bili nekakve odgojne ustanove koje bi naciju privele 'pravoj vjeri'.

Jer pozivanje na naciju nije demokratsko, kao da je u narodu izvor političke volje, nego se narod tek ima privesti ispravnoj svijesti", napomenuo je.

"No ako to s katedralom preokrenemo, pa pretpostavimo da vjera istinski teži dobru za sve, bi li bilo višeg poziva od toga i za javnu ustanovu radio-televizije? Ali na pretpostavkama liberalne demokracije: da nema nikoga iznad društva tko će unaprijed diktirati što će se i kako izvještavati.

To je zadaća: obaveza praćenja svega što je za društvo relevantno i zanimljivo, bez nametanja jednostranosti, dakle u duhu tolerantnog pluralizma", rekao je Dvornik.

"HDZ je preuzeo HRT da djeluje u funkciji vladajuće političke snage"

Govori da HRT svoje pravo ubiranja pretplate bazira na tome da je javni medij.

"Trebalo bi biti jasno što je to, a kao da nije. Jer, s jedne strane, sva glasila su javna, jer govore publici koja nije ograničena nekim posebnim statusom. Ali većina ih je istodobno privatna - po tome tko su im vlasnici, kome ide zarada (ako je ima), tko, barem indirektno, ne otvoreno (mada ponekad i to), utječe na sadržaj i orijentaciju.

U punom smislu javni mediji morao bi i s te strane biti javan. HRT to nije. Dok je čak i u socijalizmu RTZ postupno postajao otvoreniji, cijelu je tu ustanovu HDZ-ova vlast preuzela i osnažila baš to da djeluje u funkciji vladajuće političke snage. Čak i kad se ova legitimira kao demokratska. 

Ali dok u politici vlast djeluje u ime većine (poštujući liberalne granice koje sprečavaju gušenje manjina), demokratski javni medij upravo ne smije biti samo glasilo većine, nego svih relevantnih gledišta.

Ako je vlada socijalistička, na javnoj radioteleviziji moraju jednako biti prisutna i konzervativna, liberalna i ljevičarska stajališta. Kao i u bilo kojoj drugoj kombinaciji. Jedina koja se smije isključiti su stajališta koja bi eliminirala druge.

Nije to problem zamisliti premda nije trivijalno; problem je kakvim modelom upravljanja to ostvariti. Kad kažemo da javna radiotelevizija treba biti neovisna o politici, to se odnosi na programski pluralizam.

Ali kao javni servis, ona istodobno ne može biti neovisna o politici, jer u ime pluralistične javnosti, koju se ne da institucionalizirati i koja je uvijek u previranju, neko odgovorno tijelo mora osigurati tu javnu funkciju", rekao je.

Privatizacija ne rješava problem

Kazao je da vidimo da je struktura upravljanja HRT-om ugrubo ipak uvijek odraz strukture vladavine nad društvom.

"S time da pored sabora i vlade postoje i mnoge neformalne spone, ali i onaj bazični konsenzus koji forsira neke orijentacije (uglavnom autoritarne i nacionalističke, utjelovljene u ovdašnjoj Katoličkoj crkvi koliko i u nekim partijama i kulturnim institucijama), a isključuje druge.

Alternativa može biti samo u proceduri izbora na vodeće funkcije HRT-a koja i sama  osigurava pluralizam, a ne majorizaciju po liniji vladajuće većine. Također, udio reprezentativnih interesnih grupacija - sindikata, umjetničkih udruženja, poslodavaca, neovisne kulture itd. Vraški teško za praktičku izvedbu, ali druge nema", rekao je.

"Jednu iluziju treba baciti gdje joj je mjesto: da će pretvaranjem sadašnje javne radiotelevizije u privatno poduzeće i njegovim bacanjem na tržište problemi u osnovi biti riješeni. Neće, premda privatni mediji mogu biti, i već jesu, i informativniji i zabavniji.

Ali neće davati težinu informacijama koje mogu biti strašno važne, ali nisu atraktivne i neposredno zanimljive, a neće nikakav prostor ostaviti za sadržaje koje su presudni za širenje horizonata znanja i kritičkog mišljenja, za umjetnost koja je duhovno bogata, ali bez znanja i udubljivanja teško dostupna.

Na nekom privatiziranom derivatu HRT-a ne bi ostalo ništa od onog najvrednijeg u Trećem programu radija i televizije, od obrazovnog programa ili programa za etničke manjine i manjinske kulture", rekao je za Index Srđan Dvornik.

Mijić: Bilo bi lijepo da Šveb i Popovac specificiraju što to oni svrstavaju u "nezavisnu kreativnu industriju"

"Nije nas, kao i uvijek, toliko nasmijala vijest o poskupljenju, ovog puta HRT pretplate, koliko obrazloženje zašto se ono mora dogoditi.

Pogotovo kada se glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb pravda kako HRT 'mora ove godine izdvojiti gotovo 90 milijuna kuna za audiovizualna djela neovisnih proizvođača' dok mu ravnatelj AEM-a Josip Popovac suflira kako je pristojba ujedno i osigurač medijskog pluralizma u Hrvatskoj", govori za Index Branko Mijić.

"Bilo bi lijepo da Šveb i Popovac specificiraju što to oni svrstavaju u 'nezavisnu kreativnu industriju', odnosno koje to medije u Hrvatskoj drže pluralnim, dakle drugačijim od onoga čemu nas svakodnevno zasipaju upravo sa svih platformi i programa HRT-a? 

"Iz pretplate se nagrađuju za svoj hadezeovski društveno-politički rad"

Ako nezavisnim i kreativnim drže višemilijunsko financiranje produkcija kakvim smo svjedočili u proteklim godinama, a iza kojih stoje nekadašnji savjetnici predsjednika HDZ-a za medije, samohvaleći izborni stratezi HDZ-a i sadašnji savjetnici za medije novoustoličenih HDZ-ovih ministara, ako dakle ti i takvi kontrolori hrvatskog medijskog prostora bivaju na taj način iz pretplate SVIH građana nagrađeni za svoj hadezeovski društveno-politički i medijsko-propagandni rad, a moguće i rat protiv 'medijskog pluralizma u Hrvatskoj', onda se uistinu radi o industriji kojoj bismo poželjeli što bržu propast", rekao je.

"Ako je 'osigurač medijskog pluralizma' u Hrvatskoj financiranje emisija na HTV-u, u prime-timeu, u kojima jedan državni službenik drugog platnog razreda na račun svih građana dobiva priliku razjašnjavati kako je od tih istih građana zakonito dobio na korištenje stan plus uređenje nakon potresa plus podrum za knjige, onda bi za dobrobit svih tih istih građana koje financiraju i takvu produkciju i takav program i takvo stambeno zbrinjavanje bilo korisnije da taj i takav osigurač pregori. 

Jednom zauvijek. Baš kao i osigurači onih radijskih stranica u kojima je medijski zanimljivo i pluralno samo nepoznato mafijaško vlasništvo nad njima", pojasnio je.

"Ništa ne govore o deflaciji tužbi koje je bivši ravnatelj podizao protiv svojih zaposlenika, novinara i urednika"

Osvrnuo se na pitanje tužbi protiv zaposlenika.

"I dok se Šveb i Popovac pozivaju na inflaciju kao razlog za poskupljenje pretplate, ništa ne govore o deflaciji, o deflaciji tužbi koje je bivši ravnatelj podizao protiv svojih zaposlenika, novinara i urednika, a za koje su angažirani vanjski, vrlo produktivni privatni odvjetnički uredi, čiju bi kreativnost valjalo javnosti predočiti i u novcu koji su za svoje pluralne usluge naplatili uspjevši od HRT-a, odnosno Hrvatske učiniti europskog šampiona po SLAPP tužbama. 

A jedini cilj i namjera SLAPP tužbi upravo je ušutkavanje nezavisnih novinara i zviždača, u konačnici gušenje slobode mišljenja.

Isto tako bi i predsjednik vlade Andrej Plenković, prije nego što udovolji javno obznanjenim željama Šveba i Popovca za novim to jest debljim nametom, trebao odgovoriti koliko je te iste građane stajao bivši glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić kojega su on i HDZ postavili na to mjesto, a koji, unatoč tome što je osumnjičen  za nošenje mita od 50 tisuća eura, još uvijek uživa sve blagodati radnog mjesta na Prisavlju. 

Ulaganje u cenzuru i progon nepodobnih novinara

Za razliku od Hrvoja Zovka, predsjednika HND-a, kojemu je medijski pluralizam HRT-a i tog istog Bačića, pod optužbom za sramoćenje i narušavanje ugleda HRT-a (sic!), dva puta dao otkaz unatoč dobivenim, pravomoćnim presudama, iz kojih je vidljivo da građani svojom pristojbom nisu prvenstveno financirali bilo čiju kreativnost, osim ako se ovakvo ulaganje u cenzuru i progon nepodobnih novinara i urednika u njihovom rječniku ne definira kreativnim poslom", naveo je on.

"Uostalom, baš kao što su kreativni i razlozi navedeni za poskupljenje pristojbe, o čemu građane ionako nitko neće pitati, već su ovim putem s dalekovidnice tek informirani o tome što ih čeka. Nama, kao i njima, ostaje tek neizvjesnost i uzbuđenje iščekivanja koji će nam to rog za svijeću financiran našim novcem ovog puta HRT prodati", objašnjava Mijić.