Foto: FAH

PRIJE osam dana teroristi su izveli dva krvava napada u Bruxellesu. Eksplozije su odjeknule u zračnoj luci Zaventem, a meta napada je bila i briselska podzemna željeznica.

Posljedica bezumnog napada islamskih terorista je više od 30 poginulih, niz ranjenih, ali i desetci onih koji su, srećom, izbjegli smrt i ranjavanje, ali još uvijek liječe rane od tog crnog utorka. Dok Europa oplakuje žrtve islamista u Parizu, Ankari i Bruxellesu, svoju osobnu dramu proživljava i Osječanka Martina Gjergja koja se 22. ožujka u vrijeme napada zatekla u zračnoj luci u Bruxellesu.

"Nisam strašljiva osoba, ali kad se dogodi takav kaos, čovjek se uplaši. Stvarno uplaši i te slike ga drže danima. Iako moram priznati da me strah uhvatio tek kada je sve prošlo i kad sam shvatila kako je sve moglo završiti. U trenutku kada je Bruxelles napadnut bila sam čvršća nego ikad, samo sam razmišljala kako se zaštititi i izvući", ispričala je Martina za Glas Slavonije.

"Bila sam potpuno iscrpljena nakon povratka iz Afrike pa se u briselskoj luci nisam micala iz sektora B. Malo sam prošvrljala po trgovinama, a onda legla na klupu da se odmorim. Taman kad sam se ušuškala, negdje pet do osam došao je jedan od zaposlenika zračne luke i počeo vikati da idemo svi na kraj sektora B. Nismo imali pojma što se događa, a onda se s razglasa čulo "hitna evakuacija". Baš u tom trenutku bila sam na telefonskoj vezi sa suprugom koji mi je kazao: “Ma, vjerojatno su dobili neku dojavu o bombi”.

"Moja obitelj bila je u većem strahu od mene"

Da se događa nešto ozbiljnije shvatila sam kad su nam naredili da ostavimo svu ručnu prtljagu i poveli nas izvan objekta na pistu. Sav taj događaj sad mi je nekako u magli, znam da sam čula dvije eksplozije, ali nisam u tom trenutku shvaćala o čemu je riječ. Izveli su nas na pistu, odjednom smo se našli između aviona, a kasnije su nas autobusima prevezli na čistinu izvan aerodroma. Samo smo vidjeli kako u zračnu luku ide hrpa policije i hitne pomoći, ali nitko ništa nije govorio. Zapravo, što se točno događa u Bruxellesu saznala sam kad me počela zvati obitelj iz Hrvatske. Svi su oni bili u mnogo većem strahu od mene, a dok su oni plakali, ja sam smišljala kako otići iz Bruxellesa.

Samoinicijativno sam krenula prema selu Zaventem, zatim autobusom za Mechelen. Željela sam u Nizozemsku, no obustavljene su željezničke linije, ali uspjeli smo otići prije zatvaranja granice. Skupilo se nas četvero, uzeli smo taksi i dokopali se Amsterdama. Dan kasnije napokon sam stigla u Zagreb, gdje sam otišla i kod liječnika, jer od posljedica stresa i straha hvatala me temperatura, iscrpljenost... Srećom, sve je dobro završilo, ali iskustvo koje sam proživjela doista je užasno", ispričala je Martina Gjergja.