U HRVATSKOM svemirskom centru, s nekadašnjeg vojnog aerodroma kod Udbine, već šest godina u Zemljinu orbitu lansiraju se mali sateliti. U centru vrijednom 70 milijuna eura zaposleno je gotovo 1000 ljudi, a uskoro kreću i suborbitalni turistički letovi te interkontinentalni letovi kojima će se iz Udbine do New Yorka ili Tokija dolaziti za oko sat vremena. Tako je to barem trebalo biti, ali nikad se nije dogodilo.

Ambiciozna najava hrvatsko-američkih investitora iz tvrtke Pantheon AI o gradnji podatkovnog centra u Topuskom, vrijednog ukupno 50 milijardi eura, pomalo podsjeća na projekt Hrvatskog svemirskog centra stotinjak kilometara južnije u Udbini, koji je podjednako bombastično najavljen prije 11 godina. I zauvijek propao za manje od dvije godine.

Galerija

Svemirski centar u Udbini bio je jedna od najambicioznijih hrvatskih tehnoloških najava: svemirska luka, bestežinski turistički letovi, lansiranje satelita, interkontinentalni letovi i stotine radnih mjesta u Lici. No projekt nikad nije izašao iz faze prezentacija, medijskih najava i priprema za ishođenje koncesije.

Nakon financijskog sloma i bankrota nositelja projekta, švicarskog Swiss Space Systemsa (S3), cijela je priča završila kao simbol hrvatske sklonosti grandioznim, ali nedovršenim investicijskim obećanjima.

"Svemir za svakoga"

Vodeći ljudi ovog projekta bili su Pascal Jaussi (49), švicarski poduzetnik, pilot i aeronautički inženjer, poznatiji kao osnivač tvrtke S3, Slobodan Danko Bosanac, doktor molekularne fizike, umirovljeni profesor Instituta Ruđer Bošković i predsjednik Jadranske svemirske asocijacije te Slađan Zovko, poduzetnik hrvatskog podrijetla iz Ženeve i direktor hrvatske podružnice S3.

U javnost su izašli sredinom veljače 2015. godine, predstavljajući u zagrebačkom hotelu Esplanade projekt tvrtke S3 pod motom "Svemir za svakoga". Temeljna je ideja švicarsko-hrvatske kompanije bila pojednostaviti i komercijalizirati lansiranje malih satelita i putovanje u svemir učiniti dostupnim širokim masama. I to baš u Udbini.

"Naša je vizija da Hrvatska bude među rijetkim zemljama koje će određivati nadolazeću svemirsku eru", rekao je tada voditelj projekta Slobodan Bosanac, dodajući da je Udbina odabrana kao lokacija svemirskog centra zato što već ima dovoljno dugačku pistu bivšeg vojnog aerodroma, relativno slabo opterećen zračni prostor, povoljne klimatske uvjete i prostor za širenje projekta.

"Od 2016. godine kreću pokazni Zero-G letovi s Plesa. Nakon toga želimo doći na Udbinu i sagraditi svemirsku luku za 50 milijuna eura s centrom izvrsnosti u svemirskoj tehnologiji za dodatnih 20 milijuna eura. Zatim želimo povezati hrvatske tvrtke koje bi ovdje radile raketni modul koji bi se morao raditi za svako lansiranje satelita. Probna lansiranja satelita počela bi 2018. Nakon 2020. planiramo interkontinentalne letove", rekao je Zovko za Večernji list 10. ožujka 2015. godine.

Zovko je ustvrdio da S3 već ima prednarudžbe za lansiranje malih satelita u "vrijednosti od 2,37 milijardi dolara". Riječ je o satelitima težine do 250 kilograma koje se lansira u orbitu na visine od 300 do 700 kilometara. U prvoj fazi projekta spominjalo se oko 200 novih radnih mjesta, a dugoročno i do 1000.

Četiri puta jeftiniji od SpaceX-a

U spomenutom medijskom istupu Zovko je spominjao interes Googlea i Facebooka za takvu vrstu satelita, koji će kod S3 navodno biti i do deset puta jeftiniji nego kod američke NASA-e i četiri puta jeftiniji nego kod SpaceX-a Elona Muska.

"Europska svemirska agencija polaže nade u Swiss Space Systems kao u europsku perjanicu u svemirskoj utrci s konkurencijom iz SAD-a, Rusije, Kine i Indije. Službeno smo dobili podršku Švicarske, gdje smo upravo nagrađeni kao najbolji novi poduzetnički projekt", rekao je Zovko i dodao kako se nada da će Hrvatska vojska i vlada biti zainteresirane za dodjelu koncesije za aerodrom u Udbini.

Ministarstvo obrane i Glavni stožer Oružanih snaga izdali su odobrenje da se dio zemljišta vojarne "Josip Jović" u Udbini izdvoji iz vojnog kompleksa i da se na njemu izgradi svemirska luka iz koje bi se u budućnosti lansirali sateliti, napisao je Jutarnji list krajem svibnja 2015. Ministarstvo obrane odreklo bi se 100.000 četvornih metara zemljišta vojarne koje bi bilo predano Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom.

Financijski slom i navodni pokušaj ubojstva

Prva ozbiljna sumnja u svemirski projekt u Udbini pojavila se unutar same tvrtke S3. Krajem rujna 2016. iz Švicarske je stigla vijest kako je Swiss Space Systems u lošoj financijskoj situaciji. Štoviše, stručni savjetnik i predsjednik tvrtke Claude Nicollier, koji je trebao osigurati kredibilitet i imidž, za švicarsku je javnu televiziju rekao da su rokovi nerealni.

Izrazio je sumnju i u poslovnu praksu osnivača i direktora Pascala Jaussija. Nicollier je prvi švicarski astronaut. Letio je NASA-inim Space Shuttleom, popravljao svemirski teleskop Hubble i bio prvi europski astronaut koji se za svemirskog leta prošetao svemirom.

Istodobno se pojavila informacija da je Pascal Jaussi potkraj kolovoza 2016. hospitaliziran nakon što ga je netko pokušao ubiti. Švicarski mediji pisali su da su ga dvojica plaćenih ubojica dočekala nedaleko od sjedišta S3 u gradiću Payerneu. Odvezli su ga u šumu, pretukli, polili zapaljivom tekućinom i zapalili.

Jaussija se tereti za pronevjeru 31 milijun franaka

Jaussi je čudom došao k svijesti, uspio ugasiti vatru te se dokopati bolnice u Lausannei. Policija nije pronašla ni počinitelje ni motiv, a kasnije je optužila švicarskog poduzetnika da je sam inscenirao napad kako bi izbjegao optužbe za pronevjeru i gospodarski kriminal.

Nakon višegodišnje istrage, sljedeći tjedan Jaussi bi napokon trebao biti izveden na sud u Fribourgu pod optužbom da je prevario desetke investitora i zaposlenika za čak 31 milijun švicarskih franaka.

Swiss Space Systems otišao je u stečaj u prosincu 2016. i tu je završila priča o Hrvatskom svemirskom centru. U kolovozu 2019. godine, istražujući zašto je propao ovaj projekt, Bosanca je kontaktirao RTL. Bivši direktor ureda S3 rekao je tada da se projekt Udbina može "relativno jednostavno" oživjeti.

Deset godina i nekoliko milijardi kuna

"Kroz europske fondove mogla bi se eventualno namaknuti neka sredstva, možda u okviru neke regionalne suradnje. Na Krbavsko polje trebalo bi dovesti inženjere iz regije, kao i tri do četiri milijarde kuna, što za svemirsku tehnologiju što za prilagodbu piste udbinskog aerodroma. Kad bi se to sad intenzivno počelo raditi, moglo bi zaživjeti za deset godina", rekao je.

O tome kako su na ovaj projekt gledali građani Udbine, najbolje pokazuju riječi hrvatskog branitelja Ivana za RTL: "Živimo kod pilane, nema ni kilometar do aerodroma. Ma mene to uopće ne zanima, meni je bitno da oni mene maknu iz te barake, da ja dobijem stan."