HRVATSKA kasni s donošenjem Nacionalnog plana za razvoj umjetne inteligencije do 2032. godine, a dio predviđenih mjera mogao bi zastarjeti prije nego što se počne provoditi. Upozorila je na to Antonija Mršić Radas, izvršna direktorica Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju CroAI, gostujući na N1 televiziji.

Mršić Radas smatra da nije dovoljno samo postaviti ciljeve i pratiti koliko je ljudi prošlo edukacije o umjetnoj inteligenciji. Važno je mjeriti konkretne rezultate, poput povećanja produktivnosti poduzeća i bolje pripremljenosti radnika za promjene na tržištu rada.

Nacionalni plan trenutačno je u javnom savjetovanju, a u njegovoj je izradi sudjelovala i udruga CroAI. Iako podržava niz predloženih mjera, Mršić Radas upozorava da je dokument već sada suočen s problemom kašnjenja i ciljeva koji možda neće odgovarati potrebama kada dođe vrijeme za njihovu provedbu.

"Kasnimo, neke mjere mogle bi zastarjeti prije provedbe"

"Ono što je svima koji prate tu temu jasno jest da kasnimo. Kasnimo s javnim savjetovanjem. Ono je već trebalo biti puno prije jer se veže i uz europsku regulativu o umjetnoj inteligenciji, koja je već dobrim dijelom u početnoj fazi provedbe", ističe Mršić Radas.

Dodatni je problem, smatra, brzina razvoja umjetne inteligencije. Tehnologija i tržište mijenjaju se toliko brzo da neke mjere predviđene Nacionalnim planom možda više neće biti odgovarajuće u trenutku njihove provedbe.

Akcijski plan podijeljen je u dva razdoblja, a prvi dio obuhvaća aktivnosti od 2026. do 2028. godine. Upravo zbog toga Mršić Radas smatra da bi plan trebalo redovito prilagođavati novim tehnologijama i promjenama na tržištu.

"Strategija je statična. Ne uvažava brzi razvoj tehnologije i tržišta. Nešto što će možda doći na provedbu 2027. godine moglo bi već biti zastarjelo", upozorava izvršna direktorica CroAI-ja.

Koliko Hrvatska ovisi o američkoj i kineskoj umjetnoj inteligenciji?

Nacionalni plan predviđa edukaciju građana, javne uprave i poduzetnika, ulaganja u računalnu infrastrukturu, povezivanje s europskim kapacitetima te jačanje kibernetičke sigurnosti. CroAI smatra da su te mjere važne, ali traži detaljniju procjenu stvarnih potreba.

Jedno od ključnih pitanja, prema Mršić Radas, jest koliko hrvatska poduzeća, javna uprava i građani ovise o stranim sustavima umjetne inteligencije. Važno je utvrditi i koliko bi ih bilo teško zamijeniti drugim rješenjima ako se za to pojavi potreba.

"Nije pitanje samo hoće li izrada hrvatskog velikog jezičnog modela biti rješenje, nego možemo li već sada znati koliko smo izloženi međunarodnim, globalnim, američkim i kineskim modelima i koliko možemo dobiti stratešku autonomiju", kaže Mršić Radas.

Što se događa s podacima koje unosimo u AI?

Oslanjanje na velike međunarodne tehnološke kompanije otvara i pitanje zaštite podataka. Kada građani ili zaposlenici poduzeća koriste strane modele umjetne inteligencije, postoji mogućnost da u njih unose povjerljive ili osobne podatke.

"To je pitanje tehnološke suverenosti i podataka. Kada koristite modele koji nisu europski ni hrvatski, moguće je da podatke, koji mogu biti i povjerljivi, dajete nekome tko ne pripada ni europskoj ni hrvatskoj jurisdikciji. Tu su u pitanju i rizici za kibernetičku sigurnost te zaštitu osobnih podataka", upozorava.

Mršić Radas smatra da Hrvatska zato treba procijeniti koliko je izložena takvim rizicima i ojačati zaštitu podataka. Važno je i omogućiti povezivanje različitih sustava kako bi korisnici mogli lakše prijeći na druga rješenja i smanjiti ovisnost o pojedinim dobavljačima.

Hrvatski AI model stajao bi više od 10 milijuna eura

Jedna od mjera Nacionalnog plana jest razvoj hrvatskog velikog jezičnog modela. Riječ je o projektu koji bi zahtijevao nekoliko godina rada i znatna financijska sredstva, dok se postojeći modeli umjetne inteligencije nastavljaju brzo razvijati.

"To su milijunski iznosi. Planirano je nekoliko godina i više od deset milijuna eura. Pitanje je, s obzirom na brzinu razvoja tehnologije, imamo li toliko vremena", ističe Mršić Radas.

Smatra da prije takvog ulaganja treba procijeniti koliko bi domaći model odgovarao stvarnim potrebama korisnika i koliko bi pridonio tehnološkoj samostalnosti Hrvatske. U međuvremenu se, upozorava, ne smiju zanemariti postojeći sustavi i mogućnosti prelaska na alternativna rješenja.

Nije dovoljno brojati koliko je ljudi prošlo edukacije

Nacionalni plan predviđa i vaučere za obrazovanje te stjecanje novih vještina. Jedan od ciljeva jest povećati broj građana koji koriste umjetnu inteligenciju, ali CroAI upozorava da broj sudionika edukacija sam po sebi ne pokazuje jesu li mjere uspješne.

"Praćenje broja samo po sebi ne znači dovoljno. Ono što treba pratiti jest učinak. Treba vidjeti jesu li ljudi koji su sudjelovali u edukacijama sada bolje prilagođeni novom tržištu rada", kaže Mršić Radas.

Isto vrijedi i za poduzeća koja dobivaju poticaje za uvođenje umjetne inteligencije. Broj dodijeljenih vaučera ili održanih edukacija ne govori dovoljno o tome jesu li takva ulaganja poboljšala poslovanje i donijela konkretne koristi.

"Ono što se treba pratiti jest učinak na produktivnost, jer je to na kraju smisao primjene nove tehnologije u poslovanju", naglašava.

Mršić Radas upozorava da samo poznavanje tehnologije nije dovoljno za uspješno uvođenje umjetne inteligencije. Poduzeća moraju nove alate povezati s poslovnom strategijom, upravljanjem i organizacijom rada kako bi doista povećala učinkovitost.

Tvrtke žele koristiti AI, ali ne znaju odakle početi

CroAI okuplja više od 300 članova, među kojima su tvrtke koje razvijaju umjetnu inteligenciju i one koje je koriste u poslovanju. Mršić Radas pritom naglašava da članovi udruge nisu reprezentativan uzorak svih hrvatskih poduzeća.

Prema iskustvu rada s malim i srednjim poduzećima, svijest o važnosti umjetne inteligencije postoji, ali često nedostaje konkretno znanje o njezinoj primjeni. Mnoge tvrtke žele početi koristiti nove alate, no ne znaju koje bi im mogućnosti bile najkorisnije.

"Postoji svijest o tome da odnekuda treba krenuti, ali ne postoji znanje o tome odakle krenuti, što prvo napraviti i što je za njih najvažnije", objašnjava.

Poduzeća istodobno osjećaju pritisak konkurencije i strahuju da bi mogla izgubiti tržišni položaj ako drugi brže uvedu umjetnu inteligenciju. Zasad se takvi alati najčešće koriste za rutinske zadatke, poput sažimanja dokumenata, administracije, izvještavanja i izrade prezentacija.

Mogućnosti primjene ipak su znatno šire. U proizvodnji umjetna inteligencija može pomoći u automatizaciji procesa i praćenju proizvodnje, ali za takvu primjenu poduzeća moraju imati kvalitetne, dostupne i međusobno povezane podatke.

Bez kvalitetnih podataka nema ni učinkovite primjene AI-ja

"Ako poduzeće nema podatke ili su oni fragmentirani po odjelima, teško je kvalitetno primjenjivati takva rješenja. Zato je dobro što su u planu predviđeni vaučeri za usustavljivanje podataka koje poduzeća imaju", kaže Mršić Radas.

CroAI zato smatra da Nacionalni plan mora pomoći poduzećima da najprije urede podatke i poslovne procese. Bez toga ni ulaganja u napredne sustave umjetne inteligencije ne moraju donijeti očekivano povećanje produktivnosti.

Tko će provjeravati donose li ulaganja rezultate?

Uz ulaganja u gospodarstvo i infrastrukturu, CroAI predlaže uključivanje neovisnih stručnjaka koji bi pratili provedbu Nacionalnog plana. Njihov bi zadatak bio procjenjivati stvarne učinke mjera i ovisnost Hrvatske o pojedinim tehnološkim rješenjima.

Poseban problem može nastati kada se poduzeće dugoročno veže uz jednog dobavljača umjetne inteligencije. Promjena sustava tada može zahtijevati prilagodbu postojećih programa, podataka i poslovnih procesa, što za korisnike može biti skupo.

"Kada imate jednog dobavljača, postajete ovisni o njemu. Možda postoje i razlozi koji vas potiču da ostanete u tom sustavu, a ne istražujete druge mogućnosti, jer je usklađenost svih sustava u poduzeću već postavljena. Svaka promjena tada može izazvati velike troškove", upozorava Mršić Radas.

Prema njezinoj ocjeni, provedbu Nacionalnog plana trebalo bi redovito preispitivati i prilagođavati razvoju tehnologije. CroAI zato traži da se, uz broj edukacija i dodijeljenih poticaja, prati i stvarni učinak ulaganja na gospodarstvo, javnu upravu i građane.