BIOLOŠKA raznovrsnost domaćih i divljih životinja i biljaka u Hrvatskoj i svijetu puno je ugroženija nego što je to moguće zaključiti po praćenju njihove brojnosti, pokazalo je novo veliko istraživanje u kojem su sudjelovali znanstvenici s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Naime, za opstanak vrsta nije dovoljna samo brojnost populacije već i njezina genska raznovrsnost, a ona je, prema radu objavljenom u časopisu Nature, u zabrinjavajućem padu.

Važnost genske raznolikosti

Do relativno nedavno u evolucijskoj povijesti Zemljom su šetale životinje poput sabljastog tigra, mamuta, dodoa i tasmanijskog tigra. Danas su one izumrle. No, prije toga u njihovoj DNA dogodio se pad genske raznovrsnosti koji je bio ključan za njihovu sudbinu.

Mamut

U svakoj stanici živog bića nalazi se kopija DNA koda koji određuje njegova svojstva – hoće li se razviti u muhu ili slona. No, čak i unutar jedne vrste postoje genske razlike između jedinki. One utječu na neke manje, ali ipak važne razlike u njihovim obilježjima koje čine da su neke više ili niže, svjetlije ili tamnije, brže ili sporije, otpornije ili manje otporne na vrućinu itd.

Ova genska raznolikost proizlazi iz mutacija. Te mutacije, koje se događaju pod raznim utjecajima kao što su primjerice UV zračenje Sunca ili infekcija nekim virusom, često nisu korisne, no ponekad populacijama mogu omogućiti da se bolje prilagode promjenama u okolišu ili bolestima.

Za ilustraciju, zlatna alga (Ecklonia radiata) voli hladniju vodu. No u istoj populaciji neke će jedinke imati mutacije koje će im omogućiti preživljavanje u toplijoj vodi. Kada je razorni toplinski val pogodio zapadnu obalu Australije 2011. godine, jedinke s mutacijama za topliju vodu preživjele su i razmnožile se u većim brojevima.

Istovremeno, u maloj populaciji s niskom genskom raznolikošću svaka se nepovoljna mutacija lakše širi i fiksira jer je nosi više jedinki koje se međusobno pare, što može pojačati negativne učinke na opstanak vrste.

Velika meta-analiza mnoštva studija

U novoj studiji 57 znanstvenika iz 20 zemalja, uključujući i Hrvatsku, pregledalo je više od 80.000 radova o genskim promjenama u populacijama iz 141 zemlje koji su bili objavljeni u raznim časopisima tijekom tri desetljeća. Među njima 882 su zadovoljila standarde. Istraživanje se prvenstveno fokusiralo na životinje, no bile su pokrivene i neke biljke, gljive i alge.

Dvije trećine vrsta pred izumiranjem

Rezultati analize pokazali su se alarmantnima. Znanstvenici su utvrdili da kod dvije trećine od ukupno 628 proučenih živih vrsta geni ukazuju na trend prema izumiranju. Danska koautorica studije Christina Hvilsom komentirala je da su autori sumnjali da je situacija loša, no studija je pokazala da je problem veći nego što su očekivali.

"Važno je preokrenuti narativ i pogledati koje metode stvarno djeluju kada želimo zaštititi ugrožene vrste, a u ovoj studiji stekli smo i neka saznanja o tome", rekla je za Videnskab.dk.

Najveća kriza od vremena dinosaura

Kriza bioraznolikosti već se godinama spominje, a znanstvenici se slažu da su ljudi glavni uzrok. Dosad se problem uglavnom istraživao na dvije razine: Na razini vrsta, gdje se pratio njihov pad, te u stresnim ekosustavima, gdje je bilo jasno vidljivo propadanje.

Međutim nova studija pružila je uvid u novu, gensku razinu, koja do sada nije bila dobro istražena.

Danski profesor bioraznolikosti Carsten Rahbek, voditelj Centra za makroekologiju, evoluciju i klimu, rekao je za Videnskab.dk da "živimo u vremenu krize bioraznolikosti kakvu nismo vidjeli još od nestanka dinosaura prije 66 milijuna godina".

"To su loše vijesti", dodao je.

Boškarin

Nevidljivi problem

Autori studije ističu da je u praćenju populacija problem manjka genske raznovrsnosti slabo naglašen jer je on često nevidljiv dio slagalice bioraznolikosti. Kada neka populacija životinja poput lavova opada, to je lako primijetiti. Također je očito kada koraljni grebeni blijede ili ako mangrove šume nestaju.

Štoviše, rast populacija životinja može zavarati. Ako genska raznolikost pritom ostane niska, njezina sposobnost da se odupre bolestima ili klimatskim promjenama ostat će slaba. Autori stoga posebno upozoravaju da u politikama nedostaje fokus na gensku raznolikost koja bolje predstavlja stvarno stanje populacija od puke brojnosti.

Problem je i proizvodnja hrane

Profesorica dr. sc. Vlatka Čubrić Čurik (na slici gore), redovita profesorica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, ističe da klimatske promjene ne utječu samo na vrste već i na proizvodnju hrane i poljoprivredne sustave te ističe važnost praćenja vrsta koje su sastavni dio agroekosustava, poput oprašivača, invazivnih vrsta i štetnika.

"Sve hrvatske autohtone pasmine goveda, konja, svinja, pasa, kokoši i purana su ranjive, ugrožene ili kritično ugrožene, što znači da su na putu izumiranja. Primjerice, populacija istarskog goveda broji oko 2000 grla, no njezina veličina u stvarnosti je manja od 50 jer su se ta goveda parila u srodstvu pa je njihova genska raznolikost malena", tumači Čubrić Čurik, koja je zajedno s Vladimirom Brajkovićem (slika dolje) s Agronomskog fakulteta dala značajan doprinos istraživanju sudjelovanjem u razvoju metodologije meta-analize.

Pet rješenja problema

Unatoč pesimističnim nalazima, studija ukazuje i na neka moguća rješenja. Na temelju analize gotovo 900 studija, znanstvenici su pronašli nekoliko mogućih načina za rješavanje problema gubitka genske raznolikosti:

1: Dopunjavanje

To je mjera koja uključuje unošenje novih jedinki u populaciju s drugih lokacija. Takvo dopunjavanje može pomoći u smanjenju parenja među srodnicima koje je često u malim, izoliranim populacijama.

Primjer za to je premještanje ženki vrsta ptica muharica između izoliranih otoka na Novom Zelandu. Potomci roditelja s različitih otoka imali su snažniji imunološki sustav, višu stopu preživljavanja i poboljšano reproduktivno zdravlje.

2: Kontrola veličine populacije

Ova metoda podrazumijeva uklanjanje određenog broja jedinki iz populacije kako bi se poboljšali uvjeti za preostale.

Uspješan primjer je populacija ribe potočne zlatovčice u SAD-u, gdje su upravitelji koristili kontrolu veličine populacije kako bi osigurali uspjeh uzgojnog programa. Također su spriječili dominaciju samo jedne obiteljske loze, čime su sačuvali više genetskih linija.

3: Ekološka obnova

Uključuje radnje poput ponovne sadnje šume ili obnove močvarnih staništa. Ekološka obnova bila je ključna za opstanak prerijske kokoši u SAD-u. Gubitak staništa bio je glavni razlog pada njezine brojnosti.

4: Suzbijanje invazivnih vrsta i štetnika

To uključuje uklanjanje invazivnih i štetnih vrsta koje se natječu za resurse ili love ugroženu vrstu. Primjerice, populacije polarne lisice u Švedskoj obnovljene su na taj način.

5: Uvođenje i ponovno uvođenje vrsta

Uvođenje označava uspostavljanje nove populacije na području gdje prije nije postojala, dok se ponovno uvođenje odnosi na obnavljanje populacije ondje gdje je prethodno izumrla ili nestala.

Na zapadu Australije uspješno je premješteno mnogo jedinki zlatnog pungograbljivca iz stabilne otočne populacije na tri nova staništa, čime je stvorena ili obnovljena održiva populacija te vrste.

Polarna lisica

Zvono za buđenje vlasti

Čubrić Čurik kaže da se Hrvatska može pohvaliti bogatom biološkom raznolikošću.

"No, kako bismo sačuvali genetičku raznolikost naših vrsta, nužno je dugoročno ih pratiti te bolje iskoristiti postojeće podatke i znanje. Imamo sve preduvjete za učinkovitu zaštitu autohtonih vrsta, ali izostaje konkretna akcija od odgovornih tijela. Sada je pravi trenutak da Hrvatska preuzme vodeću ulogu u regiji kada je riječ o praćenju i očuvanju genetičke raznolikosti", istaknula je prof. Čubrić Čurik.