MNOGI hrvatski studenti voljeli bi raditi od kuće za neku stranu kompaniju, međutim, digitalne vještine koje posjeduju uglavnom ne zadovoljavaju potrebe koje zahtijevaju takve vrste poslova, pokazalo je novo istraživanje.

Studiju među 1200 studenata iz cijele Hrvatske proveo je 2025. tim projekta Od stvarnih do virtualnih migracija (VrtualM) Instituta za istraživanje migracija, a financirao ju je EUNextGeneration. Sudionici su bili pretežno u dobi od 20 do 22 godine, pripadnici generacije koja će se uskoro naći na tržištu rada.

Cilj istraživanja bio je ispitati kako studenti doživljavaju digitalne oblike rada, prije svega rad na daljinu, te jesu li spremni za novu fazu transformacije tržišta rada, onu u kojoj se posao sve češće odvaja od fizičke lokacije poslodavca.

Okretanje migracija

Digitalne tehnologije po prvi put u povijesti omogućuju nešto što se donedavno činilo nezamislivim - da se smjer poslovnih migracija okreće. Umjesto da ljudi sele za poslom, posao bi se mogao seliti k ljudima.

U istraživanju pod vodstvom dr. sc. Maje Vizjak tim je nastojao otkriti koje vrijednosti i očekivanja u taj proces unose današnji studenti, budući zaposlenici.

Vizjak ističe da je ideja za istraživanje proizašla iz njezinog dugogodišnjeg rada sa studentima i obveze da ih kao sveučilišna profesorica pripremi za realne uvjete tržišta rada.

"Kao znanstvenica Instituta za migracije već se dulje vrijeme bavim promjenama u svijetu rada, a projekt VrtualM posebno istražuje migracijske aspekte digitalizacije. U prosincu 2024. objavila sam i knjigu Globalizacija, u kojoj se bavim širim kontekstom tih procesa", pojasnila je Vizjak.

Testiranje tijekom pandemije

Pandemija covida pokrenula je prvo veliko eksperimentiranje s radom na daljinu. Ispitanici istraživanja tada su bili srednjoškolci, u osjetljivoj životnoj fazi, a promjenu u načinu učenja proživjeli su vrlo intenzivno.

Vizjak kaže da oni danas ulaze na tržište rada svjesni da bi njihovo buduće radno mjesto moglo biti bilo gdje u svijetu, a ne nužno u gradu u kojem žive.

"Razvoj digitalnih tehnologija omogućuje da za željeni posao više nisu nužno potrebna pakiranja kofera, rastanci i preseljenja, već su često dovoljni laptopi, pametni telefoni i stabilan Wi-Fi", ističe Vizjak.

Studenti priželjkuju rad na daljinu

U istraživanju gotovo svaki peti student naveo je da bi volio raditi za inozemnog poslodavca na daljinu iz Hrvatske, što jasno pokazuje zaokret u klasičnom poimanju radnih migracija.

Oko 41 % ispitanika reklo je da je upoznato s digitalnim oblicima rada, a njih oko 70 % smatra ih poželjnima. Oko 40 % vjeruje da se radom na daljinu može postići optimalna ili čak bolja učinkovitost u radu nego u uredu.

Posebno je zanimljivo da čak 72 % studenata smatra da digitalni oblici rada povećavaju zadovoljstvo i motivaciju. Njih 43 % vidi digitalno nomadstvo kao prihvatljiv stil života zbog fleksibilnosti i mogućnosti kombiniranja rada i putovanja. Većina ispitanika procjenjuje da se može uspješno služiti digitalnim komunikacijskim kanalima, iako razina njihovih digitalnih kompetencija varira.

Idealnim uglavnom smatraju hibridni model rada, s dva do tri dana rada od kuće, jer su svjesni i negativnih strana rada na daljinu. Naime, oko 55 % njih smatra da takav rad smanjuje socijalne kontakte te da može dovesti do osjećaja izoliranosti.

Slični trendovi bilježe se i u međunarodnim istraživanjima. Deloitteovo istraživanje iz 2022. pokazalo je da 75 % pripadnika generacije Z preferira hibridne modele rada te da je trećini ispitanika ravnoteža između privatnog i poslovnog života ključni faktor pri izboru poslodavca.

Nova studija pokazala je da hrvatski studenti u velikoj mjeri dijele takva očekivanja.

Kašnjenje u razvoju ključnih vještina

Istraživanje McKinsey & Company (2024) provedeno anketiranjem 800 izvršnih direktora iz brojnih kompanija otkrilo je da oni očekuju značajne promjene u razini vještina budućih zaposlenika te da su zabrinuti hoće li ih usvojiti do 2030. godine.

Oko 40 % anketiranih direktora kao najznačajnije istaknulo je nedostatke u vještinama programiranja, naprednoj analizi podataka te, od mekih vještina, one u kritičkom razmišljanju, u rješavanju problema i u upravljanju informacijama.

Istraživanje Deloitte Global Millennials and Gen Z Survey (2025) otkrilo je da većina pripadnika generacije Z (57%) u određenoj mjeri koristi generativnu umjetnu inteligenciju u svom svakodnevnom radu.

Manjkavosti u vještinama hrvatskih studenata

Vizjak ističe da ispitanici iz studentske populacije u Hrvatskoj kao svoje najvažnije razvijene meke vještine ističu organizacijske i komunikacijske te rješavanje problema dok od digitalnih navode korištenje programskog paketa Office i korištenje društvenih mreža.

"No, prema izvješću Future of the job Survey (2025), glavne vještine budućnosti bit će vezane uz kibernetičku sigurnost, dizajn i korisničko iskustvo te upravljanje okolišem uz razvoj novih vještina vezanih za AI i upravljanje podacima big data.

Usporedba ovih studija pokazuje veliki nesrazmjer vještina studentske populacije u Hrvatskoj i onih koje će biti tražene u skoroj budućnosti. Stoga se postavlja pitanje koliko su studenti u Hrvatskoj zaista spremni za participiranje na digitalnom tržištu rada", kaže Vizjak.

Digitalna pismenost, ali i manjak ICT stručnjaka

Prema procjenama McKinsey Global Instituta, digitalni trendovi će do 2030. transformirati oko 12 milijuna radnih mjesta u Europi i SAD-u.

Prema DESI indeksu Hrvatska u taj proces ulazi s relativno visokom digitalnom pismenošću, ali i s kroničnim manjkom ICT stručnjaka.

"To naglašava važnost zadržavanja talenata i hitre aktivacije potencijala digitalne transformacije", kaže Vizjak.

Važnost samodiscipline za rad na daljinu

Rad na daljinu traži i visoku razinu samodiscipline, odgovornosti i upravljanja vremenom.

Vizjak kaže da komentari ispitanih studenata jasno pokazuju podjelu između onih kojima takav rad odgovara i onih koji se u kućnom okruženju teško mogu fokusirati.

Ispitanici s razvijenom samodisciplinom u radu u anketi su uglavnom izjavljivali da im se takva vrsta rada jako sviđa te da već rade na daljinu. "Posao se odradi, privatni život ne pati i sve stižem. Smatram da digitalni oblici rada poboljšavaju kvalitetu života. Najproduktivnija sam kod kuće, u miru", rekla je jedna studentica.

Ispitanici s nerazvijenom samodisciplinom u radu smatraju pak da takav rad nije za svakoga jer je kuća mjesto za odmor.

"Teško je mentalno se prebaciti na rad. Kad me nitko ne nadgleda, lako izgubim fokus i kasnije moram raditi prekovremeno", objasnio je jedan student.

Rezultati pokazuju da 70% studenata digitalne oblike rada smatra poželjnima, 55 % bi rado radilo za inozemnu tvrtku iz Hrvatske, a 75 % vjeruje da se tako može postići bolji balans između posla i privatnog života. Istodobno, 45 % upozorava i na negativne posljedice.

Poziv na strateško planiranje

Voditeljica projekta smatra da istraživanje otvara prostor za ozbiljno strateško promišljanje i planiranje.

"Digitalni i hibridni modeli rada mogu smanjiti troškove, efikasno upravljati fluktuacijama zaposlenika i povećati produktivnost, ali samo ako ih prate odgovarajuće politike obrazovanja i razvoj vještina. Rad na daljinu više nije stvar budućnosti nego sadašnjost hrvatskog tržišta rada", poručila je.