HZZO reagirao na članak o naknadama za bolovanje roditelja
HZZO je Indexu poslao demanti na članak objavljen 5. rujna 2023. godine pod naslovom "Idete na bolovanje zbog djece? Zbog greške HZZO-a dobivate puno manju naknadu".
Njihov demanti, sukladno Zakonu o medijima, prenosimo u cijelosti.
"U objavljenom tekstu se pojašnjava visina naknade plaće koju bi osiguranici trebali ostvariti za vrijeme privremene spriječenosti za rad radi njege djeteta do treće godine života te se uz pogrešno tumačenje odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (u daljnjem tekstu ZOZO) čiji je provoditelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) netočno insinuira da je HZZO oštetio osiguranike za određeni iznos zbog pogrešnih obračuna naknade plaće.
Objavom članka koji sadrži netočne i neutemeljene informacije iznijeli ste tumačenje zakona od strane nestručnih i nekompetentnih osoba, a da prije objave istog niste zatražili pojašnjenje i provjeru točnosti podataka iz teksta od HZZO-a te time uznemirili javnost i neosnovano narušili povjerenje osiguranih osoba u postupanje HZZO-a, sukladno Zakonu o medijima tražimo da se objavi cjelovit tekst demantija koji Vam dostavljamo uz ispriku urednika zbog narušavanja ugleda HZZO-a, a sve kako bi javnost dobila točnu, potpunu i na zakonu utemeljenu informaciju.
Osiguranici u okviru prava na obvezno zdravstveno osiguranje pored prava na zdravstvenu zaštitu mogu ostvariti i pravo na novčane naknade. Jedna od novčanih naknada je i naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad.
U skladu s odredbom članka 54. stavka 1. ZOZO-a naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano.
Prema odredbama članka 73. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: Pravilnik) pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće, osnovom koje se utvrđuje osnovica za izračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih mjesečnih plaća u propisanom obračunskom razdoblju podijeli s brojem sati rada za koje su isplaćene.
Na navedeni način osnovica se utvrđuje neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje naknada plaće - poslodavca, HZZO-a, državnog proračuna.
Kad se osnovica za naknadu plaće ne može utvrditi na prethodno opisani način, osnovicu za naknadu plaće čini plaća isplaćena do dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće odnosno pripadajuća plaća za mjesec za koji se određuje naknada plaće, s tim da tako određena osnovica, kada se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava HZZO-a odnosno na teret sredstava državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini osiguranika iz članka 39. točke 11. ZOZO-a (u daljnjem tekstu: naknada plaće zbog pojave zaraze u okolini), ne može biti veća od najniže osnovice osiguranja koja služi za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze.
Naknada plaće koja se isplaćuje na teret sredstava HZZO-a odnosno na teret sredstava državnog proračuna za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini pripada osiguraniku u visini propisanoj ZOZO-om odnosno propisima i općim aktima donesenim na temelju ZOZO-a, pod uvjetom da prije dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće ima ostvaren staž osiguranja u HZZO-u na temelju radnog odnosa, obavljanja gospodarske djelatnosti ili obavljanja profesionalne djelatnosti samostalno u obliku zanimanja odnosno na temelju primanja naknade plaće nakon prestanka radnog odnosa odnosno prestanka obavljanja djelatnosti osobnim radom ostvarene prema ZOZO-u od najmanje devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine (prethodno osiguranje), ako posebnim zakonom nije drukčije utvrđeno.
U protivnom, u skladu s člankom 56. stavkom 4. ZOZO-a osiguraniku koji ne ispunjava uvjet prethodnog osiguranja naknada plaće, za sve vrijeme trajanja privremene nesposobnosti, pripada u iznosu od 25% proračunske osnovice za puno radno vrijeme (110,36 eura/831,50 kuna).
Naknada plaće u skladu s člankom 55. stavkom 1. ZOZO-a ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu, s time da kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti manja od 25% od proračunske osnovice (110,36 eura/831,50 kuna).
Prema članku 55. stavku 3. ZOZO-a visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava HZZO-a odnosno na teret sredstava državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini utvrđuje HZZO, s tim da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama ZOZO-a i propisa donesenih na temelju ZOZO-a, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28 %, (565,04 eura/4.257,28 kuna) osim naknade plaće za vrijeme rodiljnog dopusta, dopusta za slučaj smrti djeteta, privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu i profesionalne bolesti.
Sukladno članku 86. Pravilnika naknada plaće koja se isplaćuje na teret sredstava HZZO-a iznosi:
- 1. 70% od osnovice za naknadu plaće za prvih šest kalendarskih mjeseci neprekidne privremene nesposobnosti
- 2. 80% od osnovice za naknadu plaće od prvog sljedećeg dana nakon isteka roka neprekidnog trajanja privremene nesposobnosti iz točke 1.
- 3. 100% od osnovice za naknadu u slučajevima propisanim člankom 55. stavkom 2. točkama 2. do 7. ZOZO-a
- 4. 50% zadnje isplaćene naknade plaće od prvog sljedećeg dana nakon isteka 18 mjeseci privremene nesposobnosti po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u skladu s člankom 52. ZOZO-a.
Dakle, osnovica za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti se utvrđuje sukladno članku 54. stavku 1. ZOZO-a, a ovisno o uzroku i dužini trajanja privremene nesposobnosti za rad utvrđuje se u kojoj visini osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće s obzirom na utvrđenu osnovicu.
Primjerice, u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti od 43. dana kada naknada plaće tereti sredstava HZZO-a, osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini 70% od osnovice za naknadu plaće za prvih šest mjeseci privremene nesposobnosti za rad. Od utvrđene osnovice (plaće isplaćene u šestomjesečnom razdoblju podijeljene s brojem sati rada za koje su isplaćene) osiguranik ostvaruje naknadu plaće u visini od 70%. Ako je taj iznos viši od propisanog najvišeg mjesečnog iznosa naknade plaće koja se ostvaruje na teret HZZO-a, naknada plaće za cijeli mjesec i za puno radno vrijeme ne može iznositi više od 565,04 eura/ 4.257,28 kuna.
Kada bi se osnovica izjednačila s mjesečnim limitom, kao što autori članka tvrde, to bi značilo da bi se 70% utvrđivalo od najvišeg mjesečnog iznosa naknade plaće, odnosno od 565,04 eura/4.257,28 kuna što nije točno.
Primjenjujući navedeno na slučaj osiguranika koji radi u nepunom radnom vremenu ili mu je utvrđena privremena nesposobnost u broju dana koji je manji od cijelog mjeseca, razmjerno se smanjuje i najviši mjesečni iznos koji se isplaćuje na teret HZZO-a, odnosno primjenjuje se korektivna satna osnovica (najviši mjesečni iznos naknade plaće dijeli se sa radnim satima mjeseca za koji se naknada plaće isplaćuje te množi sa satima za koje osiguraniku pripada pravo na isplatu naknade plaće) budući da je satnica osiguranika utvrđena na osnovi prosjeka isplaćenih plaća veća od najviše propisane. Istovjetno se postupa i sa naknadama plaće za koje je ZOZO-om propisano da pripadaju osiguraniku u iznosu od 100% od osnovice, a koje podliježu propisanom limitu kao što je to i naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad radi njege djeteta mlađeg od tri godine.
Potrebno je ukazati i da se u članku ne navodi još jedan uvjet koji mora biti ispunjen da bi osiguranik mogao ostvariti naknadu plaće kako je pojašnjeno, a to je prethodno osiguranje u propisanom trajanju od najmanje devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine jer u protivnom osiguranik za cijeli mjesec i puno radno vrijeme ostvaruje naknadu u visini 25% proračunske osnovice (110,36 eura/831,50 kuna).
Ujedno napominjemo da se od 1994. godine od kada se uvodi najviši mjesečni iznos naknade plaće koja može tereti sredstva HZZO-a odnosno državnog proračuna, način obračuna naknade plaće nije mijenjao."