JE LI MARTTI Juhani Saari ubijao jer je gledao puno filmova o nasilju ili je samo "masturbirao" na filmove o nasilju zato što je sam bio nasilnik? U slučajevima masovnih ubojica sve više je pristalica ove druge teorije, a u danima koji dolaze pojavit će se još podataka o tome u kojemu se trenutku u Marttiju razvila ambicija da jednog dana postane masovni ubojica.

Kao bomba danas je odjeknulo ono što je o sebi na internetu ostavio finski 22-godišnjak, nakon što je poubijao desetero učenika u gradiću Kauhajoki. Priča se o njegovim videouracima, od kojih se na jednom kao u nekom lošem hororu prijeti prilično otrcanom rečenicom "Ti si sljedeći" pa čak ne i na finskom jeziku, nego na engleskom, očito ciljajući na to da izgleda što strašnije i da ga što više ljudi razumije na internetu, kazao  - "You're next".

Ako si je umislio da je takav opak predator zašto je onda nosio masku na licu dok je ubijao tu djecu? Vjerojatno da se na njegovom licu ne vidi grimasa straha kojega se toliko nagledao u filmovima. Strah je, poput njegovih idola, poludjelih tinejdžera u američkom Columbineu, on trebao utjerati u što veći broj ljudi. Ipak, strah ga je na kraju i pobijedio, jer je pobjegao počinivši samoubojstvo.

Doznalo se i da je obožavao filmove "Oko" ("The Eye"), "Isijavanje" ("The Shining"), "Kletva" ("The Grudge") i "Slagalica strave" ("The Saw"), gdje ljudi umiru uglavnom pod utjecajem nadnaravnih sila. Zasad o povezanosti ubojstava s filmovima nema ozbiljnije rasprave, kao što se zasad ne znaju niti pojedinosti o njemu, odnosno što ga je natjeralo preko ruba. No, evo o čemu su ti filmovi.

"Slagalica strave"

Obične ljude, Adama i Lawrencea, psihopat Jigsaw provodi kroz moralnu i psihološku torturu. Oni se bude vezani lancima u prljavoj prostoriji nalik oronulom javnom WC-u, a usred prostorije je mrtvac s pištoljem u ruci. Jigsaw im poručuje da mogu preživjeti jedino ako jedan od njih ubije ovog drugog.

"Kletva"

Japanski horor koji je doživio američki remake, priča je o prokletstvu koje mora prekinuti mlada studentica koja u skromnoj kući pronalazi autističnu staricu. Ubrzo otkriva na katu kuće iskonsko zlo, oslobađa kletvu, u obliku kuge koja ubija sve više ljudi.

"Isijavanje"

Filmski klasik u režiji Stanleya Kubricka i po knjizi Stephena Kinga govori o obiteljskom čovjeku, liječenom alkoholičaru opsjednutom pisanjem koji se zaposli kao sezonski čuvar hotela na osami. Jeza počinje kada njegov maleni sin počne imati stravične vizije, a njega počinju proganjati duhovi i uskoro doživljava živčani slom - te pokušava ubiti svoju obitelj.

"Oko"

Lijepa i uspješna violinistica, koja je slijepa od djetinjstva poželi progledati i prolazi kroz transplantaciju rožnica očiju. Kada joj se počne vraćati vid, počinju je proganjati strašne vizije. Odlučuje saznati tko je donor, jer misli da će joj to objasniti vizije.

Napad na horore

Nema nikakve sumnje da će slučaj finskog ubojice Saarija poslužiti kao dodatni argument dežurnim puritancima koji već godinama krivnju za rapidni porast nasilja među mladima u svijetu pokušavaju svaliti na glazbu, filmove, video igrice i ostale aspekte popularne kulture. Ali je li sve doista tako crno-bijelo?

Nasilje je svuda oko nas, svakodnevno vrišti s novinskih naslovnica i stranica crne kronike, tako je bilo davno prije nego su braća Lumiere složila svoj prvi filmski projektor, i teško da će se u budućnosti po tom planu nešto bitno promijeniti. Trebamo li zbog toga prestati snimati (nasilne) filmove i kolektivno se kao civilizacija okrenuti teen komedijama sa sestrama Olsen i Lindsey Lohan jer su oni "manje štetni"? Ako se doista dokaže da su događaji s celuloidne vrpce inspirirali ovaj ubilački pohod, onda je odgovor, nažalost, pozitivan. Ali svakome pri zdravoj pameti sasvim je jasno da to nije moguće.

Saari zasigurno nije postao nasilnik i psihopatski ubojica, jer je dane kratio upijajući darkerske scene iz samog dna filmske produkcije, jer obrade japanskih horora doista su najgori proizvodi koje je holivudska "tvornica snova" tijekom posljednjeg desetljeća ponudila publici. Kao jedina iznimka u njegovom "best of" izboru iskače "Isijavanje", klasik preminulog Stanleyja Kubricka, koji uistinu jest uznemirujuć i potresan uradak. Ali ne na "hack and slash" nivou poput ostalih filmova na koje je Saari "svršavao". Neshvatljivo je da netko tko je toliko uživljen filmske otpatke poput "Kletve" ili "Oka" može uopće razumjeti kompleksnost Nicholsonovog Jacka Torrancea, a kamoli uživati u "Isijavanju".

I zbog toga, ali i još tisuću razloga, filmovi koje je Saari gledao nisu krivi što je on postao ubojica. Krivnju možemo svaliti na društvo, na roditelje, na njegov vlastiti labilan karakter ili jednostavno zaostatke u razvoju. Ali kako shvatiti ozbiljno ubojicu kojeg su na zločin natjerale (ili inspirirale) moderne "trash kraljice vriska" poput Sarah Michelle Gellar ili Jessice Albe? Takav bi, u najboljem slučaju, bio sramota za svoju "profesiju".

A.Benačić/P.Vidov
Foto: AFP