ERUPCIJA vulkana na novozelandskom Bijelom otoku u kojoj je poginulo najmanje pet ljudi još je jednom pokazala da vulkanski turizam nije samo uzbudljiv provod u kojem je jedina moguća posljedica porast razina hormona.

Također nas je podsjetila da je Zemlja geološki prilično aktivan planet na kojem život može postati uzbudljiv pa i opasan, čak i ako ne izazivamo vraga. Vulkanske erupcije u povijesti Zemlje stvarale su otoke, mijenjale cijele krajolike i klimu te čak uzrokovale izumiranja. Primjerice, znanstvena istraživanja pokazala su da su Veliko izumiranje na prelasku iz perma u trijas u kojem je nestalo oko 95% morskog života i 70% kopnenog, uz meteorite i mikrobe koji su ispuštali metan, uzrokovale erupcije epskih razmjera u Sibiru. One su izbacile gomile pepela i spalile goleme naslage sedimenata ugljena, što je prvo ohladilo planet za nekoliko stupnjeva, da bi potom nastao efekt staklenika u kojem je temperatura porasla za oko 14 stupnjeva Celzijevih. Veliki dio života nije se uspio prilagoditi.

Pitanje koje se nameće je – mogu li vulkani biti opasni i danas, čak i ako ne živimo u blizini nekoga od njih? Kratak odgovor je da mogu, a naši stručnjaci objasnili su za Index kako.

Opasan vulkanski turizam

Umirovljeni geolog s PMF-a prof. dr. sc. Tihomir Marjanac kaže da nesreća na Novom Zelandu nije jedina u kojoj su nastradali vulkanski turisti.

"Vulkanski turizam bio je vrlo razvijen u Italiji prije 30-ak godina“, priča nam Marjanac.

"No, kada su se turisti popeli na vrh Vezuva u trenutku eksplozije izbačen je kamen veličine nekoliko kubičnih metara koji je ubio pola ljudi u jednom autobusu. Osim njih nastradali su i neki ljudi koji su se zatekli uz sam krater. Od tada se više ne organiziraju masovni turistički obilasci Vezuva. Slična priča dogodila se na vulkanu Anak Krakatau prošle godine. Turisti su ga dolazili gledati iz blizine. Erupcija se na sreću dogodila navečer u 21 sat, kada tamo nije bilo nikoga. No na nesreću, nastao je tsunami koji je pobio na stotine ljudi. U svijetu je danas takav turizam popularan jer ljudi vole uzbuđenje. Vole doći blizu vulkana. Kada je nedavno eruptirao Santorini, turisti su hrlili prema njemu dok su stanovnici bježali. U ovom slučaju na Novom Zelandu ljudi su šetali po krateru kada je izbila erupcija“, kaže naš geolog.

Opasnost za zračni promet

Marjanac podsjeća da vulkanske erupcije predstavljaju ozbiljan problem i za suvremeni zračni promet. Zbog toga se redovno u području erupcija obustavlja i zabranjuje letenje zrakoplova.

"Kada mlazni motori usisaju vulkanski pepeo, on se od plamena kerozina rastali i potom ohladi na lopaticama turbine. To blokira turbinu i motori se gase. Posljedica je da avioni nakon toga ne lete daleko", kaže.

"Klipni avioni imaju filtre za zrak pa se njima to ne događa. Oni slete, očiste filtre i mogu nastaviti dalje. Još jedan problem je što vulkanski pepeo uzrokuje abrazije na prozorima kabina pilota koja su od pleksiglasa, relativno mekanog materijala. Staklo tako postane neprozirno. Dobar primjer je jedan avion koji je uletio u pepeo indonezijskog vulkana Mount Galunggung 1982. godine. Piloti su kod slijetanja u Jakarti morali otvoriti prozore i gurnuti glave kroz prozor jer su svi prozori bili neprozirni. Imali su sreću da su to mogli napraviti, da su imali dovoljno malu brzinu kod slijetanja i da su se prozori njihovih aviona mogli otvoriti, jer to ne mogu svi“, objasnio je.

Utjecaj na klimu

Dr. sc. Iva Dasović s Geofizičkog odsjeka na PMF-u kaže da velike vulkanske erupcije mogu utjecati i na klimu.

"To uglavnom vrijedi za vulkane koji su bliže ekvatoru i za one čije se erupcije uzdižu visoko u stratosferu“, kaže Dasović.

"Oni na klimu utječu na više načina. Prije svega, oni u atmosferu izbacuju čestice pepela i sumporovog dioksida na kojima će doći do kondenzacije vodene pare. Time se povećava naoblaka, a to znači da manje sunčevog zračenja dopire do površine Zemlje. Mjerenja su pokazala da je godinu-dvije nakon erupcije Krakataua u prosjeku u svijetu bilo malo hladnije. On je u atmosferu izbacio goleme količine materijala koje su također uzrokovale crvenije, romantičnije zalaske Sunca. No vulkani mogu izbaciti i velike količine vodene pare i CO2 koji su staklenički plinovi pa možda dugoročno mogu uzrokovati blago zagrijavanje", tumači Dasović.

Monstruozno golemo ognjište Vezuva je prenapregnuta bomba

Budući da se vulkani uglavnom nalaze na mjestima susreta velikih tektonskih ploča na kojima su česta podrhtavanja, logično bi bilo zaključiti da bi potresi mogli potaknuti erupcije vulkana.

Marjanac kaže da za to nemamo izravnih dokaza, no da postoje sumnje da bi mogli.

"Kada se ta dva fenomena usko gledaju, čine se odvojenima. No, u posljednje vrijeme istraživanja su pokazala da se ispod Napulja nalazi veliko magmatsko ognjište Vezuva. Ono je puno veće nego što se mislilo, promjer mu je toliki da je veći dio Napulja nad njim. To je monstruozno veliko ognjište. Ono je pod visokim tlakom, što znamo po tome što se teren diže. Pompeji i Herkulanej nekada su bili na moru, bili su luke. Međutim, danas su na dvadesetak metara iznad mora. Mi znamo da se nakon erupcije 79. godine nove ere Vezuv izdigao, mjestimično dvadesetak metara. To znači da se magmatsko ognjište do danas napunilo do puno veće razine od one koja je eruptirala za drevnog Rima. Iz toga zaključujemo da je to prenapregnuta bomba koja samo čeka da se aktivira. Neki stručnjaci smatraju da bi neki tektonski potres mogao poremetiti stabilnost magmatskog ognjišta. To je kao da imamo bocu piva koja je dobro protresena. Tlak može biti toliko velik da izbaci čep. Kada bi se to dogodilo s Vezuvom, nastala bi strahovita eksplozija poput eksplozije vulkana Mount Saint Helens 1980. godine u kojoj je uništeno 50-ak mostova, oko 25 km željezničkih tračnica i oko 300 km autocesta", rekao je Marjanac.

Eksplozija Vezuva mogla bi imati posljedice za cijelu Europu

Naš stručnjak ističe da bi eksplozija Vezuva razorila veći dio vulkana te da bi mogla imati posljedice za obližnje zemlje pa i Europu.

"Vezuv nije velik vulkan. On je tek manji vulkan koji se nalazi u kalderi većeg vulkana Monte Soma. Nekoliko stoljeća prije erupcije Vezuva 79. godine, dogodila se eksplozija Monte Some u kojoj je razneseno više od pola njegova vulkanskog čunja. U njemu je narastao Vezuv. Kada bi Vezuv danas eksplodirao, vjerojatno bi se stvorila kaldera promjera najmanje iste veličine kao što je kaldera Monte Some. U tom slučaju u Napulju i u krugu od 100-tinjak km ne bi preživio nitko. Posljedice bi se osjetile na cijelom europskom kontinentu. Naime, jedan dio problema je to što bi poginuli brojni ljudi, a drugi su socioekonomski problemi. To bi moglo uništiti ekonomski i politički ustroj Italije. Budući da je Italija povezana s Europom i politički i ekonomski, posljedice bi se osjetile po cijeloj Europi", tumači Marjanac.

Pepeo bi mogao doći do Hrvatske i dalje

Pepeo vulkana ako se udiše može uzrokovati oštećenja alveola u plućima i osoba se guši. No, to se uglavnom može dogoditi samo u blizinu vulkana. Kada bi pepeo došao do Hrvatske, kaže Marjanac, vjerojatno bi nastao prekrivač debljine nekoliko centimetara. Ipak, to bi uvelike ovisilo o vremenskim prilikama.

"Ako bi puhala Genovska ciklona, zasuo bi Albaniju i južnu Dalmaciju. To se već dogodilo kada je eruptirao jedan drugi vulkan Campi Flegrei koji se nalazi sa zapadne strane Napulja. On je prije 7000 godina izbacio pepeo koji je zasuo Mljet, Korčulu, Split itd. Zanimljivo je da je njegov pepeo u Ukrajini bio debeo čak jedan metar. Naime, znamo da se pepeo vulkana može raširiti po cijeloj Zemlji. To uglavnom budu nezamjetne količine. Ponekad on padne i kod nas pa vidimo da je žućkast i zaključimo da je to saharski pijesak, a zapravo je pepeo nekog vulkana. Šteta od vulkanskog pepela može biti kozmetička, no može biti i dramatična. Kada se namoči s vodom, a vulkani u erupcijama izbacuju i velike količine vodene pare, nastaje cement. Taj cement koristili su stari Rimljani, a on je njihove građevine činio vrlo otpornima. Kiša koja pada iz vulkanskih oblaka može zacementirati usjeve na golemom prostoru. To može imati ekonomske posljedice čak i u državama koje su od vulkana udaljene tisućama kilometara", tumači naš sugovornik.

Erupcija može pokrenuti lanac erupcija

Erupcije vulkana također stvaraju seizmičke udare koji se šire kroz stijene pa mogu aktivirati obližnje vulkane, a to bi u slučaju Vezuva bio Campi Flegrei.

"Mi se bojimo vulkana koji bi mogli zajedno proraditi u tandemu. Takva je situacija prijetila kada je eruptirao vulkan Eyjafjallajökull na Islandu. Nedaleko od njega nalaze se još tri vulkana koji su u povijesno vrijeme bili aktivni. Primjerice, veliki vulkani Katla, Hekla i Grímsvötn nalaze se relativno blizu, a mi smo se bojali da se oni ne aktiviraju. To bi onda bila erupcija na treću potenciju. To nas brine. Erupcija malenog vulkana lokalni je problem u krugu od nekoliko desetaka kilometara. No ako se aktivira više vulkana, onda to može postati planetarni problem", kaže Marjanac.

Erupcije vulkana mogu se predvidjeti no ne prate se svi vulkani

Nesreće koje se događaju uz vulkane, uključujući one turističke, nameću pitanje mogu li se erupcije predvidjeti.

Dasović kaže da stručnjaci mogu znati da se nešto sprema po nekoliko dana pa i tjedana unaprijed.

"Magma i vodena para koji prolaze vulkanom uzrokuju seizmička podrhtavanja koja nisu ista kao kod potresa. Stoga se u pravilu može dobro predvidjeti da će se nešto dogoditi. Naravno, za to je nužno da su postavljeni instrumenti za mjerenje. Primjerice, Etna je načičkana seizmografima. Puno ih ima i na Islandu i u Indoneziji, gdje ima dosta vulkana. Za vrijeme erupcije vulkani se obično šire pa se i pomoću GPS-a može vidjeti da se vulkan napuhuje. Postoje i mjerenja koncentracije plinova. Sve to može se prilično dobro pratiti", tumači Dasović.

Marjanac kaže da postoje dvije vrste monitoringa - aktivan i pasivan.

"Pasivan je kada se prate vulkanski tremori magme koja prolazi kroz vulkan. Oni se lociraju pomoću seizmografa koji se strateški postave po vulkanu na svakih nekoliko stotina metara. Aktivno praćenje radi se tako da se postave seizmografi, no potom se seizmički valovi pokreću umjetno izazvanim eksplozijama i konačno mjere. No, to se ne radi na svim vulkanima, već samo na onima za koje se očekuje da će imati blisku eksploziju kao što je Vezuv. Većina vulkana se ne nadzire, osobito kada se nalaze na nekim zabačenim područjima. Naime, u svijetu se stalno događa podrhtavanje tla tako da nastaje jak šum koji nema smisla pratiti, filtrirati i analizirati u slučaju svih vulkana. Kada se dobro prati vulkan, erupcija se može prilično pouzdano najaviti. To se primjerice dogodilo kada je eruptirao vulkan Pinatubo."

Jedan golemi mrtvi vulkan nalazi se kraj Zagreba, a jedan je blizu Splita

U Hrvatskoj nema aktivnih vulkana, međutim, imamo ostataka vulkana iz davne prošlosti.

"U Zagrebu nam je najbliži Gaveznica u Lepoglavi koji je star oko 20 milijuna godina, a nalazi se samo 40 km od Zagreba. Vulkani tog tipa znaju imati promjer između 20 i 40 km. Drugim riječima, to znači da je on, kada je bio aktivan, dolazio na desetak kilometara od mjesta na kojem se danas nalazi Zagreb. Pokrivao je veliki dio Hrvatskog zagorja i bio visok oko 3500 metara. Nema baš puno šanse da se on reaktivira, međutim, mi u geologiji imamo jednu zloguku poslovicu: 'Ako se nešto jednom dogodilo u geološkoj povijesti, može se i ponoviti, pitanje je samo kada'. Naime, stijene nisu kao kosti. One neće zarasti i postati još čvršće kada jednom puknu. Naprotiv, jednom oslabljeno mjesto u Zemljinoj kori može biti put kojim će magma ponovno proći. U blizini Splita postoje stijene kroz koje se vulkanizam probio prije oko 150 milijuna godina. Te iste stijene ponovno je probio mlađi vulkanizam prije 40-ak milijuna godina", tumači Marjanac.