EKSCENTRIČNI Moamer Gadafi u rujnu 1969. postao je stvarni vladar Libije nakon vojnog udara kojim je srušena monarhija kralja Idrisa I., no ključan korak u institucionalnom učvršćivanju njegove vlasti dogodio se nekoliko mjeseci kasnije, 15. siječnja 1970., kada je i formalno imenovan premijerom zemlje.

Gadafi je tada imao samo 27 godina. Kao časnik libijske vojske predvodio je skupinu mladih oficira koji su u noći s 31. kolovoza na 1. rujna 1969. bez većeg otpora preuzeli vlast. Kralj Idris u tom se trenutku nalazio izvan zemlje, a monarhija koja je Libijom vladala od stjecanja neovisnosti 1951. srušena je gotovo preko noći.

U prvim mjesecima nakon puča državom je upravljalo Revolucionarno zapovjedno vijeće, na čijem je čelu bio upravo Gadafi, iako formalno još nije obnašao najviše izvršne funkcije.

Preuzimanje institucija i radikalne promjene

Imenovanje za premijera 15. siječnja 1970. označilo je prijelaz iz revolucionarne faze u fazu izgradnje novog režima. Time je Gadafi, koji je već bio stvarni centar moći, dobio i punu institucionalnu kontrolu nad državom. Uslijedili su potezi koji će trajno promijeniti Libiju: ubrzano uklanjanje ostataka monarhijskog sustava, protjerivanje zapadnih vojnih baza te jačanje državne kontrole nad ključnim resursima.

Posebno važan korak bila je nacionalizacija naftne industrije, koja je Libiji donijela goleme prihode, ali i pogoršala odnose sa Zapadom. Inspiriran arapskim nacionalizmom egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nasera, Gadafi je sebe počeo predstavljati kao revolucionarnog vođu arapskog svijeta, a ne kao klasičnog premijera ili državnika.

Džamahirija i četiri desetljeća vladavine

Tijekom 1970-ih postupno je napustio tradicionalne državne institucije i razvio vlastitu političku doktrinu, sažetu u Zelenoj knjizi. Proglasio je Libiju "džamahirijom", državom masa, u kojoj formalno nema vlade ni predsjednika, već narod upravlja kroz mrežu narodnih kongresa. U praksi je, međutim, sva stvarna moć ostala koncentrirana u njegovim rukama.

Gadafijev ekscentrični stil, od beduinskih šatora i neobičnih uniformi do dugih, kaotičnih govora, postao je globalni simbol političkog bizara. Iza te slike skrivao se autoritarni režim obilježen represijom, gušenjem oporbe i međunarodnim incidentima, zbog kojih je Libija godinama bila pod sankcijama.

Na vlasti je ostao više od četiri desetljeća, sve do Arapskog proljeća 2011., kada je svrgnut i ubijen tijekom građanskog rata. No upravo 15. siječnja 1970. ostaje datum kojim je njegova revolucija dobila službeni, državni okvir, i trenutak kada je Gadafi i formalno preuzeo upravljanje Libijom, započevši jedno od najupečatljivijih i najkontroverznijih poglavlja moderne povijesti zemlje.