NAKON uspješne ratne blokade Hormuškog tjesnaca, Iran se sada okreće jednoj od skrivenih žila kucavica globalnog gospodarstva: podmorskim kabelima koji prolaze ispod tog plovnog puta i prenose ogroman internetski i financijski promet između Europe, Azije i Perzijskog zaljeva.

Islamska Republika želi najvećim svjetskim tehnološkim tvrtkama naplaćivati korištenje internetskih kabela položenih ispod tjesnaca, a mediji povezani s državom neizravno su zaprijetili da bi promet mogao biti prekinut ako tvrtke ne pristanu na plaćanje, piše CNN.

Naplata prolaska

Zastupnici u Teheranu prošlog su tjedna raspravljali o planu koji bi mogao ciljati podmorske kabele koji povezuju arapske zemlje s Europom i Azijom. "Uvest ćemo carine na internetske kabele", izjavio je prošli tjedan na X-u iranski vojni glasnogovornik Ebrahim Zolfaghari.

Mediji bliski Iranskoj revolucionarnoj gardi naveli su da bi Teheran od tvrtki poput Googlea, Microsofta, Mete i Amazona zahtijevao poštivanje iranskih zakona. Tvrtke za podmorske kabele morale bi plaćati naknade za licenciranje prolaska, dok bi pravo na popravak i održavanje bilo isključivo dodijeljeno iranskim tvrtkama.

Neke od spomenutih tvrtki uložile su u kabele koji prolaze kroz Hormuški tjesnac i Perzijski zaljev, no nije posve jasno prolaze li ti kabeli iranskim vodama. Također je nejasno kako bi režim mogao prisiliti tehnološke gigante na suradnju, budući da im je zbog strogih američkih sankcija zabranjeno poslovati s Iranom.

Globalna povezanost

Zbog toga same tvrtke iranske najave mogu smatrati više glumom nego ozbiljnom politikom. Unatoč tome, mediji povezani s državom uputili su prikrivene prijetnje, upozoravajući na moguća oštećenja kabela koja bi mogla utjecati na globalni prijenos podataka vrijedan bilijune dolara i ugroziti svjetsku internetsku povezanost.

Ovaj potez naglašava važnost Hormuškog tjesnaca i izvan izvoza energenata, dok Teheran nastoji svoj geografski položaj pretvoriti u dugoročnu ekonomsku i stratešku moć.

Podmorski kabeli okosnica su globalne povezanosti i prenose golemu većinu svjetskog internetskog i podatkovnog prometa. Njihovo ciljanje ugrozilo bi mnogo više od brzine interneta - od bankarskih sustava i vojnih komunikacija do infrastrukture za umjetnu inteligenciju, rada na daljinu i streaming servisa.

Iranske prijetnje dio su strategije kojom se želi pokazati utjecaj nad Hormuškim tjesnacem i osigurati opstanak režima, što je ključni cilj Islamske Republike u ovom ratu, smatra Dina Esfandiary, voditeljica za Bliski istok u Bloomberg Economicsu. "Cilj je nametnuti toliko visoku cijenu globalnom gospodarstvu da se nitko više ne bi usudio napasti Iran", rekla je.

Digitalna katastrofa na pomolu

Kroz Hormuški tjesnac prolazi nekoliko ključnih interkontinentalnih podmorskih kabela. Zbog dugotrajnih sigurnosnih rizika povezanih s Iranom, međunarodni operateri namjerno su izbjegavali iranske vode i većinu kabela grupirali u uskom pojasu uz omansku stranu plovnog puta, objasnio je Mostafa Ahmed, viši istraživač u Habtoor istraživačkom centru iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Međutim, dva od tih kabela, Falcon i Gulf Bridge International (GBI), ipak prolaze kroz iranske teritorijalne vode, potvrdio je Alan Mauldin, direktor istraživanja u telekomunikacijskoj analitičkoj tvrtki TeleGeography.

Iranski susjedi u Perzijskom zaljevu mogli bi se suočiti s teškim prekidima internetske veze, što bi potencijalno ugrozilo ključan izvoz nafte i plina, kao i bankarski sektor. Izvan regije, Indija bi mogla pretrpjeti udar na veći dio svog internetskog prometa, prijeteći svojoj golemoj outsourcing industriji gubicima od više milijardi dolara, smatra Ahmed.

Digitalni koridor

Tjesnac je ključni digitalni koridor između azijskih podatkovnih čvorišta poput Singapura i europskih priključnih stanica. Prekid bi mogao usporiti financijsko trgovanje i prekogranične transakcije između Europe i Azije, dok bi dijelovi istočne Afrike mogli ostati bez interneta.

Ako bi se iranski saveznici odlučili na slične taktike u Crvenom moru, šteta bi mogla biti još veća. Godine 2024. tri su podmorska kabela presječena kada je brod pogođen od strane jemenskih Hutista, povezanih s Iranom, vukao sidro po morskom dnu dok je tonuo.

Time je prekinuto gotovo 25 % internetskog prometa u regiji, prema podacima tvrtke HGC Global Communications iz Hong Konga. Ipak, iz tvrtke TeleGeography navode kako "kabeli koji prolaze kroz Hormuški tjesnac čine manje od 1 % globalnog međunarodnog protoka od 2025. godine".

Povijest podmorskog ratovanja

Praksa presijecanja podvodnih komunikacijskih kabela stara je gotovo dva stoljeća. Među prvim potezima u Prvom svjetskom ratu, Britanija je presjekla ključne njemačke telegrafske kabele, prekidajući komunikaciju s njihovim snagama.

Danas se većina oštećenja kabela rješava s minimalnim prekidima jer operateri mogu brzo preusmjeriti promet kroz globalnu mrežu. Ipak, svaka veća šteta danas bi imala daleko veće posljedice nego u doba telegrafa, s obzirom na gotovo potpunu ovisnost svijeta o protoku podataka.

Stručnjaci upozoravaju da bi trenutni rat u Iranu mogao ozbiljno zakomplicirati popravke, jer brodovi za održavanje moraju dugo ostati na jednome mjestu dok otklanjaju kvarove. Dodatni je izazov što od pet brodova za održavanje koji inače djeluju u regiji, samo jedan ostaje unutar Perzijskog zaljeva, tvrdi Mauldin.

Pravna bitka

Iranski mediji predstavili su prijedlog naplate za podmorske kabele kao potez u skladu s međunarodnim pravom, pozivajući se na Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. (UNCLOS).

Iako Iran nije ratificirao konvenciju, ona se smatra obvezujućom prema običajnom međunarodnom pravu. Članak 79. UNCLOS-a navodi da obalne države imaju pravo uspostaviti uvjete za kabele ili cjevovode koji ulaze u njihov teritorij ili teritorijalno more.

Kao presedan navode Egipat, koji je iskoristio strateški položaj Sueskog kanala za smještaj brojnih podmorskih kabela, generirajući stotine milijuna dolara godišnje od tranzitnih i licencnih naknada. Međutim, Sueski kanal je umjetni plovni put prokopan kroz egipatski teritorij, dok je Hormuški tjesnac prirodni prolaz reguliran drugačijim pravnim okvirom.

"Naravno, za postojeće kabele, Iran se mora pridržavati ugovora sklopljenog prilikom polaganja kabela", rekla je za CNN Irini Papanicolopulu, profesorica međunarodnog prava na SOAS Sveučilištu u Londonu. "No, za nove kabele, svaka država, uključujući Iran, može odlučiti hoće li i pod kojim uvjetima oni biti položeni u njezinom teritorijalnom moru."