SJEDINJENE Američke Države i Islamska Republika Iran najavili su, nakon gotovo četiri mjeseca rata, potpisivanje "memoranduma o razumijevanju" u petak u Ženevi i 60-dnevno produljenje prekida vatre. Unutar tog razdoblja vodit će se pregovori o trajnom mirovnom sporazumu. Provedba takvog sporazuma ipak ostavlja za sobom brojna pitanja.

Hoće li Iran zaista predati zalihe obogaćenog urana od kojih bi se moglo razviti nuklearno oružje? Koja je budućnost Hormuškog tjesnaca i hoće li se Iran odreći uvođenja naplate brodovima koji prolaze? Koliko će trajati razminiranje tjesnaca? Kako će ovaj novi prekid vatre utjecati na rat Izraela i Hezbollaha u Libanonu, budući da Iran zahtijeva povlačenje Izraelskih obrambenih snaga iz te zemlje? Kako će izraelski premijer Benjamin Netanyahu reagirati na ove okolnosti i hoće li sabotirati plan novim vojnim operacijama u Libanonu i Iranu?

Iran drži jaku kartu u rukama

Sva ova pitanja upućuju na duge i mukotrpne pregovore, a Iran i dalje drži "hormušku kartu" u svojim rukama. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji je prije rata prolazilo 20 posto svjetske nafte, dalo je Iranskoj revolucionarnoj gardi moćnu pregovaračku poziciju koju će biti teško probiti. Višemjesečni pritisak Amerikanaca i Izraelaca nije polučio željene rezultate i kapitulaciju Islamske Republike. Umjesto vojnih pobjeda, operaciju "Epski bijes" obilježili su strateški porazi i ratni zločini, poput američkog bombardiranja škole za djevojke u gradu Minab u južnom Iranu, gdje je poginulo 168 ljudi, od čega više od stotinu djece.

Donald Trump poznat je po hiperboličnim najavama prekida vatre ili primirja, a memorandum kao "dogovor koji će donijeti mir i sigurnost čitavoj regiji" podsjeća na bombastičnu izjavu "konačnog mira na Bliskom istoku nakon 3000 godina", koju je dao medijima u listopadu 2025. nakon sklapanja primirja, neodržanog, između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze. Četiri mjeseca poslije, Trump je izdao naredbu za napad na Iran, jednu od najvećih bliskoistočnih država.

Kakve su posljedice američkog rata na iransko društvo

Usprkos likvidaciji Vrhovnog vođe Alija Hameneija i većine čelnika Islamske Republike i Iranske revolucionarne garde, iranski se teokratski režim prilagodio ratnim prilikama, učvrstio svoj položaj u državi te suzbio bilo kakve pokušaje daljnjih prosvjeda. U siječnju ove godine, svega mjesec dana prije izbijanja rata, tisuće Iranaca poginule su na ulicama svojih gradova, prosvjedujući protiv iranskih vlasti i sve gorih ekonomskih uvjeta, poput visoke inflacije i devalvacije riala, nacionalne valute. Režim nikada nije bio manje popularan.

Je li američko-izraelski napad prouzročio među Irancima veće zajedništvo i jaču potporu naroda u borbi protiv vanjskog agresora? Postoji li i dalje velika podijeljenost unutar iranskog društva u odnosu prema autoritarnim vlastima predvođenim Iranskom revolucionarnom gardom?

Iranci govore za Index nakon tromjesečne blokade interneta

Razgovarao sam s nekoliko prijatelja Iranaca o njihovu pogledu na trenutno stanje u zemlji, o tome jesu li iranske vlasti sada više prihvaćene u društvu zbog ustrajnog otpora američko-izraelskim napadima i o njihovu pogledu na budućnost. Internet je ponovno dostupan u Iranu nakon tri mjeseca blokade koja je započela 28. veljače, prvoga dana rata. Imena sugovornika su promijenjena radi njihove sigurnosti.

Sadeq iz Teherana govori o "sve većem broju redarstvenih i sigurnosnih snaga na ulicama svojeg grada, a svaku večer organiziraju se skupovi podrške iranskoj vladi u režiji režima." Jedan Sadeqov poznanik u početku je podržavao iranske vlasti na skupovima, ali je brzo odustao od otvorene potpore i jedini mu je prioritet prehraniti svoju obitelj.

"Neki od mojih prijatelja, koji su protivnici režima, čak su se nadali daljnjoj eskalaciji sukoba kako bi se stvari pomakle s mrtve točke, budući da su već dugo nezaposleni i ne vide budućnost u trenutnoj političkoj klimi", komentira Sadeq.

"Život u ruševinama koje se još nisu u potpunosti raspale"

Godišnja stopa inflacije iznosila je 77 posto u svibnju, prema podacima Iranske središnje banke, iako Sadeq upozorava da je realna stopa još viša i da "ne treba vjerovati vladinim izvorima". "O negativnim posljedicama rata saznajem dok kupujem namirnice, a ne na državnoj televiziji gdje se isključivo slave ratne pobjede. Boca vode poskupjela je više od dva puta od početka rata. Plastika i guma poskupjeli su zbog američkih napada na petrokemijsku industriju", navodi Sadeq.

Uz manjak vode i nestanke struje, Sadeq svoj život opisuje kao "život u ruševinama koje se još nisu u potpunosti raspale. Osjećam se kao pisac Paul Sheldon u filmu Misery redatelja Roba Reinera, adaptaciji romana Stephena Kinga." Sheldon je nepokretan i zakovan za krevet, talac obožavateljice njegovih knjiga, te ne smije ni postaviti pitanje zašto se ne nalazi u bolnici. U autoritarnoj teokraciji poput Irana, "nisam u poziciji da otvoreno postavljam pitanja", govori Sadeq.

Neovisno o potpisanom memorandumu, Sadeq prognozira da "sukobi s Izraelom i SAD-om nastavit će se sve dok jedna strana ne iscrpi sve svoje resurse. Iranski režim i Revolucionarna garda nikada se neće odreći svojih ambicija da se domognu nuklearnog oružja. SAD i Iran postići će nekakav dogovor, ali će nova kriza doći za nekoliko godina".

"Trošak rata je previsok i za SAD i za Iran"

Propaganda iranskih vlasti orijentirala se za vrijeme rata na nacionalizam, na borbu Irana protiv stranog agresora, koja se proteže još od vremena Islamske revolucije 1979., osmogodišnjeg rata s Irakom između 1980. i 1988. te posljednjih dvaju ratova sa SAD-om i Izraelom. Određene radikalne vjerske mjere, poput obveznog nošenja hidžaba na ulicama, ublažene su te se žene bez vela čak mogu vidjeti i na državnoj televiziji. Žene sada mogu slobodno voziti motocikle. "Iako se sada na državnoj televiziji prikazuju žene bez hidžaba, mnogi Iranci prepoznaju licemjerje i oportunizam režima, koji koristi priliku strane invazije da ujedini ljude pod zastavom", tvrdi Sadeq.

Behnam je iz Teherana, ali već dugo godina živi u Švedskoj. Obitelj mu je u Iranu i, nakon što je internet ponovno dostupan, može je ponovno svakodnevno kontaktirati. "Trošak rata previsok je i za SAD i Iran", govori Behnam, "ali sumnjam u to da će doći do održivog i dugotrajnog primirja".

"Neupitno je da je SAD izvršio agresiju"

Iako su Iranci i dalje nezadovoljni stanjem gospodarstva i cijenama hrane, Behnam tvrdi da je zbog rata došlo do jačeg patriotizma i da unutar njegove obitelji postoje različita mišljenja o ratu i iranskim vlastima. "Situacija je složena jer je neupitno da je SAD izvršio agresiju i likvidirao čelnika države, Hameneija, bez ikakvih posljedica", govori Behnam. Nije optimističan da će trenutni "dogovor" zaista donijeti mir.

Abbas je iz Kermana, ali je napustio Iran prije početka rata i sada živi u Kanadi. U kontaktu je sa svojom obitelji i prijateljima u Iranu. "Jednostavno su umorni i od nevjerojatne inflacije i od rata", navodi Abbas. Usprkos bilo kakvom trenutnom dogovoru, Abbas se nada da će "jednom u budućnosti iranski režim platiti za sve Irance koje je ubio za vrijeme svoje vladavine".

Cijenu sukoba i oduženih pregovora plaćat će Iranci

Donald Trump i Benjamin Netanyahu suočeni su s geopolitičkim, vojnim i strateškim promašajem dostojnim Richarda Nixona i Vijetnama ili Vladimira Putina i Ukrajine. Kao i Nixon u Vijetnamskom ratu, Trump traži povlačenje bez poraza i "časni mir".

Iranske vlasti su u "talačkoj krizi" između 1979. i 1981., neposredno nakon Islamske revolucije, ponizile tadašnjeg američkog predsjednika, demokrata Jimmyja Cartera, oslobodivši taoce američkog veleposlanstva u Teheranu tek na dan inauguracije Carterova nasljednika, republikanca Ronalda Reagana. Ohrabrena Iranska revolucionarna garda mogla bi biti u iskušenju da dalje provocira Trumpa i ne popušta američkim zahtjevima, usprkos ekonomskoj krizi i inflaciji koja je u narodu izazvala veliko nezadovoljstvo.

A Iranci poput Sadeqa, koji je u Teheranu tijekom rata slušao eksplozije, bježao iz grada te svaki dan osjećao teret rata zbog naglog poskupljenja cijena i nestašice vode i struje, platit će cijenu daljnjih sukoba i neizvjesnosti.