IRSKI rat za nezavisnost započeo je 21. siječnja 1919. godine i označio početak otvorenog oružanog sukoba između irskih republikanskih snaga i britanske vlasti u Irskoj. Taj datum smatra se prijelomnim trenutkom u dugoj i često krvavoj borbi Iraca za izlazak iz sastava Ujedinjenog Kraljevstva, borbi koja je tinjala desetljećima, ali je tek nakon Prvog svjetskog rata prerasla u sustavni rat niskog intenziteta.

Prvi oružani sukobi

Neposredni povod sukoba bio je napad u mjestu Soloheadbeg u grofoviji Tipperary, kada su pripadnici Irske republikanske vojske ubili dvojicu pripadnika Kraljevske irske policije i zaplijenili eksploziv koji su prevozili. Taj je događaj kasnije prepoznat kao prva oružana akcija Irskog rata za nezavisnost, iako formalna objava rata nikada nije donesena.

Istoga dana u Dublinu se sastao novoizabrani irski parlament, Dáil Éireann, koji su osnovali zastupnici stranke Sinn Féin. Parlament je jednostrano proglasio neovisnost Irske, odbacivši britanski suverenitet i pozvavši međunarodnu zajednicu da prizna novu irsku republiku. Britanske vlasti taj su čin smatrale pobunom, što je dodatno zaoštrilo odnose i ubrzalo širenje sukoba.

Gerilsko ratovanje

Oružano krilo pokreta bila je Irska republikanska vojska, koja je provodila gerilske napade na policiju, vojsku, administraciju i britanske obavještajne strukture. Umjesto klasičnih frontova, rat se vodio zasjedama, sabotažama i atentatima, osobito u ruralnim područjima, ali i u velikim gradovima poput Dublina i Corka.

Jedna od ključnih figura rata bio je Michael Collins, koji je kao ministar financija i šef obavještajne službe IRA-e razvio učinkovitu mrežu doušnika i mobilnih udarnih skupina. Njegove operacije ozbiljno su ugrozile britansku kontrolu, što je London pokušao slomiti slanjem dodatnih snaga, uključujući ozloglašene paravojne postrojbe poznate kao Black and Tans. Njihove represivne mjere, uključujući paljenja kuća i kolektivna kažnjavanja, često su imale suprotan učinak i dodatno jačale potporu republikancima.

Kraj sukoba i posljedice

Rat je potrajao do ljeta 1921., kada su obje strane, iscrpljene nasiljem i političkim pritiscima, pristale na primirje. Pregovori su završili potpisivanjem Anglo-irskog sporazuma, kojim je stvorena Irska Slobodna Država, dok je Sjeverna Irska ostala u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva. Iako je sporazum donio kraj rata s Britanijom, u Irskoj je ubrzo izbio građanski rat, jer je dio pokreta odbio prihvatiti kompromis.

Irski rat za nezavisnost ostao je zapamćen kao ključna etapa u stvaranju moderne Irske, ali i kao sukob koji je ostavio duboke političke i društvene podjele čije se posljedice osjećaju i desetljećima kasnije.