NAJAVLJENE porezne izmjene izazvale su žustru raspravu među građanima, političarima i ekonomistima, ali jedna više-manje prolazi ispod radara. Naime, osim uvođenja poreza na nekretnine i povećavanja paušalnog oporezivanja kratkoročnog najma, najavljeno oslobađanje od plaćanja poreza na dohodak hrvatskih državljana povratnika i potomaka iseljenika pokazuje se kao ozbiljan problem.

Jedini uvjet koji povratnici moraju zadovoljiti je da su dvije godine živjeli u inozemstvu. Za potomke hrvatskih iseljenika je situacija manje jasna i trebat će je urediti posebnim zakonom. Oslobođenje od plaćanja poreza bi vrijedilo pet godina. U tom periodu bi "ušteda" narasla na desetke tisuća eura, čak i ako se ne uzme u obzir rast plaća.

Građani najviše negoduju oko (a)moralnog aspekta ove promjene. Hoće li poreznim oslobođenjem biti praktički kažnjeni oni koji se nisu odselili i koji su plaćali porez na dohodak, a nagrađeni oni koji su odselili, i to u vrijednosti desetak i više tisuća eura kroz pet godina, ovisno o visini plaće, rastu plaća, povećanju osobnog odbitka i promjeni stope poreza na dohodak?

Koliko će "uštedjeti" povratnici?

Teško je procijeniti koliko će potencijalnu "uštedu" povratnici ostvariti, jer ovisi o njihovoj bruto plaći, rastu plaća, budućem rastu osobnog odbitka i samoj stopi poreza na dohodak, koja se pak razlikuje među gradovima i općinama.

Čak i ako se pretpostavi da plaće u narednih pet godina neće rasti, što nije izgledno, ušteda na oslobođenju od poreza na dohodak se penje na više od 11 tisuća eura. To ovisi o tome koliku plaću će netko imati i u koji grad ili općinu će se vratiti, pa tu zapravo govorimo o minimalnoj uštedi.

Ako se uzme u obzir prosječna bruto plaća od 1821 eura, koliko je iznosila u srpnju, potencijalni povratnici koji rade za tu plaću će platiti 11.820 eura manje poreza na dohodak kroz pet godina. Malo je vjerojatno da će se netko vratiti u Hrvatsku da bi radio za prosječnu plaću, pa je realnije gledati 25 posto i 10 posto najvećih plaća u Hrvatskoj.

Što kaže izračun?

Trenutna (za srpanj) bruto plaća 25 posto najbolje plaćenih zaposlenika u Hrvatskoj je veća od 2156 eura bruto. Porez na dohodak na tu plaću za samca koji živi u Zagrebu je oko 258 eura mjesečno. Kroz pet godina bi povratnik izbjegao plaćanje više od 15 tisuća eura poreza na dohodak, uz sve navedene pretpostavke (nema rasta plaće, osobnog odbitka ni stope poreza na dohodak).

Izračun je napravljen na temelju osobnog odbitka od 600 eura, koliko će iznositi prema najavljenim poreznim izmjenama, i stopi poreza na dohodak od 23 posto, što će postati gornja granica od 1. siječnja 2025. 10 posto najvećih plaća u srpnju je bilo više od 2900 eura bruto. Nakon pet godina bi povratnici s takvim plaćama izbjegli plaćanje više od 23.7 tisuća eura poreza na dohodak.

Stvarne uštede će biti u desecima tisuća eura

Navedeni iznosi su najmanji mogući, u nevjerojatnom scenariju da plaće kroz pet godina ne rastu, nema povećanja osobnog odbitka i ne mijenja se stopa poreza na dohodak. Također, radi se o izračunu na primjeru Zagreba, koji će imati najvišu stopu poreza na dohodak od 23 posto (trenutno 23.6 posto).

Stoga će stvarne "uštede" povratnika na tome što ne plaćaju porez na dohodak biti puno veće, ali zbog velikog broja nepoznanica se ne može odrediti točan iznos. Ipak, minimalno se radi o 11.8 do 23.7 tisuća eura, a za najveće plaće preko 30 tisuća eura. Najviše će se isplatiti povratnicima koji se vrate u neki od gradova/općina s najnižim porezom na dohodak, a da pritom imaju visoku plaću.

Povratnici će koristiti javne usluge i prava, a za njih manje plaćati od onih koji nisu iseljavali

Radi se o jednom obliku subvencije, jer se radi o izgubljenom prihodu jedinica lokalne samouprave. Državnoj blagajni je svejedno, jer su prihodi od poreza isključivo prihodi lokalnih jedinica. Mirovinski i zdravstveni doprinosi, koji se prikupljaju u državnoj blagajni, ostat će.

Tom logikom bi država imala direktne materijalne koristi od povratnika, kroz uplate doprinosa i PDV. Gradovi i općine neće imati velike direktne financijske koristi, osim manjih poreza kao što su porez na potrošnju, porez na cestovna motorna vozila, komunalne naknade itd.

Kako mnogi gradovi i općine u Hrvatskoj financiraju besplatne udžbenike (dio financira država), izgradnju komunalne infrastrukture i održavanje javnih prostora, povratnici bi postali korisnici svih javnih usluga i pogodnosti bez plaćanja jednog od najvažnijih prihoda lokalnih zajednica koje sve to financiraju.

"Obični" zaposleni građani će tijekom pet godina platiti ukupno 11.820 eura za javne usluge, i to uz nerealnu pretpostavku da prosječna plaća ne raste, a povratnici neće platiti ništa (osim poreza na promet, na cestovna vozila i komunalne naknade), a koristit će sve javne usluge prema istim uvjetima kao oni koji ih financiraju.

Pitanje porezne pravednosti i jednakosti

Različit porezni tretman određenih skupina građana je uobičajen za Hrvatsku, kao i za gotovo svaku državu na svijetu. Mladi do 25 godina u Hrvatskoj su oslobođeni plaćanja doprinosa za zdravstveno i mirovinsko. Mlađi od trideset godina koji se zaposle na neodređeno su oslobođeni plaćanja zdravstvenog doprinosa. Postoje dvije stope poreza na dohodak s obzirom na visinu plaće, a velik dio zaposlenih uopće ne plaća porez na dohodak.

Međutim, važni su razlozi nejednakog poreznog tretmana. Članak 51. Ustava Republike Hrvatske kaže da je "svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima" i da se "porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti".

Činjenica da su mladi oslobođeni nekih poreza i doprinosa i da neki ne plaćaju određene poreze (porez na dohodak) može se opravdati time da nemaju gospodarske mogućnosti, tj. da stariji radnici i oni s većim plaćama imaju bolje gospodarske mogućnosti pa trebaju plaćati veće poreze. To se čak može nazvati "pravednim", a kriteriji za pravo neplaćanja poreza su jednaki za sve.

Po pitanju povratnika ti uvjeti ne vrijede. Ne postoji razlog zbog kojeg povratnik s prosječnom plaćom, i većom, ne bi imao "gospodarske mogućnosti" da plaća porez na dohodak.

Upitni su i kriteriji pravednosti i jednakosti. Na temelju čega je pravedno da netko s bruto plaćom od 2000 eura i više ne mora pet godina plaćati porez na dohodak samo zbog toga što je dvije i više godina živio u inozemstvu, a netko s bruto plaćom od 1500 eura bruto mora, jer nije iselio iz Hrvatske?

Povratak ljudi je potreban, ali ovo je loš način

Razumljivo je da Hrvatska u kontekstu nedostatka radnika na razini cijele EU, posebno visoko kvalificiranih, mora privlačiti radnu snagu. Idealno, potaknuo bi se povratak onih koji su zadnjih nekoliko godina iselili, a time bi njihovo znanje i iskustvo doprinijeli razvoju Hrvatske.

Planirano oslobođenje povratnika od plaćanja poreza na dohodak nije dobar način za to, jer je nepravedno, diskriminatorno i stvara paralelnu društvenu klasu. U moralnom smislu je pljuska onima koji nisu iselili iz Hrvatske, a u financijskom smislu kazna jer će plaćati javne usluge koje će koristiti i povratnici.