NAŠ MOZAK, bez da smo toga svjesni, prati protok vremena kao neki skriveni sat; omogućujući nam da se usredotočimo na druge stvari, a ne da konstantno pazimo koliko smo "izgubili" sati. To se događa automatski, ali ne dosljedno. Percepcija vremena u mozgu može fluktuirati, pri čemu se čini da se neki trenuci rastežu ili skupljaju u odnosu na objektivnu sekundu.

Iako ti nabori u vremenu mogu biti iskrivljavanje stvarnosti, kada nam je zanimljivo, čini nam se da vrijeme prolazi brže, a kada nam je dosadno, ono se zna otegnuti u beskonačnost. Tehnički gledano, ta percepcija ne dolazi samo iz glave. Prema novom istraživanju, na nju utječe i naše srce. 

"Otkucaji srca određuju tempo percepcije vremena" 

"Otkucaji srca određuju tempo percepcije vremena. Vrijeme je dimenzija svemira i temeljna osnova za iskustvo nas samih. Naše istraživanje pokazuje da se iskustvo vremena iz trenutka u trenutak sinkronizira i mijenja s duljinom otkucaja srca", rekao je psiholog Adam K. Anderson sa Sveučilištu Cornell, a prenosi Science Alert.

Ove varijacije u percepciji vremena su normalne, kažu stručnjaci, i mogu biti adaptivne prirode. Prethodna istraživanja su također pokazala da naše misli i emocije mogu iskriviti osjećaj za vrijeme. Primjerice, Anderson i njegovi kolege su u prijašnjoj studiji otkrili da nam se čini kako vožnja vlakom u virtualnoj stvarnosti traje dulje ako se u njemu nalazi više putnika. 

Ispitanici su percipirali tonove dužima kada su njima prethodili kraći otkucaji srca 

No prethodna istraživanja su se uglavnom fokusirala na percepciju relativno dugih vremenskih intervala te su zanemarivala kako životni pješčani sat doživljavamo izravno; u nekom određenom trenutku. Znanstvenici su stoga sada potražili povezanost između percepcije vremena i tjelesnih ritmova, s fokusom na prirodne fluktuacije otkucaja srca.   

Angažirali su 45 studenata s Cornella, u dobi između 18 i 21 godine, s normalnim sluhom i bez povijesti bolesti srca. Elektrokardiografijom (EKG) su pratili aktivnosti srca u milisekundama i povezali EKG s računalom koje je reproduciralo kratke tonove za svaki otkucaj. 

Svaki ton je trajao 80 do 180 milisekundi. Nakon što su čuli jedan, ispitanike su zamolili da navedu je li trajao dulje ili kraće od ostalih tonova. Subjekti su percipirali tonove dužima kada su njima prethodili kraći otkucaji srca, a kraćima kada su tonovi slijedili dulje otkucaje. 

Dvosmjerna ulica 

"Naš mozak koristi otkucaje srca kao ritam za osjećaj prolaznosti vremena. A to nije linearno – taj osjećaj se stalno smanjuje i produžuje", kazao je Anderson. Iako srce može snažno utjecati na percepciju vremena u mozgu, ono je i dvosmjerna ulica. Naime, kada su ispitanici čuli ton, usmjerili su pažnju na zvuk, što je zauzvrat promijenilo otkucaje srca i prilagodilo njihov doživljaj vremena. 

Čini se da srce pomaže mozgu da radi učinkovito s ograničenim resursima; utječući na to kako doživljava prolazak vremena u najmanjim razmjerima i u vremenskim periodima koji su prekratki za svjesne misli ili osjećaje. 

Istraživanje naziva Wrinkels in subsecond time perception are synchronized to the heart objavljeno je u časopisu Psychophysiology.