ČETRDESET godina nakon što je zbog černobilske katastrofe ugasila nuklearne elektrane, Italija priprema njihov povratak. Vlada premijerke Giorgie Meloni time želi ojačati energetsku sigurnost zemlje. Vlada se oslanja na potporu mlađih generacija koje nuklearnu energiju smatraju niskougljičnim izvorom struje, ključnim za borbu protiv klimatskih promjena i za stabilizaciju opskrbe.

Analitičari procjenjuju da se vlasti nadaju kako će podrška mladih prevladati otpor starijih generacija koje su iskusile nesreću iz 1986. i na atomsku energiju gledaju s nepovjerenjem. Talijani su se već dvaput na referendumima izjasnili protiv nuklearnih elektrana, piše Associated Press.

Preokret potaknut ratom

Parlament bi idući tjedan trebao odobriti zakonski okvir za nuklearne tehnologije nove generacije. Vlada nakon toga ima rok od 12 mjeseci za donošenje uredbi o licenciranju reaktora, sigurnosnim standardima, zbrinjavanju otpada i odabiru lokacija.

Gilberto Pichetto Fratin, ministar okoliša i energetske sigurnosti, uoči glasanja je izjavio: "Dužnost vlade u ovom trenutku je stvoriti uvjete da oni koji će na kraju odlučivati o postrojenjima to mogu i učiniti".

Rasprava u Italiji poklapa se s trendom u Europi, gdje zemlje poput Francuske i Poljske šire ili uvode nuklearnu energiju radi energetske sigurnosti i ispunjavanja klimatskih ciljeva. Ipak, talijanski je slučaj specifičan jer se radi o pokušaju obnove industrije koju su građani odbacili.

Italija je nekoć bila jedan od europskih nuklearnih predvodnika. Njezina četiri reaktora radila su do referenduma 1987., održanog nakon Černobila, kojim je program praktički ugašen. Novi pokušaj obnove zaustavljen je 2011. nakon katastrofe u Fukushimi, kada je 94 posto birača bilo protiv gradnje novih reaktora.

Treća generacija nuklearne energije

Eventualni povratak nuklearnoj energiji bio bi jedan od najambicioznijih energetskih zaokreta u Europi. Vlada Giorgie Meloni svoj plan opravdava rastućom potražnjom za strujom, klimatskim ciljevima i nesigurnošću koju je izazvala ruska invazija na Ukrajinu.

Ministar Pichetto Fratin pojasnio je da bi se potražnja za električnom energijom u sljedećih deset godina mogla povećati za najmanje 30 posto, zbog čega su uz obnovljive izvore potrebni i drugi. Pichetto Fratin je naglasio da se radi o naprednoj tehnologiji.

"Govorimo o trećoj naprednoj generaciji nuklearne energije, koja je mnogo prilagodljivija potrebama i sigurnija jer se radi o malim postrojenjima s vrlo kratkim rokovima izgradnje", rekao je. Na pitanje o rokovima, odgovorio je: "Kada me pitaju za rokove, kažem 2033., 2034., 2035. godina". To je, prema njegovoj procjeni, realno vrijeme kada bi prvi reaktori mogli postati operativni.

Nuklearna energija danas osigurava oko 10 posto svjetske električne energije i čini otprilike četvrtinu ukupne niskougljične energije. Talijanski plan uklapa se u globalni trend povratka nuklearnim opcijama, koji je potaknut tehnološkim napretkom, poboljšanom sigurnošću te jeftinijom gradnjom i pogonom reaktora.

Generacijski jaz u stavovima

Dok političari raspravljaju o novoj nuklearnoj eri, u elektrani Latina južno od Rima radnici još uvijek rastavljaju ostatke one prve. Taj kontrast ističe i Viviana Cruciani, koja u postrojenju državne tvrtke Sogin nadzire proces razgradnje.

"Postoji generacija koja je odrasla neposredno nakon Černobila i koja nuklearnu energiju promatra isključivo kroz tu nesreću", izjavila je Cruciani. "No, postoji i druga, znatno mlađa generacija, koja je entuzijastična oko nuklearne energije i kojoj je čak žao što zemlja nije ranije krenula prema povratku toj tehnologiji."

Istraživanje agencije Only Numbers iz lipnja 2026. pokazuje da oko 55 posto Talijana podržava nuklearne elektrane nove generacije. Michele Governatori, viši savjetnik za energetiku u institutu ECCO, potvrđuje da je podrška izraženija među mladima.

"Postoji veća otvorenost, posebno kod mlađih generacija", rekao je i dodao da mnogi nuklearnu energiju povezuju s tehnološkim napretkom, a ne s nesrećama koje su obilježile starije generacije. Prema mišljenju Viviane Cruciani, mladi Talijani na nuklearnu energiju gledaju kroz prizmu budućih energetskih potreba i klimatskih ciljeva, a ne kroz sjećanja na katastrofe iz Hladnog rata.

Upitna isplativost

No, nisu svi uvjereni u isplativost plana. "Ako nuklearnu energiju koristimo samo kao rezervni izvor, prosječni troškovi postaju neodrživi. Nažalost, ona nije dobra nadopuna obnovljivim izvorima i nije jeftina", upozorava Governatori.

I sam ministar Pichetto Fratin priznaje da nuklearna energija nije kratkoročno rješenje za visoke cijene struje. "Nuklearna energija danas ne može smanjiti račune potrošačima", rekao je ministar. "Ali nuklearna energija budućnosti može pomoći da se oni smanje."

Prema procjenama iz industrije, jedan mali modularni reaktor (SMR) snage 300 megavata mogao bi stajati između 3 i 6 milijardi eura, bez troškova infrastrukture i mreže. Pichetto Fratin je izjavio da se Vlada nada kako će veći dio investicije pokriti privatni kapital. Upravo su troškovi, prema mišljenju Governatorija, najslabija točka vladinog plana.

Veliki izazovi

Najveći politički izazov bit će odabir lokacija za gradnju reaktora i skladištenje otpada. Italija još uvijek nema trajno odlagalište za postojeći nuklearni otpad, koji se uglavnom skladišti u privremenim postrojenjima diljem zemlje. Očekuje se da će se svaka potencijalna lokacija za reaktor ili odlagalište suočiti sa snažnim lokalnim otporom.

Čak i ako parlament usvoji zakon, protivnici plana, među kojima su ekološke udruge i lijeve stranke, mogli bi zatražiti novi referendum čim se objave konkretni prijedlozi za lokacije reaktora i odlagališta. Istraživanja pokazuju da podrška nuklearnoj energiji naglo pada na pitanje o gradnji reaktora u vlastitom susjedstvu.

Ankete na koje se pozivaju analitičari pokazuju da se oko 60 posto Talijana protivi gradnji reaktora u svojoj pokrajini. "Kada se postavi konkretno pitanje o lokaciji i cijeni, vrlo je vjerojatno da će se javno mnijenje ponovno okrenuti protiv", zaključuje Governatori.