KONTROVERZNI prijedlog zakona kojim bi se uspostavila nova civilna uprava za starine na Zapadnoj obali prošao je prvo čitanje u Knesetu u noći s ponedjeljka na utorak. Za zakon, čiji je cilj uspostaviti izravnu odgovornost Države Izrael za arheološku baštinu na Zapadnoj obali, glasala su 23 zastupnika, a 14 ih je bilo protiv, u potezu za koji kritičari tvrde da bi predstavljao de facto aneksiju, piše The Times of Israel.

"Ovaj rat koji vodimo tiče se našeg identiteta, naše kulture, Boga i naše duboke pripadnosti ovoj zemlji", rekao je zastupnik Likuda Amit Halevy, predlagatelj zakona, uoči glasanja. "Ovaj zakon je dio pobjede nad barbarstvom."

Ako zakon prođe preostala dva čitanja, osnovat će se "Uprava za baštinu Judeje i Samarije", biblijsko ime koje Izrael koristi za Zapadnu obalu. Ta bi uprava trebala preuzeti odgovornosti koje trenutačno ima Ministarstvo obrane, odnosno stožerni časnik Arheološke jedinice Civilne uprave, ogranka Koordinatora vladinih aktivnosti na teritorijima (COGAT).

Tisuće povijesnih nalazišta

Prema podacima Arheološke jedinice Civilne uprave, na Zapadnoj obali nalazi se više od 2.600 arheoloških nalazišta. Među značajnijim biblijskim lokalitetima su Sebastia, drevna prijestolnica Kraljevstva Izraela, Grobnica patrijarha u Hebronu te Tel Shiloh, gdje se prema Bibliji židovski tabernakul nalazio oko 400 godina.

Na Zapadnoj obali nalazi se i nekoliko hasmonejskih utvrda, palača židovsko-rimskog kralja Heroda iz 1. stoljeća te Kumranske špilje, gdje je otkrivena većina Svitaka s Mrtvog mora. Područje je također bogato kršćanskim i muslimanskim povijesnim lokalitetima, uključujući Baziliku Rođenja Isusova.

Kritike zbog 'de facto aneksije'

Prvotna verzija zakona, predstavljena 2023. godine, predlagala je da nadzor nad starinama na Zapadnoj obali preuzme Izraelska uprava za starine (IAA), tijelo odgovorno za arheologiju na suverenom teritoriju Izraela.

Prijedlog je od samog početka naišao na snažno protivljenje gotovo svih profesionalnih arheologa, od kojih su mnogi optužili vladajuću koaliciju da pokušava provesti de facto aneksiju na području arheologije. I sama IAA usprotivila se tom potezu pa je zakon prepravljen tako da se osniva novo izraelsko civilno tijelo.

Prema Sporazumima iz Osla, izraelsko djelovanje vezano uz starine na Zapadnoj obali trebalo bi se protezati samo na Područje C, koje čini 60 posto Zapadne obale i gdje Izrael održava civilnu i vojnu kontrolu. Područja A i B pod civilnom su kontrolom Palestinske samouprave.

Prethodni nacrti zakona izričito su navodili da bi se njegova nadležnost proširila i na područja A i B. Verzija predstavljena Knesetu to pitanje opisuje dvosmislenije, navodeći da bi se zakon primjenjivao na "svako područje na kojem je stožerni časnik bio ovlašten djelovati uoči stupanja na snagu ovog zakona prema Vojnoj naredbi o starinama".

Argumenti za i protiv

Pobornici zakona tvrde da je nužan kako bi se očuvala arheološka nalazišta i artefakti na tom području, koji propadaju zbog desetljeća zanemarivanja, oštećenja i pljačke. S druge strane, kritičari tvrde da taj potez neće poboljšati stanje arheoloških i drevnih nalazišta i artefakata.

Prema prijedlogu, nova uprava imala bi ovlasti za iskopavanje, konzervaciju, restauraciju, upravljanje i razvoj arheoloških nalazišta i drevnih artefakata, provođenje istraživanja te stjecanje ili izvlaštenje zemljišta u svrhu zaštite, konzervacije, istraživanja i razvoja nalazišta.

Prema prevladavajućim tumačenjima međunarodnog prava, čak i u Području C, Izraelu je dopušteno provoditi samo spasilačka iskopavanja i operacije za očuvanje starina i arheoloških nalazišta, a ne pokretati akademska iskopavanja ili razvoj nalazišta.

Tijekom rasprava o zakonu pred Odborom za obrazovanje, kulturu i sport, pravna savjetnica odbora Tami Sela upozorila je da bi, ako bude usvojen, zakon označio prvi put da država - a ne vojska - izravno vrši ovlasti nad izvlaštenjem i stjecanjem zemljišta na Zapadnoj obali, kao i dodatne ovlasti provedbe, koje bi se također primjenjivale na palestinske stanovnike.

Zakon će se morati vratiti odboru na daljnje razmatranje prije nego što bude ponovno iznesen pred plenarnu sjednicu na konačna dva čitanja, koja se obično održavaju istog dana.