Nakon što je izjava Ivice Puljka o osobama s ranjivosti osoba invaliditetom i njihovoj seksualnosti podigla veliku buru u javnosti i naišla na snažne kritike, Indexu se javio Gordan Radić, osoba s invaliditetom. On je za Index napisao tekst u kojem argumentira zašto misli da Puljak nije rekao ništa pogrešno.

S OBZIROM na sadržaj i količinu napisa koji su se pojavili u raznim hrvatskim medijima vezano za komentare Ivice Puljka, volio bih kao osoba s invaliditetom razjasniti neke stvari. Za početak bih želio jasno istaknuti da iako sam rođeni Splićanin, više od pola života ne živim u gradu Splitu i nemam nikakav interes niti benefit od toga koja će politička opcija tamo biti izabrana na sljedećim izvanrednim izborima.

Također želim jasno istaknuti da g. Ivica Puljak i stranka Centar nisu moja politička opcija, a posebice ističem da osobno ne poznajem ni g. Puljka niti gospodu Baričića i Ivoševića kao ni druge aktere splitske političke scene. O svima njima kao i većina hrvatskih građana informacije dobivam u medijima i o njima znam isto što i većina javnosti.

Puljkova izjava je nesretno sročena, ali je istinita

Ali kao osoba s invaliditetom od svojih preko 46 godina ne mogu prešutjeti ovaj javni linč zbog nespretno sročene izjave jer je ta izjava, koliko god možda nesretno i nespretno sročena, ustvari vrlo istinita. Kroz svoj život upoznao sam i družio se s mnogim osobama s invaliditetom kao i s osobama bez invaliditeta.

Bio sam u romantičnim vezama s partnericama iz obje skupine i što iz vlastitog iskustva, a što iz iskustva drugih mislim da bez ikakve grižnje savjesti mogu stati iza toga da je velika većina osoba s invaliditetom frustrirana svojom neostvarenom seksualnošću. Naravno, ima iznimaka, ali su ti rijetki primjeri upravo to - iznimke.

Mogu se sada okupiti svakojake udruge i institucije koje okupljaju osobe s invaliditetom i koje se bave osobama s invaliditetom i pričati o ravnopravnosti, uključenosti, jednakim mogućnostima i svoj sili uobičajenih fraza koje se koriste kada se priča o nama, no ja ipak odgovorno tvrdim da osoba s invaliditetom neće biti prvi, a vjerojatno ni drugi niti treći izbor za partnera nekoj osobi bez invaliditeta.

To je činjenično stanje

Bilo da pričamo o vezi na duže staze, bilo da pričamo o avanturi za jednu noć, osoba s invaliditetom stvarno mora biti iznimna na više polja da bi se osoba bez invaliditeta upustila u nešto više od razgovora s njom. Ne tvrdim da je to lijepo, ne tvrdim ni da je dobro niti da opravdavam takav stav ljudi bez invaliditeta, no to je činjenično stanje. Jednako kako nam je kod zapošljavanja, kako nam je u nekim drugim socijalnim interakcijama, tako nam je i s romantičnim i seksualnim vezama.

Sad bih mogao navesti niz primjera koje sam doživio osobno ili koje su doživjeli ljudi koje poznajem, no odužio bi se onda ovaj tekst više nego što treba. Mogu samo reći da sam prije dvadesetak godina još u studentskim danima bio u bliskom kontaktu s najmanje tridesetak osoba s različitim invaliditetima, svi smo bili stanari u studentskom domu i svi smo redom imali profile na iskrici i Smokvici, tadašnjim portalima za intimno upoznavanje.

Osobe s invaliditetom su seksualno frustrirane

Isto tako danas, dvadesetak godina kasnije osobno poznajem čovjeka od svojih 35 godina, vrlo pametnog i inteligentnog akademskog građanina koji koristi Tinder i kojem prijatelji lajkaju slike cura jer je slijep i ne može to sam.

Osobe s invaliditetom su seksualno frustrirane i mislim da vrlo lako mogu zamisliti što je prolazilo glavom Luke Baričića iako ga ne poznajem. Nije on ni prvi, a niti će biti zadnji invalid koji će krivo interpretirati neki znak pažnje suprotnog ili kojeg već preferiranog spola. OK, ovo je bila namještaljka i to je jasno kao dan, no velika većina osoba s invaliditetom doslovno jedva čeka da im se netko javi na ovakav način, da im ukaže pažnju i obično previše emotivno reagiraju na to.

Je li Luka Baričić kao javna osoba iz političkog života drugog najvećeg grada u Hrvatskoj trebao ipak malo pripaziti na takve stvari ostavljam na procjenu biračkom tijelu. Osobe iz javnog života se ne bi trebale upuštati u ovakve situacije jer, čak i da su djevojke s druge strane bile prave i imale najiskrenije namjere, vijest da bilo koji političar traži partnere preko društvenih mreža nije nešto što bi dobro odjeknulo u javnosti.

Osobe s invaliditetom su ranjiva skupina po više stavki, seksualnost je jedna od njih

Uglavnom, da se vratimo na zaključak, Ivica Puljak nije rekao ništa što i sam iznad nisam napisao. Osobe s invaliditetom su ranjiva skupina po preko nekoliko stavki, a seksualnost je jedna od njih. Taj problem neće nestati ako se pomete pod poslovični tepih te će i dalje postojati iako se ne bude pričalo o njemu. Osobe s invaliditetom u našem društvu nisu ravnopravne i nemaju jednake mogućnosti. Može pravobraniteljica o tome davati izjave i mišljenja, pisati protestne note i što god drugo raditi, ali to neće promijeniti situaciju u kojoj se osobe s invaliditetom nalaze.

Sreća u nesreći zbog čega nema previše ovakvih primjera jest u tome da osobe s invaliditetom, odnosno jedan određen broj njih prije ili kasnije nađu svoj mir u vezama s drugim osobama s invaliditetom što jest dobro za njih, ali nije dobro za sve one koji već godinama propagiraju ravnopravnost i jednake mogućnosti. Partnerske veze između osoba s invaliditetom također otvaraju neka druga pitanja, ali to već izlazi iz okvira onog o čemu pričam.

Puljak je rekao golu istinu

Da zaključim, Ivica Puljak je rekao golu istinu i nama, osobama s invaliditetom kao ranjivoj skupini puno bi više pomoglo kada bi i drugi pričali golu istinu bilo da se radi o seksualnosti, bilo da se radi o čemu drugom. Posebno je iritirajuće kada se o problemima osoba s invaliditetom nađu pričati ljudi bez invaliditeta koji osobu s invaliditetom ne bi na ulici prepoznali da ih spotakne bijelim štapom ili pregazi kolicima.

Takvi dežurni dušebrižnici rade više štete nego koristi i ne mogu da ne završim ovaj tekst parafrazirajući jednu istaknutu figuru iz svijeta osoba s invaliditetom koja glasi: "O nama s nama."