JAPANSKI nacionalistički premijer Shinzo Abe je svojom izjavom o tome da su tzv. "žene za utjehu" u drugom svjetskom ratu bile obične prostitutke, a ne seksualne robinje japanske vojske, izazvao buru prosvjeda širom Dalekog istoka i pacifičke regije.

"Postaje za utjehu" su bile službeni eufemizam japanske vojske za vojne bordele u kojima su pripadnici japanskih oružanih snaga koristili seksualne usluge djevojaka i žena - službeno zvanih "žene za utjehu" - otetih iz Koreje, Kine i drugih zemalja koje su bile pod upravom Japanskog carstva do sloma 1945. godine.

Japanska vojska je "postaje za utjehu" uvela u svrhu održavanja visokog morala svojih trupa, kao i kakve-takve kontrole nad širenjem spolnih bolesti. Žene koje su se našle u takvim "postajama" su, pak, bile često prisiljene "opsluživati" četrdeset vojnika dnevno. U slučaju trudnoće bi se na njima prisilno vršio pobačaj, a nisu bili rijetki ni slučajevi masovnih likvidacija. 

Točan broj "žena za utjehu" nikada nije utvrđen, a većina povjesničara tvrdi da ih je bilo najmanje 200.000. Japan nikada službeno nije priznao njihovo postojanje, a za "postaje za utjehu" je tvrdio da je riječ o privatnim institucijama.

Tek 1993. su dužnosnici tadašnje japanske vlade izrazili službenu ispriku svim preživjelim žrtvama te politike i njihovim potomcima, a 1995. godine je osnovan poseban fond za isplatu štete žrtvama koji se financira od japanskih privatnih donatora.

Međutim, posljednjih dana je dio zastupnika vladajuće Liberalno-demokratske stranke premijera Abea započeo inicijativu da se isprika službeno povuče. To se dovodi u vezu s jačanjem nacionalističke desnice u Japanu, odnosno nastojanjima da se uz najavljenu remilitarizaciju Japana ponovno učini "svijetlim" razdoblje povijesti Zemlje izlazećeg sunca uz koje se vezuju bezbrojna zlodjela poput pokolja u Nankingu, djelovanja Postrojbe 731 te smrt nekoliko desetina milijuna ljudi širom Azije i Pacifika.

D.A.