NA DANAŠNJI dan 1940. godine šestero članova Politbiroa potpisalo je naredbu o likvidaciji poljskih časnika i zarobljenika, što će u povijesti ostati zapamćeno kao Katinski masakr, odnosno masakr u Katinskoj šumi. Radi se o jednoj od najbrutalnijih epizoda iz Drugog svjetskog rata, u kojoj je ubijeno gotovo 25.000 Poljaka. Među potpisnicima je bio i Josif Staljin.

Poljsko-ruski animozitet traje koliko i ideja o nacijama i narodnoj pripadnosti. Nakon što su im priznali neovisnost u Parizu 1919. godine, Poljaci su istog časa zaratili s Rusima i proširili svoje granice na istoku. U to vrijeme SSSR se oporavljao od građanskog rata i revolucija. Kad je nastupio Drugi svjetski rat, Sovjeti su naumili povratiti stare granice i osvetiti se Poljacima.

Nakon što je njemačka vojska kročila na teritorij Poljske 1. rujna 1939., Sovjeti su mobilizirali vojsku te dva tjedna poslije također napali. Poljska je bila podijeljena između Hitlera i Staljina, a golem broj civila i ratnih zarobljenika našao se u zatočeništvu.

Njemačka se nakon okupacije Poljske posvetila ratu na sjeveru i zapadu, a SSSR je započeo Zimski rat s Fincima, koji nije baš završio kako su Sovjeti htjeli. Staljin je pojačao proizvodnju oružja i mobilizirao dodatnu vojsku samo kako bi se osigurao od eventualnog napada iz Njemačke.

Izvršenje masakra

Kako je broj poljskih zarobljenika bio golem (više od 20.000), Staljin se odlučio na masovna pogubljenja. Raselio je zatočene Poljake u tri centra: Katinsku šumu, Kalininski zatvor (danas Tver) i Čarkov u Ukrajini. Od travnja su započele likvidacije.

Zatvorenici bi obično bili transportirani do izoliranog mjesta, nakon čega bi ih sovjetski vojnici ustrijelili metkom u potiljak. Tijela su pobacana u masovne grobnice, koje su se svakodnevno punile. Likvidacije su trajale nekoliko tjedana, no za to nitko nije doznao još nekoliko godina.

Prve grobnice otkrili su nacisti 1943., nakon čega su pustili u medije priče o strašnim sovjetskim zločinima. Sovjeti su to poricali i tvrdili da je to djelo nacista. Sovjetski saveznici u ratu, SAD i Velika Britanija, također su odbacili tvrdnje nacista i vjerovali da su zločine počinili Nijemci.

Za vrijeme Hladnog rata prebacivanje odgovornosti samo se nastavilo. Tek je 1990. godine Mihail Gorbačov priznao sovjetsku odgovornost i nazvao masakr zločinom represije, za koji je odgovoran NKVD. Broj žrtava varira između 22 i 25 tisuća ljudi.