GAJ JULIJE Cezar (lat. Gaius Iulius Caesar), rođen 12. srpnja 100. pr. Kr. (prema nekim izvorima možda 102. pr. Kr.) u Rimu, a ubijen 15. ožujka 44. pr. Kr. (poznat kao "Idus Martiae"), bio je rimski vojskovođa, političar i jedan od najutjecajnijih ljudi u povijesti Zapadne civilizacije. Njegov život obilježio je uspon od relativno skromnih početaka do položaja diktatora (dictator perpetuo), čime je značajno utjecao na kraj Rimske Republike i početak carskog doba.

Rani život

Cezar je rođen u uglednoj patricijskoj obitelji Julijevaca (gens Iulia), koja je tvrdila da potječe od mitskog Junaka Eneju i božice Venera. Unatoč plemenitom podrijetlu, obitelj nije bila posebno bogata. Njegov stric po majci, Gaj Marije, bio je istaknuti vojskovođa i političar tijekom sukoba između populista (populares) i optimata (optimates). Cezarova mladost bila je obilježena političkim nemirima u Rimu, uključujući građanski rat između Marija i Sule.

Kada je Sula preuzeo vlast 82. pr. Kr., Cezar, koji je bio oženjen Kornelijom (kćeri Marijeva saveznika), bio je prisiljen pobjeći iz Rima jer je odbio razvesti se na Sulino inzistiranje. Služio je u vojsci u Maloj Aziji, gdje je stekao prvo vojno iskustvo i čak zaradio građansku krunu (corona civica) za hrabrost.

Politički uspon

Nakon Suline smrti 78. pr. Kr., Cezar se vratio u Rim i započeo političku karijeru. Služio je kao kvestor (65. pr. Kr.), edil (65. pr. Kr.) i pretorski sudac (praetor) 62. pr. Kr. Njegova velikodušnost prema narodu, poput organiziranja raskošnih igara, donijela mu je popularnost, ali i velike dugove. Godine 61. pr. Kr. postao je guverner Hispania Ulterior (današnja Španjolska), gdje je započeo uspješne vojne pohode.

Cezar je 60. pr. Kr. sklopio Prvi trijumvirat, neformalni savez s dvojicom moćnih Rimljana: Pompejem Velikim i Markom Licinijem Krasom. Ovaj savez pomogao mu je da bude izabran za konzula 59. pr. Kr. Tijekom konzulata proveo je reformske zakone, poput redistribucije zemlje za siromašne i veterane.

Galski ratovi

Nakon konzulata, Cezar je postao guverner Galije (današnja Francuska i dijelovi okolnih područja). Između 58. i 50. pr. Kr. vodio je Galske ratove, seriju vojnih pohoda kojima je pokorio Galiju i proširio rimsku vlast do Rajne i obala Atlantika. Njegovi uspjesi, opisani u vlastitim memoarima Commentarii de Bello Gallico, donijeli su mu slavu, bogatstvo i odanu vojsku. Ključna pobjeda bila je opsada Alesije 52. pr. Kr., gdje je porazio galskog vođu Vercingetoriksa.

Građanski rat i diktatura

Cezarov uspjeh izazvao je zavist i strah u Rimu. Senat, predvođen Pompejem (s kojim se razišao nakon Krasove smrti 53. pr. Kr.), naredio mu je 49. pr. Kr. da raspusti vojsku i vrati se u Rim kao civil. Umjesto toga, Cezar je prešao rijeku Rubikon s legijom, izgovorivši navodno riječi "Alea iacta est" ("Kocka je bačena"), čime je započeo građanski rat. Brzo je pobijedio Pompeja u bitci kod Farsala (48. pr. Kr.), a Pompej je kasnije ubijen u Egiptu.

U Egiptu je Cezar upoznao Kleopatru VII, s kojom je započeo ljubavnu vezu i podržao je u borbi za prijestolje protiv njenog brata Ptolemeja XIII. Nakon pobjede vratio se u Rim 46. pr. Kr., gdje je slavio trijumf i proglašen diktatorom na deset godina. Pobijedio je preostale Pompejeve pristaše u bitkama kod Tapsa (46. pr. Kr.) i Munde (45. pr. Kr.).

Reformi i smrt

Kao diktator, Cezar je proveo značajne reforme: uveo je Julijanski kalendar (koji je temelj današnjem kalendaru), povećao broj senatora, dao građanstvo stanovnicima provincija i pokrenuo projekte javnih radova. Godine 44. pr. Kr. proglašen je doživotnim diktatorom (dictator perpetuo), što je izazvalo strah među senatorima da želi postati kralj, što je u Republici bilo nezamislivo.

Na Idus Martiae (15. ožujka) 44. pr. Kr., Cezar je ubijen u Senatu od strane zavjerenika predvođenih Markom Junijem Brutom i Gajem Kasijem Longinom. Ubodeno je 23 puta, a posljednje riječi, prema Shakespeareovoj interpretaciji, bile su "Et tu, Brute?" ("I ti, Brute?"), iako povijesni izvori to ne potvrđuju.

Cezarova smrt označila je kraj Rimske Republike. Njegov posvojeni sin Oktavijan (kasnije August) osvetio ga je i postao prvi rimski car. Cezarovo ime postalo je sinonim za moć i vlast (npr. "car" i "kaiser"). Njegovi vojni i politički uspjesi, zajedno s reformama, ostavili su neizbrisiv trag u povijesti.