Foto: Index, 123rf

MLAĐI čitatelji se možda neće sjećati – pjesma Đuke Čajića „Hrvatine“ je jedna od danas manje izvođenih pjesama iz Domovinskog rata, vjerojatno zato što o ratu govori dosta surovo – kakav rat uistinu i jest. No, termin Hrvatina je opstao – pa evo da iskoristimo priliku – u jesen 1991. Hrvatina je značilo otići u obranu Domovine, no tko su Hrvatine danas, u 2016. godini?

Rat je srećom daleko iza nas, današnji studenti su djeca rođena nakon Oluje, a naredna generacija koja upiše fakultete bit će oni rođeni i nakon mirne reintegracije Podunavlja. I dok je Hrvatina (u onom stvarnom, ne pogrdnom smislu) 1991. značilo biti u odori i posebno u onim zeznutim područjima gdje se nije ni znala prava linija razdvajanja, idemo vidjeti što i tko morate biti da bi vas 2016. zvali – Hrvatinom. Dakle, čovjekom koji najviše pridonosi ovoj zajednici, kakva god bila.

Unatoč krizi i svemu – da, ima ljudi koji ovaj sustav ipak drže da se ne raspadne. No, vještine i potrebe su naravno bitno drugačije nego u doba prije četvrt stojeća. Hrvatska fizički više nije ugrožena (čak i uz naša mala davanja za vojsku, došli smo do stupnja da nas se Srbija doslovno boji), ali za napredak nam opet trebaju – Hrvatine. Tko su ti? Idemo ih pokušati popisati!

Poduzetnici

Temelj svega je privreda i poduzetništvo. Kako biste dobili posao – treba vas netko zaposliti. Kako biste dobili mirovinu, treba netko uplatiti u fond. Kako biste dobili plaću kao učitelj ili liječnik, treba netko uplatiti u Državni proračun. Tko to radi? Privreda. Tko vodi privredu – pa poduzetnici. Ukoliko imate firmu i zapošljavate ljude, redovno isplaćujete plaće i ostalo, borite se protiv idiotskih pravilnika i uplaćujete usput onih 200 parafiskalnih nameta – istinski ste junak sadašnjeg društva. Ako je to firma od preko 10-tak radnika – definitivno ste Hrvatina na kvadrat!

Desetak radnika znači da tridesetak ljudi od vaših ideja i organizacijskih sposobnosti te svog rada dobiva plaću svaki mjesec – nemali uspjeh u prorezima premreženoj državi kao što je Hrvatska. To znači da osim plaća uplaćujete i poreze i doprinose, da ljudi troše, plaćaju PDV i trošarine. Još ukoliko imate stalnost poslovanja, pa su neki radnici tu i preko pet godina, što uglavnom znači da će im banka omogućiti i kakav veći kredit, primjerice stambeni – ta vi ste graditelj ove Hrvatske i osoba koja zaslužuje istinski naziv – Hrvatina. Omogućujete i sebi i drugima prihode, egzistenciju i razvoj.

Dodatno, što je više ljudi iz ove kategorije – to je manje potrebno prisilno rješavati i minimalce i radnička prava. Najbolje rješavanje radničkih prava je u zemljama gdje nezadovoljan radnik može poslodavcu pokazati srednji prst i u roku od tjedan-dva naći drugi posao. Što više poduzetnika, to više šansi, više posla i u konačnici više poreza – dakle istinski ste junak ovog doba!

Usput – ukoliko vodite sumnjivo pretvorenu firmu i namještate javnu nabavu s frendom koji je načelnik općine, onda niste poduzetnik nego socijalistički parazit koji je samo našao novog domaćina.

Samozaposleni

Samostalni glumac, samostalni slikar, slobodni novinar, pa i odvjetnik i slična slobodna zanimanja – čestitamo, vi ste u još goroj situaciji nego poduzetnici! Pravi mali junaci ovog doba. Posao možda dođe, a možda ne (ne računamo odvjetnike kojemu frend iz komunalne firme uvali da mu ovaj vodi poslove), u slučaju bolovanja ostajete praktično bez svega, a još ako ste žena i odlučite se za rodiljini dopust – zaslužujete medalju, jer za godinu dana posao praktično počinjete iznova.

Ako želite kredit u banci, gledaju vas kao da ste došli s čarapom i Tetejcem po njega – uglavnom, zaboravite. Inspektori traže da vam ured bude opremljen kao da radite s radioaktivnim izotopima, a još vas svi smatraju superbogatima i još lijenima koji se eto ne brinu niti za radno vrijeme. E, da, uredno vas i kazne ako radite izvan radnog vremena.

U boljem slučaju imate i par radnika, pa onda o vašem zdravlju, kondiciji i uopće mogućnosti da radite ovisi još par obitelji. Dovoljno da također postanete junak ove zemlje – Hrvatina.

Službenici koji rade prekovremeno

U državnom javnom sektoru nema nagrade za dobar rad, a često se ne plaća ni prekovremeni rad. Pa da se sustav ne bi urušio, postoji jedan mali broj službenika, od onih u ministarstvima do profesora na fakultetima, koji rade debelo prekovremeno i odrađuju posao za druge.

Tu spadaju oni koji uz redovni posao uspješno dovuku neki važni EU-projekt, ali i sveučilišni profesori koji drže dodatne (neplaćene) vježbe iz teških predmeta. Tu ulaze i policajci koji će reagirati izvan smjene i nastavnici koji će održati sate zaposlenim studentima i nakon službenog radnog vremena. I tete u referadi koje će ostati dulje dok svi ne predaju papire, da ne bi sutra morali dolaziti.

Država vam se ako ste na takvim radnim mjestima neće odužiti nikada, društvo će vas smatrati parazitima poput onih koji ne rade ništa – pa evo, da se i te kategorije ljudi ovdje sjetimo.

Voditelji izvannastavnih aktivnosti

Učitelj ste koji vikendom vodi astronomsku, tehničku, dramsku ili kakvu drugu sekciju? Vodite učenike u muzeje, galerije i zvjezdarnice makar vam to nije u kurikulumu i nitko vam za taj trud neće platiti? Lokalni ste tehničar koji popodne vodi radioamaterski tečaj za mlade? Bivši ste sportaš koji uvečer, umjesto da se u birtiji hvali svojim nekadašnjim uspjesima, vodi desetak mladih kao trener?

E pa i vi ste – Hrvatina!

Mladi su manje-više jedino što ostaje, tako da bavljenje mladima, posebno u smislu da u njima probudite znanstvenu znatiželju, ideje tehnološkog napretka, ali i natjecateljski sportski duh – nešto je na čemu vam svi trebamo biti zahvalni. Nikada nećete dobiti novčanu satisfakciju, ali kada vidite kako neki od mladih sportaša koje vježbate dobiva medalju ili kada vam se nakon 10 godina klinac kojega ste učili rasprostiranje signala javi kako je dobio stipendiju za rad na radio-teleskopu u Čileu – možete biti zadovoljni. Poslali ste svoje znanje, trud, i optimizam u budućnost, prenijeli ga na narednu generaciju.

Pisci

Za 100 godina unaprijed, iza čovjeka ostanu samo knjige i djeca. Pa ako pišete ili izdajete knjige, činite Hrvatsku doslovno bogatijom i čvršćom. Povijest nas je naučila jednu veliku istinu: nepismeni narodi nestaju, dovoljna je jedna veća katastrofa koja odnese znanje postojeće generacije i takvi postaju samo crtica u povijesti. Za razliku od njih – narodi koji su razvili pismo i knjige opstaju i njihova djela se poznaju i slave tisućama godina.

Dakle, ukoliko ste pismeni i još to pisanje pretvarate u udžbenike, knjige, priručnike, ne samo da slavite time hrvatski jezik, nego i jačate hrvatsku kulturu i opći utjecaj Hrvata i hrvatske države.

Bivši ratnici – sada radnici

Ukoliko ste branitelj koji je nakon svoje epizode borbe za domovinu, spremio odoru i čizme te se uhvatio svog posla (makar ste možda mogli srediti kakvu mirovinu) te sada dijeli sudbinu ostalih, od malih plaća do nesigurnih poslova, a svoju ulogu u obrani domovine smatrate dužnošću, a ne nečim što bi vam trebalo posebno platiti – i vi ste Hrvatina i hrvatski junak.

Ima vas takvih puno više nego što uopće znate – nedavno baš slušam razgovor dvojice bivših ratnika koji su slučajno saznali da su bili na bliskom bojištu, obojica su to smatrala dužnošću koja im je bila nešto normalno za odraditi i vratiti se svojem poslu.

U posebnu kategoriju, a ima ih i treba te Hrvatine spomenuti, jesu ljudi koji su u ratu zadobili invalidnost, bilo u logorima ili ranjavanjem, no koji su odbili odlazak u mirovinu te i dalje rade i pridonose društvu koliko mogu. Oni su primjer i za svoju djecu i za svoju obitelj i za sve nas koji ujutro bez bolova ustajemo iz kreveta. Hvala im i naklon!

Izdavači apartmana, soba i drugi…

Čestitamo! Ukoliko djedovinu niste rasuli, nego staru kuću obnovili, i sada imate dva apartmana i još možda ljeti turistima prodajte pržene girice ili domaće vino – jest, Hrvatina ste. Ono malo što ste imali gospodarski ste aktivirali, ne samo da se didina kuća nije raspala, već i zarađuje.

Ljudi koji dolaze kod vas platit će i autocestu i trajekt i trošarinu na alkohol i otići u kakav restoran i kupiti sladoled ili krafne – time ste sačuvali svoje i omogućili zaradu i onima kojima dida nije ostavio staru kuću.

Radnici

Ukoliko pošteno radite svoj posao – naravno da vam treba čestitati, Hrvatina ste.

Ukoliko imate 40 godina staža i još želite raditi, ili ukoliko ste u mirovini i gledate gdje iskoristiti ono pravo da radite 20 sati tjedno jer ne želite sjediti kući i gledati TV – svaka čast, ponos ste i obitelji i svima!

Ali, niste Hrvatina ukoliko…

Postoje, nažalost, i situacije koje vas ne čine Hrvatinama koliko god to mislili da jeste.

Navijanje za športski klub je zgodna zabava, ali ne čini vas većim Hrvatom od drugih.

Kockarnica pogotovo nije mjesto gdje se vidi tko je pravi Hrvat.

Mahanje zastavom nije znak rodoljublja, nego prije da nemate što pametnoga raditi. Zastava je simbol koji se drži s nekim dignitetom, na propisane dane i na propisani način.

Pokušavanje da na sve načine naplatite svoje sudjelovanje u ratu – čini vas plaćenikom, ne domoljubom. Braniti domovinu se ide radi osjećaja patriotizma i za to se očekuje samo medalja.

Razmišljate kako bi nekome trebalo dignuti poreze kako bi vama bilo bolje – isprika, ali niste Hrvatina nego parazit.

Na radnom mjestu ste gdje pola dana ne radite ništa (bilo javni ili privatni sektor) – isto se parazit.

Otišli ste u nategnutu radničku invalidsku mirovinu s 50 i sada kukate zbog niske mirovine – vaš problem što ste pristali biti društveni parazit.

Kukate kako su vam rasprodali firmu? A što ste šutjeli dok su je rasprodavali? Suučesnik ste.

Studirali ste nekoliko godina na račun poreznih obveznika i napustili studij jer se „niste našli“ – također ste parazit, koji je uzeo tuđe novce i nije ih opravdao.

I u konačnici!

Mislite da je za hrvatske probleme danas kriv netko izvan Hrvatske? Dobra vijest je da to ne znači da ste parazit. Loša vijest je da izmišljate bajkice. Ova zemlja je upravo onakva kakva je većina stanovništva želi, kao i svaka druga demokratska država.

Želite biti još veći Hrvatina? Ovog tjedna zasadite jedno drvo. Za 20 godina će se vidjeti kako je to bila najpametnija odluka tjedna.