GRADONAČELNIK ste i ništa vam ne ide od ruke? Brdo smeća raste, još malo pa će vas nazvati tajnik Planinarskog saveza s viješću kako je odlagalište uvršteno u popis vrhova Hrvatske planinarske obilaznice. Stanove mogu kupiti samo oni koji već imaju tri, a firma koja bi nešto gradila ne može do građevinske ni da je zastupaju zajedno Nobilo i Prodanović. Studenti nemaju gdje stanovati jer niste osigurali zemljište za studentski dom?

A vi ste sve obećali. I promet i stanove i škole. Imate još negdje i onaj izborni program, podmetnut pod nogu ormara koji se klima. Skinuli ste ga s interneta, ali što ako oni klipani iz oporbe odu na "Wayback Machine" i iskopaju ga s nekog servera u Kanadi?

> Fritule 3 eura, kuhano vino 3, hamburger 5: Hrvatski grad ograničio cijene na Adventu

Socijalne fritule - rješenje svih problema!

I onda, s prvim jesenskim maglama, sine vam. Fritule.

Kako se toga prije niste sjetili? Zovete pročelnika. Koliko su fritule? Pročelnik ne zna, žena mu to ne radi doma, ima čovjek povišen tlak. Zovete direktora turističke zajednice. On misli da zna koliko su bile lani, ali ionako ne jede sa štanda, kod Jure u konobi su puno bolje. No, pogledat će.

Već osjećate da ste na tragu nečega velikog. Ograničit ćete cijenu fritula. Genijalno! Socijalno ste osjetljivi, medijski zanimljivi, a pokazujete ljudsko lice. Bude puno lajkova na Fejsu!

> Pitali smo Zagrepčane koliko bi trebale koštati fritule na Adventu. Svi su rekli isto

Građani će jesti jeftinije, vi ćete se slikati, a razliku će pokriti netko treći. Napokon ste pronašli održiv model upravljanja gradom. A tek oporba! Neka se sada usude biti protiv. Protiv čega? Fritula? Djece koja jedu fritule? Majki koje gledaju djecu kako jedu fritule?

Umirovljenika koji gledaju majke kako gledaju djecu kako jedu fritule? Tetaka koje gledaju umirovljenike koji gledaju majke kako gledaju djecu kako jedu fritule i govore da bi ih one napravile bolje i manje gumaste?

Vaš grad na svim medijima

Zamislite tek kakav je to, kako se moderno kaže, hype za vaš grad! Sjećate se Dubai fritula? Jedanaest eura porcija, a ljudi čekaju u redu da ih plate. Četrdeset minuta. Čokolada, pistacija, kadaif.

Kadaif, oni slatki tanki rezanci koje u Bosni odavno poznaju, samo nitko nije javio njihovim tetkama da raspolažu strateškom sirovinom za luksuznu namirnicu. Mogla se ta izvedenica zvati i Doboj fritula. Ili Kakanj fritula. Ali pokušajte nekome naplatiti jedanaest eura za Kakanj. Dubai je već drugo. Dubai ima nebodere, šeike i automobile sa zlatnim felgama. Kakanj ima tetku koja pita jesi li normalan plaćati jedanaest eura za to. Raspikuća si, isti babo. Dat će ti ona cijelu tepsiju, napravi za pet maraka.

Ustavno pravo na fritule i kuhano vino

Osim toga, zar nisu fritula i kuhano vino ustavno pravo? "Svakome se jamči pravo na toplu fritulu i dostojanstvenu količinu kuhanog vina; pravo na preljev uređuje se posebnim zakonom."

Međutim, stvar je sasvim drugačija. Ustav Republike Hrvatske navodi: "Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske." A nigdje vam nema te poduzetničke i tržišne slobode bolje uređene nego na adventskim štandovima. Čovjek napiše cijenu, vi pogledate i odlučite hoćete li kupiti. Nije vam kobasicu propisao liječnik pa da je morate konzumirati dvaput dnevno.

Slušamo od građana kako je hrana na adventskim kućicama skupa, preskupa. Ali ako pred kućicom stoji red, očito ima ljudi kojima nije. Ako je netko spreman dati deset ili petnaest eura za sasvim prosječnu kobasicu s generičkim senfom (pripazite kako su pakiranja senfa i majoneze obično bez oznake robne marke!), to je samo između prodavača i njega. Na državi je da uzme PDV.

Znate kada je "skupo"? Ako se ne proda. Navečer je može onda ostaviti mačkama. Ali dok ima kupaca, onda je cijena tržišna. Nije nešto bez čega ne možemo.

Kako i zašto je kobasica postala socijalno pitanje?

Mi smo od te kobasice napravili socijalno pitanje. Za cijenu dvije takve, uostalom, kupite namirnice za pristojan ručak. Treba ga, istina, skuhati. Nema lampica iznad lonca, nitko vam ne pjeva božićne iz bluetooth zvučnika i malo je nezgodno objaviti na Instagramu da ste očistili mrkvu. Ali najeli ste se u toplom. Ovdje ste pojeli kobasicu stojeći, senf vam je pao na cipelu od brušene kože, a još razmišljate gdje ćete na večeru.

Tu je, naravno, i kuhano vino. Vino, šećer, cimet, klinčić. Toliko je toga unutra da vino može biti ono koje se kupuje tri litre za 2,99 eura. Osim što piše na njemu vino, uredno ga možete uliti u akumulator i auto će se pokrenuti.

Budimo pošteni, za vino u plastičnoj čaši, u koje ide pola ladice začina i šećera za trodnevnu proizvodnju Kraša, bolje da ne znamo detalje podrijetla.

Kao nekadašnje socijalističke petoljetke

Advent je, pa sada treba imati za sve. I sad bi gradonačelnik, kao u doba nekadašnjih socijalističkih petoljetki, htio osigurati da svi možemo povoljno jesti prženo tijesto, zalijevati ga zaslađenim alkoholom i priuštiti si kobasicu u kojoj je mesa da bi skoro mogla biti vegetarijanska. Da pitate kakvog nutricionista, on bi na te proizvode predložio dodatni porez, a ne socijalni program.

Socijalni program nisu fritule i kobasice. Ako su vam skupe, možete si doma spremiti i jeftinije i bolje, a naći ćete i pokoji restoran gdje nije nešto skuplje. Ako vam je bitno pokazati se na štandu, onda to, dragi moji, košta. Nije stvar socijalne politike, nego vašeg gušta.

Posao lokalnih samouprava postaje regulacija cijena na štandovima? Nemate pametnijeg posla? Znate li da će se ovo vratiti ili nižom kvalitetom, ili posebnom siromaškom porcijom koja će na kraju izgledati kao sprdanje potrebitih? Pa će se oni koji uzmu tu "socijalnu" porciju još sklanjati od tuđih mobitela, da ne završe na Instagramu s fritulom za siromašne. A sve ostalo će, naravno, biti još i skuplje, jer treba imati i za zakup i za porez i za radnike.

Ima, naravno, onih kojima stvarno treba pomoć. Njima ćete omogućiti da kupe jeftiniju, socijalno osjetljivu fritulu? Samo moraju doći do centra, stati u red i imati novac za tu jeftiniju fritulu. Novca dovoljnog za skromni ručak.

Zašto ne odnesete topli obrok u stan potrebitima?

Naravno da i čovjek s malo novca ima pravo izaći, družiti se i uživati u gradu. Upravo zato grad može organizirati besplatan program, urediti javni prostor, osigurati prijevoz i pomoći ljudima kojima pomoć treba. Nego, gdje čovjek kojemu stvarno treba pomoć može dobiti topao ručak, osobito izvan velikih gradova? Zna li vaša općina tko joj danas neće jesti kuhano? Ne vino. Ručak. Ima li tko odnijeti topli obrok u stan na trećem katu starici koja više ne može ni do trgovine, a kamoli do adventske kućice?

Ali takva pomoć slabo izgleda pred kamerama i treba je stvarno organizirati. Vi ćete zato regulirati cijene fritula, kobasica i lošeg vina kako biste na društvenim mrežama pokazali socijalnu osjetljivost.

Zapamtite: onaj komu tri ili četiri eura čine razliku ima važnijih briga od cijene kuhanog vina.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala