ANDREJ Plenković Hrvatskom vlada već punih deset godina. Dulje od Tuđmana. Ne vlada toliko zato što je HDZ sposoban koliko zato što je oporba nesposobna. I to ne samo lijeva nego i desna. O nesposobnosti lijevih pišemo već barem dvanaest godina, još otkako je Siniša Hajdaš Dončić pokušavao "monetizirati" autoceste.

No reakcija na divljanje dijela Torcide u Splitu, uz nacističke i antisemitske povike, izvrsno objašnjava zašto desna oporba jedva uspijeva prijeći izborni prag.

Galerija

Naši dečki, pomalo nestašni

Gotovo da nema političara s desna koji nije krenuo relativizirati nacističko divljanje u Splitu. Slušamo tako o "medijskoj histeriji", "srpskom svetu", "režiranim incidentima", "specijalnom ratu", "domaćim izdajnicima" i "novinarima crvima". Pa nas podsjećaju da su ti ljudi gasili požare i pomagali nakon potresa. Kao da se za dobra djela skupljaju bodovi koje poslije možeš potrošiti na zazivanje Hitlera i Auschwitza. Da onu sramotu s Anne Frank ne spominjem.

Onda otvorite biografije tih nesretnih momaka koje nam dio desnice predstavlja kao da su ministranti na izletu. Jedanaestorica od prvih četrnaest osumnjičenih skupila su prijave za 94 kaznena djela i 273 prekršaja. Ima droge, ima nasilja, ima oružja. Jedan je na korteo došao sa zatvorskog dopusta. Čovjek je dobio slobodan dan, pa ga je potrošio na Hitlera. Genijalac!

Ako smo s Vlade Gotovca, Borisa Marune i Vice Vukova pali na ekipu kojoj se domoljublje mora ugurati između dvije robije za prilično konkretna kaznena djela, možemo odmah zatvoriti državu i dati je prvome u koncesiju.

Hrvati vole svoj mir

A gdje su tu politika, HDZ i Plenković, pitate se? E, sad dolazimo do njih.

Stjepan Radić dobro je poznavao Hrvate. Tuđman također. Mi smo tradicijski narod. Hrvati uglavnom nisu desni konzervativci, a još su manje revolucionarni lijevi radikali. Hrvat će reći da je katolik i nedjeljom otići na misu, ali će se i razvesti. Za obitelj je, protiv pobačaja, ali ne bi baš da se pobačaj zabrani jer "što ako se maloj dogodi". Voli svoju zemlju, ali voli i ne platiti porez. Ne voli Hrvat uniformu, ni policijsku ni vojnu, ali će državu, ako zatreba, braniti u tenisicama s puškom iz prošlog rata.

I taj Hrvat voli svoj mir. Ne želi stajati na autocesti zato što su se dvije skupine dogovorile potući. Ima i on dogovor: ručak u dva. Ne želi zaobilaziti Rivu jer su je zauzeli kandidati za hitni prijam na traumatologiji. A ne želi ni naš Ante ili Šime iz Splita ili Imotskoga, koji godinama radi u Zagrebu, doći doma pa razmišljati gdje smije parkirati vlastiti automobil. Jer ima ZG tablice. Došao je materi na ručak, a prije nego što će nakon pola godine uživati u tanjuru domaće juhe, mora pitati pokriva li mu kasko ulične nerede.

Dao bi Dalmatinac sve za Hajduka - ali ne i za mržnju

Dao bi taj naš prosječan glasač u Dalmaciji sve za Hajduka i svoj Split. Možda je i sam član Torcide. Ali hoće s ditetom mirno na utakmicu. Hoće da Hajduk bude šampion, da mali pamti gol, a ne kako ga je ćaća vukao za ruku bježeći od tučnjave ili baklje. Poslije bi na sladoled, pa doma. A da putem ne mora pratiti gdje je interventna.

I nije taj čovjek pun mržnje. Čak i ako mu je prastric bio u ustašama, reći će da je išao braniti selo od četnika, a ne provoditi rasne zakone. Tako će objasniti obiteljsku priču. Koliko god ona bila povijesno točna ili netočna, on u nju iskreno vjeruje. Neće reći da mu je prastric bio u pravu zato što je progonio Židove. A sad bi trebao slušati zazivanje Hitlera i još prihvatiti da je to nekako za njegov Hajduk, njegov Split i njegovu Hrvatsku.

Zato mu ovo ne šmeka. Ne voli naš čovjek nerede, ne voli nasilje, a bogme neće provariti ni zazivanje Hitlera i pjevanje o spaljivanju Židova. Kakve to veze ima s Hajdukom? On je došao gledati balun. Nije platio kartu da bi mu netko priredio Nürnberg s bakljama. Katolik je, zna da je nacizam zlo u biblijskom smislu.

Neće taj čovjek zbog toga napisati status. Neće se svađati u komentarima ni objašnjavati nepoznatima da voli Hrvatsku, ali da mu Hitler svejedno nije drag. Ima pametnijeg posla. Treba za maloga knjige kupiti, zimske gume za auto. Radije će popodne odraditi faturetu, nego gubiti vrijeme na online svađu s nepoznatima.

Taj naš Dalmatinac, sasvim običan hrvatski birač, znate li što misli o nogometnim huliganima? Nastupiti kao Margaret Thatcher. Uvesti red, pa neka se ljuti tko hoće. A ona je bila desničarka. Prava. Pola hrvatske desnice bi se užasnulo koliko je ona bila i politički i ekonomski desno. Samo je znala da se gospodarske slobode brane malim porezima, a sloboda kretanja trgom ili autocestom i policijskim pendrekom ako treba. Ljubav prema klubu nije dozvola za nasilje.

Ne vjerujete Indexovoj anketi? Napravite svoju

Napravite, desničari, vlastitu anketu. Svoju, ne morate vjerovati Indexovoj. Pitajte vlastite birače žele li da se država odlučno obračuna s nogometnim huliganima ili da im još malo tražimo opravdanja u teškom djetinjstvu i drugim olakotnim okolnostima. Samo ih pustite da odgovore. Nemojte im prije odgovora održati predavanje o Pupovcu, Vučiću i specijalnom ratu.

Mogli biste otkriti da vaši birači od države očekuju upravo ono što im vi zaboravljate ponuditi: red, sigurnost i kaznu za nasilnike. I da bi prema huliganima najradije poslali Margaret Thatcher.

HDZ kao spasitelj države i reda

A onda se pojavi HDZ. Ministar policije osudi divljanje, najavi postupanje i opali po sporosti sudova. Tu tek dobije publiku. Jer teško ćete u Hrvatskoj pronaći obitelj kojoj nešto nije godinama stajalo na nekom sudu koji vremenski funkcionira izvan našeg vremena, kao u epizodi Zvjezdanih staza.

Odjednom Davor Božinović postaje pozitivan lik, što je za ministra policije lijep uspjeh. Čovjek govori ono što birač želi čuti: dosta je, policija će postupati, nasilnici moraju odgovarati. Ne treba za takav politički izbor doktorat iz komunikologije.

Dio desnice za to vrijeme bijesni na novinare jer su prenijeli fotografije ljudi za kojima policija traga sa službene policijske stranice. A Facebookom se potom širi kolaž fotografija novinara uz poruku da u Hrvatskoj nema dovoljno štrika za toliko Juda. Prenijeti policijski poziv javnosti je, dakle, progon. Objaviti ljudima lica uz spominjanje štrika, to je valjda navijački folklor.

Plenković je itekako kriv s "dvostrukim konotacijama", ali...

Na kraju Plenković, čija vlast s "dvostrukim konotacijama" nosi itekakav dio odgovornosti za stanje do kojeg smo došli, ponovno postaje jamac stabilnosti. Božinović postaje glas razuma. A desna oporba ponovno objasni biraču zašto će, uz sve što zamjera HDZ-u, ipak zaokružiti HDZ, jer prosječan čovjek jednostavno neće dati vlast onome tko mu opravdava nasilnike.

Hrvatska desnica je uspjela HDZ učiniti faktorom stabilnosti. Ma, bravo!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala