Kako će Al Gore tek zaslužiti Nobelovu nagradu za mir
SVAKI put kada se povede rasprava o nekim pozitivnim aspektima životu u nekadašnjem "jugokomunističkom mraku" dežurni branitelji današnje Hrvatske kao najboljeg od svih mogućih svjetova kao iz topa vade argumente o redukcijama struje i vožnji po sustavu "par-nepar". Takvi detalji života se navode kao nespojivi s civilizacijskim standardima oličenim u suvremenom zapadnom liberalnom, demokratskom i kapitalističkom svijetu kome Hrvatska treba pripadati.
Međutim, taj isti Zapad bi vrlo lako našoj djeci, a možda čak i nama, kao novi civilizacijski standard mogao nametnuti sustav vožnje "par-nepar", redukcije struje, a možda čak i "točkice" za hranu. Barem se takav zaključak nameće ukoliko nastavak postojeće histerije vezane uz globalno zatopljenje dovede do nekih konkretnih političkih poteza.
Naime, ukoliko se prihvati glavne teze koju promiču najveći svjetski borci protiv globalnog zatopljenja - da će globalno zatopljenje uništiti čovječanstvo, a da je za njega glavni krivac korištenje fosilnih goriva - jedini način da se zaustavi kataklizma je najdrastičnije moguće ograničenje potrošnje fosilnih goriva, čak i ako to znači da se generacije koje budu živjele u sljedećim desetljećima biti lišeni mnogih civilizacijskih dostignuća koje se danas uzimaju zdravo za gotovo.
Lijep primjer za to su bili razni praktični savjeti koje su razne slavne ličnosti davale u video-spotovima za vrijeme koncerta "Live Earth", a kojima je cilj smanjiti potrošnju energije u kućanstvima, a zajedno s njima potrošnju fosilnih goriva, odnosno tzv. "karbonski otisak" svakog pojedinca na ovom planetu.
Nije teško pretpostaviti, s obzirom na povijesnu sklonost najplemenitijih ideja da umjesto raja na Zemlji stvore pakao, da će ono što se za vrijeme tog rock-koncerta predstavljalo kao prijateljska sugestija sutra postati obvezujuća zakonska norma. Zajedno s takvim zakonima bi trebao doći i represivni aparat za njihovo provođenje u obliku raznoraznih parapolicijskih službi koje prekršiteljima odvaljuju raznorazne kazne za prekoračivanje "karbonskih kvota", kao i organizirani kriminal koji će procvasti ilegalnom trgovinom "karbonskim kreditima" ili danas bezazlenim kućanskim i drugim aparatima koji ne zadovoljavaju "karbonske standarde".
Naznake takvih propisa se već danas mogu vidjeti u harangi koja se digla na terenska vozila po ulicama gradova, a odnedavno i u pozivima na prestanak kupovine plazma-televizora koji "gutaju nedopustivo mnogo energije", a samim time doprinose globalnom zatopljenju.
Ne treba sumnjati da će budući eko-ratnici i čuvari planeta u tome zaustaviti. Za generaciju-dvije će na ulicama voziti automobili daleko sličniji "trabantima" i "fićekima" nego "mercedesima", jer ovi potonji troše daleko manje goriva. A njihovo korištenje će se destimulirati raznim administrativnim mjerama od za koje će presedan biti upravo sustav "par-nepar". Slično će biti i s raznim luksuznim proizvodima, a s vremenom i s današnjeg stanovništva i ne tako luksuznim proizvodima, čija izrada zahtijeva preveliku potrošnju energije, a samim time previše doprinosi globalnom zatopljenju da bi se dozvolilo neodgovornim građanima da je kupuju u trgovinama.
Međutim, borba protiv globalnog zatopljenja možda čak i neće stati na tome da budući svijet postane sličan Sjevernoj Koreji. Tako je Chris Rapley, novi kustos Znanstvenog muzeja u Londonu, sugerirao da bi u svrhu borbe protiv globalnog zatopljenja trebalo ograničiti parovima da imaju djecu, s obzirom da se jedino smanjenjem broja ljudi na Zemlji može efikasno zaustaviti potrošnja fosilnih goriva koja je glavni uzrok globalnog zatopljenja.
Ako se takve ideje prihvate, nije isključeno da će one kasnije biti dovedene do svog logičkog nastavka, pa će se tako konačno nametnuti i "konačno rješenje" problema globalnog zatopljenja. Tada više neće biti razloga da Vaclav Klaus postavlja pitanje kakve veze Al Gore ima sa svjetskim mirom. Neće biti globalnog zatopljenja, a svijetom će istovremeno vladati konačni mir. Mir groblja.
Dragan Antulov
