RUSKE metalurške tvornice koje opskrbljuju obrambenu industriju uvezle su strojeve proizvedene u Europskoj uniji unatoč sankcijama koje su to trebale spriječiti. Oprema ključna za proizvodnju dijelova za projektile i borbene zrakoplove stizala je u Rusiju preko posredničke tvrtke osnovane u Turskoj, a u suvlasništvu nizozemskog državljanina. Tragovi vode do tvrtki pod kontrolom zeta Igora Zavjalova, dugogodišnjeg zamjenika čelnika Rosteca, ruskog državnog obrambenog diva, otkriva zajednička istraga The Kyiv Independenta, talijanske IrpiMedije i OCCRP-ja, piše The Kyiv Independent.

Prema carinskim zapisima do kojih su došli istraživački novinari, turska tvrtka Redwing Metal isporučila je opremu vrijednu pet milijuna dolara tijekom 2023. i 2024. godine dvama postrojenjima u Rusiji: Aluminum Metallurg Rus (AMR) i Stupino Metallurgical Company (SMK). Obje tvrtke kontrolira ruski poduzetnik Nikolaj Timohin, zet Igora Zavjalova, zamjenika direktora Rosteca. Timohinove tvornice opskrbljuju metalnim legurama ruske obrambene tvrtke, uključujući i one unutar Rosteca. Te se legure proizvode pomoću strojeva koji su stigli u Rusiju unatoč izvoznim ograničenjima EU-a, osmišljenim da spriječe ruske tvrtke povezane s vojskom u nabavi zapadne industrijske opreme. Isporuke pokazuju kako ruska ovisnost o zapadnoj tehnologiji nadilazi mikročipove i elektroniku te da je čak i za proizvodnju metalnih dijelova za projektile i zrakoplove potrebna zapadna industrijska mehanizacija, koja unatoč sankcijama i dalje pristiže preko posrednika iz trećih zemalja.

Oprema za ruske projektile i zrakoplove

Isporuke su uključivale CNC tokarilice, peć za toplinsku obradu metala, hidrauličnu prešu i drugu opremu talijanskih, njemačkih, španjolskih i čeških proizvođača. "Ovo nije nasumičan skup industrijske robe, već oprema koja omogućuje ključne proizvodne kapacitete za modernu metaluršku liniju i potencijalno jača rusku vojnu industriju", rekao je Alex Bashinsky, suosnivač američkog instituta Global Sanctions Training (GSTI), nakon što mu je pokazan popis opreme.

Ti industrijski kapaciteti podržavaju proizvodnju zrakoplova i projektila kojima Rusija redovito napada ukrajinske gradove. Prema ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi, tvornica AMR proizvodi metalne dijelove koji se koriste u lovcima-bombarderima Su-34 i krstarećim projektilima Kh-101. Jedan takav projektil 14. svibnja ove godine pogodio je stambenu zgradu u Kijevu, pri čemu su uništeni deseci stanova i ubijena 24 civila. Tijekom pune invazije, projektili Kh-101 korišteni su za napade na stambene objekte, energetsku infrastrukturu, pa čak i dječju bolnicu u Kijevu. Analiza financijskih dokumenata pokazuje da su AMR i SMK od početka invazije opskrbili više od 40 proizvođača vojne opreme, uključujući tvrtke koje proizvode projektile Kh-59, projektile za sustave protuzračne obrane S-300 i S-400 te borbene zrakoplove. Timohin također ima udjele u Sveruskom institutu za lake legure, dobavljaču metala za proizvođače projektila i zrakoplova, te u KAMAZ-u, proizvođaču šasija za vojna vozila u kojem je Rostec dominantni dioničar.

Shema za zaobilaženje sankcija

Izvozne kontrole EU-a zabranjuju ruskim postrojenjima izravnu kupnju opreme iz bloka. "Nemoguće je kupiti strojeve poput CNC-a izravno iz EU-a za isporuku u Rusiju - u tom su slučaju sankcije učinkovite", rekao je Roman Steblivskyi iz ukrajinskog Vijeća za ekonomsku sigurnost (ESCU). On ukazuje na uobičajen način zaobilaženja zabrane: "Zemlje poput Kirgistana, Uzbekistana, Hong Konga i Turske nemaju sankcije protiv Rusije, što tvrtkama sa sjedištem ondje znatno olakšava nabavu i ponovni izvoz takve robe." Posrednik je u ovom slučaju bila turska tvrtka Redwing Metal, osnovana nedugo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. U suvlasništvu je Alexandera Tattersalla, nizozemskog državljanina koji živi u Švicarskoj, s udjelom od 40 posto, dok 59,9 posto drži turski odvjetnik Veysel Cengiz Soylemezoglu.

Tattersall je dugo povezan s Timohinovom metalurškom grupom, posebice s tvrtkom AMR. Fotografije iz 2019. prikazuju ga u pogonima AMR-a tijekom proslave 65. obljetnice tvornice. Godinama je vodio mrežu distributera AMR Trading sa sjedištem u Švicarskoj, Njemačkoj i SAD-u, koja se bavila prodajom AMR-ovih proizvoda na zapadnim tržištima. Tattersall je u pisanom odgovoru izbjegao pitanja o vezama s Timohinom, ali je potvrdio da je suvlasnik Redwing Metala. Ustvrdio je da ima samo ograničeno znanje o poslovanju te tvrtke. "Radim kao vanjski savjetnik za tursku tvrtku Redwing Metal i imam ograničeno znanje o njenom poslovanju. Koliko je meni poznato, Redwing Metal nikada nije sudjelovao u bilo kakvim 'shemama' za isporuku sankcionirane robe u Rusiju", napisao je Tattersall.

Reakcije europskih proizvođača

Ruski carinski zapisi, međutim, proturječe Tattersallovoj tvrdnji, identificirajući specifične modele strojeva proizvedenih u EU koje je Redwing Metal isporučio AMR-u i SMK-u između 2023. i 2024. godine. Među njima su i četiri CNC tokarilice talijanskog proizvođača M.C.M., isporučene tvornici SMK krajem 2023. U pisanom odgovoru, M.C.M. je potvrdio da je prodao proizvode Redwing Metalu, ali je naveo da je ugovor izričito zabranjivao "ponovni izvoz u zemlje, područja ili subjekte podložne restriktivnim mjerama". Talijanska tvrtka dodala je da nije imala saznanja "o bilo kakvom ponovnom izvozu u Rusiju robe prodane Redwing Metalu". Ostali europski proizvođači nisu odgovorili na upite. Većinski vlasnik Redwing Metala, Veysel Cengiz Soylemezoglu, odbio je komentirati isporuke, pozivajući se na obveze privatnosti.

Oprema i za rusku ratnu mornaricu

Isporuke Redwing Metala nisu bile ograničene samo na metaluršku opremu. Podaci otkrivaju da je tvrtka unatoč sankcijama u Rusiju isporučila i brodograđevnu opremu proizvedenu u EU u vrijednosti od 1,3 milijuna dolara. Roba je otišla ruskoj tvrtki SMS, koja je također dio Timohinove poslovne grupe. Carinski opisi pokazuju da su sidra, vitla, ventilatori i sustavi za pročišćavanje otpadnih voda uvezeni za ugradnju na dva broda ruske mornarice u izgradnji. Jedan od njih, "Mihail Kalašnjikov", dovršen je sredinom 2025. godine. Neki od proizvođača opreme iz EU-a izjavili su da svoje proizvode nisu prodali izravno Redwing Metalu. "Na temelju dostupnih informacija teško je utvrditi tko je točno prodao ovu robu turskoj tvrtki. Mogli su je nabaviti putem brojnih kanala, uključujući veletrgovce", rekao je Michael Kresse, direktor njemačke tvrtke Wolter GmbH. Poljski proizvođač Alwo i austrijski Palfinger izjavili su da nikada nisu poslovali s Redwing Metalom i da nisu znali da njihovi proizvodi završavaju u Rusiji. "Naši proizvodi tamo ne bi smjeli biti", poručio je direktor Alwoa, Jaroslaw Jablonski.

Pravne posljedice kršenja sankcija

Prema stručnjacima za sankcije, usmjeravanje zabranjene opreme preko Turske u Rusiju predstavlja zaobilaženje sankcija EU-a. "Isporuke se mogu smatrati kršenjem, budući da se njihove deklarirane oznake točno podudaraju s onima koje je EU izričito zabranio za izvoz. Neka od te robe zabranjena je već u prvoj polovici 2022. godine", rekao je Erlend Bjortvedt, osnivač savjetodavne tvrtke Corisk. Glasnogovornik Europske komisije izjavio je da je "rješavanje zaobilaženja sankcija EU-a jedan od ključnih prioriteta Komisije" te da su države članice odgovorne za provedbu i kažnjavanje. Kao rezultat toga, AMR, SMK, SMS, Redwing Metal, kao i pojedinci koji stoje iza njih, mogli bi se suočiti sa zapadnim sankcijama koje bi zamrznule njihovu imovinu i zabranile poslovanje s njima. Europski proizvođači opreme mogli bi snositi odgovornost samo ako istraga utvrdi da su znali da su isporuke namijenjene Rusiji. Ako se utvrdi da je državljanin EU-a svjesno pomogao u zaobilaženju sankcija, mogao bi se suočiti s novčanim kaznama i kaznenim prijavama, smatraju stručnjaci.