NA TRGU Lukjanivska u Kijevu, bijela slova s natpisa na prometnom McDonald'su otopila su se od vrućine požara koji je zahvatio obližnji trgovački centar tijekom posljednjeg velikog napada 24. svibnja. Unatoč tome, restoran je obično pun, sve dok se ne oglasi zračna uzbuna koja osoblje i goste šalje pokretnim stepenicama u dubinu susjedne metro stanice. U zadnjem je udaru urušen dio stropa metroa, a perone je ispunila gusta prašina, piše The Guardian.

Najpogođenija četvrt Kijeva

Samo ove godine McDonald's je oštećen tri puta, a jedan se stanovnik Kijeva šali kako je logotip zlatnih lukova postao "simbol otpora".

Toplinske karte koje bilježe učestalost zračnih napada na Kijev pokazuju da se područje oko Trga Lukjanivska i šire četvrti Ševčenkivski ističe po koncentraciji udara u posljednje četiri godine.

Mještani kažu da se situacija posljednjih mjeseci samo pogoršala. U ovom velikom i prostranom gradu, gdje se tragovi ratnih razaranja često izgube u prostoru, ovaj kutak Kijeva više nalikuje prizorima s puno bliže linije bojišnice.

Očigledan razlog za to nalazi se preko puta ulaza u metro: dugačko, crveno, uništeno pročelje devastirane tvornice Artem, nekadašnjeg proizvođača oružja, koja je sada uglavnom uništena i djelomično prekrivena golemim muralom.

Međutim, nedavni masovni udari pogodili su civilne ciljeve. Stakleni toranj koji se nadvija nad ulicom ostao je bez većine prozora. Nekoliko izgorjelih automobila stoji uz rub ceste. Ulazno predvorje metroa, pogođeno pet puta, na velikim je površinama zakovano daskama, dok prolaznici zastaju kako bi promatrali izgorjelu i uništenu zgradu.

Život pod stalnom prijetnjom

Osim stanice metroa i restorana, većina aktivnosti u četvrti sada je usredotočena na malu tržnicu sa štandovima s cvijećem i povrćem, koja i dalje radi ispod jedne od uništenih zgrada.

Ispijajući kavu prije posla, Anastasiia Prymak, 23-godišnja produkt menadžerica koja živi u obližnjoj stambenoj zgradi, priča svoju priču. "Preselila sam se u Kijev iz Nikopolja prije dvije godine zbog stalnog granatiranja. A sada zadnjih nekoliko mjeseci imamo masovna bombardiranja ovdje", kaže ona.

Prvo je bio napad dronom na krov obližnje stambene zgrade 28. travnja. "Učinilo mi se da čujem avione. Onda sam si rekla da to ne mogu biti avioni zbog rata. Zatim sam pogledala van i vidjela eksploziju na krovu", prisjeća se Prymak. "Dijagnosticiran mi je teški anksiozni poremećaj. Stalno osjećam tjeskobu bez ikakvog razloga i imam napadaje panike."

Pokazuje sliku na svom telefonu koja prikazuje pogled s prozora njenog stana. Ispod se vidi zgrada iz čijih prozora suklja plamen. "Prošlog mjeseca dogodili su se ti golemi udari. Dečko me odveo u sklonište i molila sam se, iako ne vjerujem u Boga. Sada ga preklinjem da se preselimo u Lavov. Onda je četvrt opet pogođena prije nekoliko tjedana. To je odmah ispred moje zgrade", govori dok pokazuje snimku srušenih zgrada. "Prijateljima kažem da izgleda kao Černobil. Ovdje postaje sve opasnije. Spavam sklupčana u fetalnom položaju jer se bojim da će me pogoditi dron ili raketa. Želim da me ubije odjednom. Ne želim ostati bez ruke ili noge."

Eskalacija zračnog rata

Šteta u ovoj jednoj četvrti služi kao upozorenje na smjer u kojem se kreće dugotrajni i eskalirajući zračni rat između Rusije i Ukrajine. Dužnosnici Kremlja i Vladimir Putin signalizirali su namjeru Rusije da pokrene teže i "sustavne" udare na ukrajinske gradove.

Povećanje ruskih raketnih prijetnji Kijevu i drugim gradovima događa se u trenutku kada je Moskva pokušala iskoristiti globalni nedostatak raketa presretača - ponajviše za sustav Patriot - što je pogoršano američko-izraelskim ratom protiv Irana.

Sjedeći za svojim štandom s cvijećem, Faina Polishchuk kaže da, iako se većina prodavača vratila, kupaca više nema.

"Opasno je", kaže ona. "Nakon zadnjeg velikog napada u svibnju, većina mojih kolega je plakala i bila nervozna. Prvih nekoliko dana nisu se htjeli vratiti. Ali od ovoga živim." Posljednji je udar vidjela s prozora svog stana.

"Cijela se zgrada tresla. Otišla sam u sklonište, a ondje mi je jedan mladić na mobitelu pokazao što se događa. Rekao je da sve gori." U početku Faina kaže da će ostati bez obzira na sve i izražava optimizam. "Ne bojim se", kaže, ali brzo dodaje ogradu: "Ako se situacija pogorša, otići ću u Vinicu, svoj rodni grad."