U RANIM jutarnjim satima 30. lipnja 1934. godine započela je jedna od najvažnijih i najkrvavijih političkih čistki 20. stoljeća. Događaj koji je ušao u povijest kao Noć dugih noževa trajao je zapravo tri dana, od 30. lipnja do 2. srpnja, a njime je Adolf Hitler uklonio stvarne i navodne protivnike unutar vlastitog pokreta te konačno učvrstio svoju vlast u nacističkoj Njemačkoj.

Iako je nacistička propaganda tvrdila da je riječ o sprječavanju državnog udara, povjesničari se slažu da je primarni cilj bio ukloniti sve koji su mogli predstavljati prijetnju Hitlerovoj političkoj dominaciji.

Zašto su nacisti ubijali vlastite ljude?

Najveća meta bio je Ernst Röhm, dugogodišnji Hitlerov saveznik i zapovjednik paravojne organizacije SA (Sturmabteilung), poznate kao "smeđekošuljaši". SA je početkom 1934. brojila nekoliko milijuna članova i bila je daleko brojnija od njemačke regularne vojske.

Röhm je zagovarao nastavak "nacionalsocijalističke revolucije" te je želio da SA preuzme vodeću vojnu ulogu u Njemačkoj. Time je izazvao strah kod profesionalnog vojnog vrha, industrijalaca i konzervativnih političkih elita, čiju je potporu Hitler smatrao ključnom za daljnje učvršćivanje režima. Istodobno, Heinrich Himmler i Hermann Göring dodatno su poticali Hitlera uvjeravajući ga da Röhm predstavlja ozbiljnu prijetnju.

Hitler je osobno uhitio Röhma

Dana 30. lipnja Hitler je otputovao u bavarski Bad Wiessee, gdje su se nalazili Röhm i vodeći ljudi SA. Osobno je sudjelovao u njihovu uhićenju, nakon čega su uslijedila pogubljenja diljem Njemačke.

Röhm isprva nije odmah ubijen. Dan kasnije dobio je priliku počiniti samoubojstvo, no kada je to odbio, pripadnici SS-a ubili su ga u zatvorskoj ćeliji.

Ubijeni su i ljudi koji nisu imali veze sa SA

Čistka se ubrzo proširila daleko izvan vodstva SA. Hitler je iskoristio priliku za obračun s političkim protivnicima i osobama prema kojima je gajio stare neprijateljstva.

Među ubijenima našli su se bivši njemački kancelar Kurt von Schleicher i njegova supruga, konzervativni političar Gustav Ritter von Kahr, koji je još 1923. pomogao ugušiti Hitlerov neuspjeli Pivnički puč, kao i više drugih političara, novinara i državnih dužnosnika. Mnogi nisu imali nikakve veze s navodnom zavjerom.

Službeno je priznato 85 pogubljenih, ali većina povjesničara smatra da je stvarni broj žrtava bio znatno veći. Procjene se kreću od oko stotinu do nekoliko stotina ubijenih, dok pojedine procjene spominju i do tisuću žrtava.

Vojska je stala uz Hitlera

Najveći politički dobitnik bio je upravo Hitler. Njemačka vojska pozdravila je slabljenje SA, a predsjednik Paul von Hindenburg izrazio je zadovoljstvo što je, prema službenoj verziji, spriječena navodna pobuna.

Samo mjesec dana poslije, nakon Hindenburgove smrti 2. kolovoza 1934., Hitler je spojio funkcije kancelara i predsjednika države te se proglasio Führerom. Njemačka vojska potom je prisegnula osobnu vjernost upravo njemu, a ne državi ili ustavu. Time je praktički nestala posljednja institucionalna prepreka njegovoj apsolutnoj vlasti.

Prekretnica koja je pokazala kako će nacistički režim vladati

Noć dugih noževa nije bila samo obračun unutar nacističke stranke. Bila je jasna poruka da režim više neće poštovati ni vlastite zakone ako procijeni da oni stoje na putu političkim ciljevima.

Nekoliko dana nakon čistke njemačka je vlada posebnim zakonom retroaktivno proglasila ubojstva zakonitima, opravdavajući ih kao čin "državne samoobrane". Time je nasilje postalo službeni instrument države, a Hitler pokazao da se nalazi iznad pravnog sustava. Povjesničari upravo zato Noć dugih noževa smatraju jednom od ključnih prekretnica u pretvaranju nacističke Njemačke u otvorenu totalitarnu diktaturu.