TJEDAN dana nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji činilo se da bi britanska vojska mogla ostvariti jedan od najvažnijih proboja u prvim danima kampanje. Međutim, 13. lipnja 1944. kod francuskog gradića Villers-Bocage dogodio se iznenadni njemački protunapad koji je prerastao u jednu od najpoznatijih tenkovskih bitaka Drugog svjetskog rata.

Uz taj događaj veže se i popularna priča da su britanski vojnici zastali kako bi popili čaj, nakon čega ih je iznenadio njemački tenkovski as Michael Wittmann. Iako je ta anegdota tijekom desetljeća postala gotovo legendarna, stvarnost je ipak nešto složenija.

Plan koji je mogao promijeniti bitku za Normandiju

Nakon Dana D, saveznički zapovjednici pokušavali su zauzeti strateški važan grad Caen. Kako su njemačke obrambene linije bile čvrste, britansko zapovjedništvo odlučilo je pokušati zaobići protivnika i napasti mu bok.

U sklopu Operacije Perch prema Villers-Bocageu krenula je poznata britanska 7. oklopna divizija, proslavljena u borbama u sjevernoj Africi pod nadimkom "Pustinjski štakori". Ujutro 13. lipnja britanske postrojbe gotovo su bez otpora ušle u gradić, a francuski stanovnici dočekali su ih kao osloboditelje.

Brojni izvori navode da je među britanskim vojnicima zavladalo opušteno raspoloženje. Smatralo se da se Nijemci povlače, a pojedine posade iskoristile su predah za odmor, održavanje vozila i doručak.

Napad koji je ušao u vojnu povijest

Nedaleko od grada nalazila se njemačka postrojba teških tenkova Tiger I iz 101. SS teškog tenkovskog bataljuna. Jednim od njih zapovijedao je SS-Obersturmführer Michael Wittmann, već poznat kao jedan od najuspješnijih njemačkih tenkovskih zapovjednika.

Kada je oko pola devet ujutro uočio britansku kolonu, Wittmann je odlučio napasti bez čekanja ostatka svojih snaga. Bila je to riskantna odluka, ali potpuno je iznenadila britanske postrojbe.

Vozeći se uz samu kolonu, njegov Tiger uništavao je tenkove, protuoklopne topove, transportna vozila i kamione na vrlo maloj udaljenosti. U samo nekoliko minuta britanski napad pretvorio se u kaos.

Koliko je točno vozila Wittmann osobno uništio i danas je predmet rasprava među povjesničarima. Njemačka ratna propaganda pripisivala mu je gotovo sve britanske gubitke, dok suvremena istraživanja smatraju da je imao ključnu, ali ne i isključivu ulogu u napadu. Ipak, nema dvojbe da je upravo njegov potez zaustavio britanski prodor i dao Nijemcima dovoljno vremena za organizaciju obrane.

Što je s pričom o čaju?

Jedan od najpoznatijih detalja cijele bitke jest tvrdnja da su Britanci napad dočekali tijekom tradicionalne pauze za čaj.

Povjesničari uglavnom smatraju da je riječ o pojednostavljenoj priči koja je s vremenom prerasla u legendu. Nema pouzdanih dokaza da je cijela britanska kolona doslovno sjedila uz šalice čaja kada je napad počeo.

Međutim, potpuno je vjerodostojno da su pojedine posade iskoristile privremeni zastoj za pripremu toplog napitka ili doručka. Britanska vojska bila je poznata po tome da je i u najtežim okolnostima nastojala održati svakodnevne rutine, a čaj je bio gotovo neizostavan dio vojnog života.

Upravo zato priča o "kobnoj pauzi za čaj" i danas simbolizira britanski vojnički mentalitet, premda ju ne treba shvaćati doslovno.

Jedna bitka nije promijenila rat

Iako je njemački protunapad kod Villers-Bocagea predstavljao važnu taktičku pobjedu, nije mogao promijeniti tijek rata. Britanci su se povukli i reorganizirali, a saveznička invazija na Normandiju nastavila se punom snagom.

Sam Villers-Bocage pretrpio je velika razaranja tijekom borbi i kasnijih savezničkih bombardiranja. Grad je konačno oslobođen početkom kolovoza 1944., a Caen je nakon dugih i krvavih borbi također pao u savezničke ruke.

Michael Wittmann postao je jedan od najpoznatijih njemačkih tenkovskih zapovjednika Drugog svjetskog rata, ali njegov ratni put nije dugo potrajao. Poginuo je manje od dva mjeseca kasnije, 8. kolovoza 1944., tijekom savezničke ofenzive u Normandiji.

Bitka kod Villers-Bocagea ostala je zapamćena kao primjer koliko jedan iznenadni napad može promijeniti tijek bitke. Istodobno, priča o britanskoj pauzi za čaj podsjetnik je da se povijesni događaji često isprepliću s legendama koje s vremenom postanu gotovo jednako poznate kao i same činjenice.