Screenshot: YouTube

IDEJA o plaćanju tramvajske karte mobitelom isprva je djelovala genijalno i za naše prilike gotovo futuristički. Osjećali ste se poput "Putnika 2.0" kada ste uletjeli u tramvaj, isukali svoj prekrasni novi smartphone, ukucali 8585 i neometano nastavili sporu i nimalo "high tech" vožnju gradskim ulicama. Realno gledajući, bila je to revolucionarna usluga koja je vožnju (ali i švercanje) podigla na višu razinu.

Tko vidi nindžino lice… Bježi na stražnja vrata

Naravno, kako to i inače biva u ovoj državi, načelno dobre ideje ne mogu se dugo održati, a na prvi znak problema skloni smo vratiti se starim metodama zbog kojih smo se u prvom redu i odlučili za unaprjeđenje usluge.

Netko je mudro zaključio da za napredak nema mjesta sve dok netko ne izumi aplikaciju za ljudsko poštenje, a veljača nam donosi i povratak klasičnog guranja karata u proreze na automatima. Uz sve to, uposlit će i stotinjak nindža-kontrolora koji će bauljati gradom i započinjati kavge s drskim švercerima, a svi znamo da nema ugodnijeg iskustva od bliskog susreta s kontrolorom koji vam se unosi u lice i daje vam do znanja da je doručkovao vinjak. To iskustvo stoji rame uz rame s gužvama, džeparenjem, zastojima u prometu i neopranim pazuhom koji tramvajsku premijeru doživi čim malo zatopli.

Daj babo kartu…

No, ovaj nas povratak klasicima ne bi trebao iznenaditi, pogotovo kada znamo da su učinili apsolutno sve da ovu novu metodu naplate karata učine što pristupačnijom prosječnom putniku. A kad kažemo "sve", želimo reći "vrlo malo ili gotovo ništa". Naime, usluga postoji, mi znamo za nju, a oni su podigli cijenu SMS karte i… To je to. Nevjerojatno da ovaj napredni pristup nije postao još veći hit. ZET-ovi stručnjaci sigurno su vijećali tjednima i nakon svega došli do zaključka: "Oke, ajmo uvest SMS karte i zadržati već ionako previsoku cijenu klasičnih karata koje će još uvijek biti jeftinije od SMS varijante. Riječ je ponudi koja se ne odbija, a ako se ne pomame za tim, ne znam za čim će".

Čim je marketinški mag servirao ovaj bljesak genijalnosti, krenule su ovacije. Ljudi su bili u deliriju, jedan je ZET-ovac u naletu oduševljenja bacio stolicu kroz prozor, drugi je poveo pjesmu, šampanjac je tekao u potocima, a bilo je i suza. Jednostavno nisu mogli vjerovati vlastitim ušima jer ovako dobru ideju nisu čuli otkad je netko provalio: "Ljudi vole krizu, gužve, naguravanje, sporu vožnju, kašnjenje, smrad i visoke cijene. Vrijeme je za poskupljenje od 50 posto".

Na mome se klatiš…

S druge strane, nema sumnje da je švercanje bolest koju je teško iskorijeniti. Možemo se izvlačiti na visoke cijene i loš standard, ali ako za to postoji i najmanja mogućnost, pronaći ćemo način da rečenica "voziš se samo ako kartu platiš" završi sa "na mome se klatiš". Nadalje, ako smo u 12 i 30 doznali da kartu možemo kupiti mobitelom, u 12 i 31 došli smo na ideju da poruku ne pošaljemo sve dok ne vidimo kontrolora, a već u 12 i 32 razmišljali smo kako napraviti šprancu poruke u kojoj bi po potrebi mijenjali datum i vrijeme. Drugim riječima, kupnja SMS karata od samog je starta bila izložena problemima, ali netko je toga morao biti svjestan najkasnije do 12 i 35. Bilo kako bilo, umjesto da uslugu potpuno ukinemo, ne bi li bilo bolje razmisliti o načinima kako cijelu priču učiniti efikasnijom jer bez obzira na cijenu, praktično je.

Umjesto da zaposlimo sto kontrolora, ne bi li bilo bolje uposliti jednog informatičara koji će smisliti način kako ovu uslugu učiniti otpornijom na muljaže? U slučaju da se to već dogodilo i da je netko stvarno uložio trud i vrijeme da SMS naplatu učini boljom, svaka čast i isprike zbog trčanja pred rudo, ali ako ste već potrošili sav taj silan novac na modernizaciju kupovine karata, ne bi li bilo poželjno iscrpiti sve mogućnosti prije nego zaključite: "Jebi ga, nije išlo. Zovi Super Ridžu"? Priča o softveru koji lažira kupnju simpatična je i u teoriji djeluje kao stvarna opasnost, ali ne možete o tome pričati kao o ključnom razlogu zbog kojeg ukidate SMS naplatu. Budite sigurni da 99 od 100 putnika neće prolaziti kroz tu dramu zbog par minuta drndanja tramvajem.

Kako je procvao rokenrol…

Gdje je došlo do zastoja? Naposljetku, ako pod kontrolom držimo tisuće i tisuće automobila čiji se parking naplaćuje na jednak način, zašto su SMS karte odjednom tako velik i nepremostiv problem?

Možda je riječ o suludoj ideji koja nema temelja u stvarnosti i neodrživa je u praksi, ali što bi se stvarno dogodilo kada bi cijenu SMS karte spustili na pet kuna? Bi li to označilo početak kraja ili povećanje broja korisnika gradskog prijevoza? Nemojmo zaboraviti, sličnu smo priču slušali od taksista koji su nas godinama uvjeravali da bi spuštanje cijena moglo dovesti do pomora prvorođenčadi i rađanja dvoglave teladi. No, nakon svih tih žalopojki, netko je došao na nevjerojatnu ideju da cijene prilagodi prosječnom džepu i posao je doživio procvat.