O ANTIČKOM Rimu vjerojatno je napisano najviše povijesnih knjiga na svijetu. Osim činjenice da se radi o razdoblju duljem od tisuću godina, ako se broje sva uređenja (kraljevstvo, republika, cjelovito carstvo, Istočno Rimsko Carstvo), Rim ljude fascinira i zbog svojih kontradiktornosti, prilagodljivosti, upornosti i različitosti.

Iako su se institucije antičkog Rima jako mijenjale kroz povijest, baš kao i društvo, dvije značajke obilježavaju njegov uspon i rast. To su upornost i pragmatičnost. Veličina antičkog Rima bila je u njegovoj sposobnosti da se jako brzo prilagodi u situaciji kada je suočen s boljim rješenjima od onih koje ima ili novim problemima.

Najbolji primjer za to je sukob s Kartagom, pomorskom velesilom antike koju je Rim porazio tijekom Prvog punskog rata (264.-241. pr. Kr.) unatoč manjku bilo kakve pomorske tradicije, i to na moru. 

Rim se razvijao preuzimajući najbolje stvari koje je nalazio kod drugih

Rimski pragmatizam najlakše je uočiti u opremi i oružju rimske vojske. U početku su se vojske Rima zapravo borile slično kao vojske gradova država antičke Grčke, kao hopliti u formacijama falangi.

Holivudski prikaz rimskih legionara odnosi se na kasnije razdoblje, odnosno vrijeme carstva. Gusta formacija falangi preuzeta od grčkih hoplita je ostala, ali je s vremenom nadograđivana.

Legionarski mač, odnosno gladijus, nastao je kao imitacija mačeva keltskih plemena iz Hispanije (današnja Španjolska) koja su se borila na strani Kartage protiv Rimske Republike. Pilum, koplje koje su rimski legionari bacali na protivnike prije juriša, preuzet je od italskog plemena Samnićana. 

Pragmatična sposobnost da prihvate "strane" utjecaje ako se pokaže da je to efikasnije omogućila je Rimu da od skupine nekoliko sela na brežuljcima postane najjača vojna sila antičkog svijeta, uzor brojnim državama koje su se nakon propasti Rimskog Carstva smatrale "novim Rimom" i najviše proučavana politička tvorevina u povijesti.

Ta "rimska pragmatičnost" bila je presudna u Punskim ratovima, u kojima je Rim pobijedio Kartagu. Kopnena vojska Rima bila je najbolja na svijetu u to vrijeme, ali Rim je Kartagu porazio i na moru iako je bila najveća pomorska sila tog vremena, a Rim praktički nije imao nikakvu pomorsku tradiciju.

Rim i Kartaga bili su saveznici sve dok im se interesi nisu suprotstavili 

Rim nikad nije smatrao da vodi osvajačke ratove, uvijek bi opravdanje za rat bilo zaštita Rima i njegovih stanovnika, neki oblik obrane. Tako je počeo i rat s Kartagom, Prvi punski rat.

Do izbijanja rata Rim i Kartaga surađivali su i trgovali, čak su formalno nekoliko puta proglasili prijateljstvo i savezništvo. Sukob je izbio oko Sicilije, kojom je većim dijelom vladala Kartaga, iako sve do tada Rim nije imao nikakvih pretenzija na taj otok.

Skupina plaćenika zauzela je grad Messinu na sjeveroistoku Sicilije, točno na kanalu koji dijeli otok od kopna. Ti su plaćenici zatražili zaštitu i od Rima i od Kartage.

Prva je reagirala Kartaga, za uzvrat zatraživši dopuštenje da izgradi vojni logor u blizini grada. To je bilo strateški važno jer je Kartaga stotinama godina ratovala s Grcima oko kontrole otoka, predvođenima gradom državom Sirakuzom.

Prva vojna intervencija Rima izvan Apeninskog poluotoka

U rimskom Senatu postojale su dvije struje. Prva je smatrala da se Rim ne treba miješati, djelomično zato što su plaćenici preuzeli kontrolu nad Messinom bez opravdanog razloga, a druga da Rim treba intervenirati zbog mogućih koristi za sebe, u što je spadala i pljačka.

Odluka da se intervenira bila je sudbonosna jer je Rim prvi put u povijesti direktno vojno intervenirao izvan Apeninskog poluotoka. Kada su plaćenici dobili vijest da vojska Rima ipak dolazi, zatražili su od vojske Kartage da ode.

To je shvaćeno kao uvreda pa je Kartaga sklopila savezništvo sa Sirakuzom i poslala vojsku da stavi Messinu pod opsadu. Rimska vojska ponudila je primirje Kartagi, ali prijedlog je bio odbijen.

Povijesni izvori nejasni su oko toga što se poslije dogodilo, ali rezultat je bio povlačenje Kartage i Sirakuze. Nakon toga vojska Rima opsjeda Sirakuzu, koja se brzo predaje. Tako je počeo Prvi punski rat.

Rim je dominirao na kopnu, ali nije imao mornaricu

Kopneni rat na otoku nakon početnih pobjeda Rima usporio je jer su se gradovi Kartage utvrdili i nastavili opskrbljivati pomorskim putem. Kartaga je bila dominantna pomorska sila tog vremena, a Rim nije imao gotovo nikakvu pomorsku tradiciju.

Bilo je jasno da ako želi pobijediti, Rim mora izgraditi flotu koja može parirati pomorskoj moći Kartage. Osim golemih financijskih sredstava koja su bila potrebna za to, veliki problem bio je to što Rim nije znao kako graditi vojne brodove niti je imao obučene pomorce. Nenadmašna vojna sila na kopnu nije imala pomorskog iskustva.

Rimljani su nacrte za prve vojne brodove "ukrali"

Standardni brodovi u to vrijeme bili su quinquereme, galije dužine oko 45 metara, širine 5 metara i visine 3 metra. Prema zapisima grčkog povjesničara Polibija, Rimljani su iskoristili nasukanu kartašku galiju i na temelju nje napravili nacrte za izgradnju vlastite mornarice kroz obrnuti inženjering.

Ali njihovi su brodovi bili teži i sporiji. Ipak, to je bio prvi ozbiljniji doticaj Rima s brodogradnjom. Iako su zapanjujuće brzo sagradili brodove, nisu imali ljude koji njima mogu upravljati ni približno dobro kao mornari Kartage. Izgrađeno je prvih 17 ratnih brodova, prvi put u povijesti Rima.

Ti su brodovi prvo poslani u Messinu, odakle je trebao krenuti napad na otok i grad Lipari, koji su se nalazili sjeveroistočno od Sicilije i preko kojih se moglo lako prekinuti pomorske putove između Rima i Messine.

Kada je rimska flota došla do otoka Lipari, Kartaga je poslala 20 brodova iz Panormusa (današnji Palermo). Rimski brodovi bili su zarobljeni u luci, a u napadu Kartažana brzo su poraženi. Bio je to neslavan početak, ali proces smanjivanja razlike u pomorskoj moći je počeo.

Tehnološka inovacija koja je omogućila da pomorske bitke postanu kopnene

U međuvremenu su Rimljani smislili i jednu tehnološku inovaciju koja je trebala drastično smanjiti prednost Kartage na moru. Naime, Rim je mogao kopirati brodove i brzo izgraditi mornaricu, ali nije imao dovoljno vještih mornara.

No imao je jednu od najboljih kopnenih vojski tog vremena. Kako to iskoristiti u pomorskim bitkama?

Odgovor na to pitanje bio je "corvus", rampa koja se ugrađivala na provu broda i sustavom užeta i kolotura mogla se dizati i spuštati. Na kraju rampe, koja je bila okrenuta prema moru, bila je kuka, koja bi nakon spuštanja na neprijateljski brod probila palubu i tako čvrsto povezala neprijateljski brod s rimskim.

Nakon toga rimska je vojska mogla prelaziti preko rampe na neprijateljski brod, a time se efektivno pomorska bitka pretvarala u kopnenu. U prvoj je Kartaga imala prednost, a u drugoj Rim.

Corvus je Rimljanima omogućio da primijene taktiku ukrcavanja na neprijateljske brodove, što im je osiguralo da dobiju nekoliko bitaka, primjerice, kod Mylae, Sulci, Tyndarisa i Ecnomusa.

Počeci rimske flote bili su skromni, ali ubrzo su parirali najvećoj pomorskoj sili tog vremena

U bitci kod Mylae manja rimska flota pobijedila je flotu Kartage potopivši 13 galija i osvojivši njih 30-ak. Kartaški pomorski kapetan i vođa flote Hanibal Gisco zbog sramotnog poraza i nesposobnosti doslovno je razapet u Kartagi, kamo je bio pobjegao.

Samo četiri godine nakon prve pomorske bitke, one kod otoka Lipari, Rim je mogao parirati Kartagi po veličini flote. U bitci kod Economusa obje strane raspolagale su s oko 300 brodova i 150 tisuća mornara i vojnika. Pobjednik te velike bitke bio je Rim.

Ubrzo nakon toga rimska vojska napala je i u samoj Africi iskrcavši se opasno blizu Kartage. U početku je invazija dobro napredovala, toliko dobro da je Kartaga sama zatražila pregovore o miru. Ali uvjeti koje je Rim postavio bili su joj neprihvatljivi pa su borbe nastavljene.

Međusobno uništavanje flota, Kartaga nije iskoristila priliku koju je imala

U nastavljenim borbama Rimljani su potisnuti i nestala je neposredna opasnost za samu Kartagu, ali su još bili na obali Afrike. Rim je poslao flotu da evakuira ostatak vojske na Siciliju, koja se sastojala od 300 bojnih galija i još 300 galija za transport.

S druge strane, Kartaga je mogla poslati samo 200 bojnih galija da spriječi evakuaciju rimske vojske. I u toj bitci pobijedila je rimska mornarica, pri čemu je osvojila 114 brodova.

Rimska flota pristala je blizu mjesta na kojem je čekala kopnena vojska za evakuaciju i ukrcala vojnike, ali je pri povratku upala u golemu oluju, koja je uništila preko 350 bojnih galija, 300 transportnih galija i dovela do smrti 100 tisuća ljudi.

Možda je upravo corvus uzrokovao tako veliku katastrofu jer su zbog njega brodovi bili manje stabilni. To se može naslutiti iz činjenice da nakon te katastrofe više nema zapisa o njihovu korištenju. Ali corvus je obavio ono zbog čega je stvoren, omogućio je Rimu da neutralizira prednost Kartage na moru i dao mu dovoljno vremena da je pomorski sustigne.

Nakon nekoliko godina bez važnijih promjena i Rim i Kartaga obnovili su svoje flote iako su u međuvremenu Rimljani izgubili još jednu flotu u oluji. Ipak, u bitkama kod Drepane i Phintiasa Kartaga je sasvim uništila novu flotu Rima, nakon čega je trebalo sedam godina da se obnovi.

Kartaga nije iskoristila svoju prednost u tih sedam godina pa je obnovljenom flotom Rim počeo blokirati kartaške luke na Siciliji.

U bitci kod Egadskih otoka, na istočnoj obali Sicilije, opet je pobijedio Rim. Flota Kartage je uništena, a time je prekinuta i opskrba kartaških gradova na Siciliji, čiju je unutrašnjost Rim do tada već bio osvojio. Nakon što je postalo jasno da više ne može braniti svoje posjede na Siciliji, Kartaga je potpisala mir. Prvi punski rat je završen.

Pragmatizam, praktičnost i spremnost na promjene stvorili su Rim

Ratovi su u antičko vrijeme bili puno sporiji i trajali dulje nego u 20. st. Prvi punski rat trajao je 23 godine. Zbog toga je bilo dovoljno vremena da se nekoliko puta flote unište i ponovno izgrade.

U početku je Rim imao prednost na kopnu, a Kartaga na moru, i to golemu. Rim nije imao mornaricu, nije znao graditi brodove i nije imao pomoraca. Uz malo sreće i puno prilagodljivosti, inoviranja i pragmatizma, na kraju je pobijedio u ratu supersila tog vremena.

Prvi brodovi koje je napravio na temelju obrnutog inženjeringa bili su loši, ali Rimljani su brzo učili. Corvus je bio rizičan i kasnije možda doveo do težih gubitaka u olujama, ali neko je vrijeme neutralizirao pomorsku prednost Kartage i omogućio Rimu da je sustigne.

Društva koja ne prihvaćaju najbolje prakse, koja nisu inovativna, koja se ne prilagođavaju i odbijaju nove stvari za koje se pokaže da bolje funkcioniraju nužno upadaju u stagnaciju i odumiru, ako uopće uspiju biti relevantna.

Rim je od nakupine nekoliko sela na vrhovima brda okruženih močvarom postao jedan od najvažnijih svjetskih imperija, koji su svi koji su došli nakon njega pokušali imitirati, zato što je bio pragmatičan, praktičan i prilagodljiv.