INDONEZIJSKI tinejdžer koji je radio na ribarskoj splavi preživio je 49 dana na moru nakon što su ga snažni vjetrovi bacili na pučinu. No ovo nije prvi put da se Aldi Novel Adilang našao u situaciji opasnoj po život, kako je ispričao za BBC.

Aldiju Novel Adilangu (18) ovo nije ni prva ni druga nesreća na moru nego čak - treća.

No ovo posljednje "plutanje" bilo je dosad vremenski najduže te je privuklo svjetsku pozornost.

Uže kojim je bio privezan za dno je puknulo

Adilang je otplutao dok je radio na ribarskoj splavi u obliku kolibe, zvanoj rompong, koja je inače usidrena za morsko dno.

14. srpnja, na udaljenosti od nekih 125 kilometara od indonezijskog otoka Sulawesi, uže sa sidra kojim je dječakova koliba bila privezana za morsko dno pokidao se te je otplutao na pučinu.

“Uže s mog romponga je puknulo nakon što se otrljalo o prijateljev rompong. Na žalost, on je spavao te nije primijetio da sam otplutao”, rekao je Adilang, koji je s BBC-jem pričao u obiteljskom domu pokraj grada Manado u Sjevernom Sulawesiju.

Jeo je sirovu ribu i pio more

Tijekom prvih nekoliko dana preživljavao je s ograničenim zalihama hrane koje je imao.

"Riža, pitka voda, začini, plin za kuhanje i druge namirnice su nestale. Da bih preživio, lovio sam ribu, a da bih zapalio vatru na kojoj ću je ispeći, iskoristio sam drvenu ogradu s romponga. Čak sam jeo i sirovu ribu”, rekao je tinejdžer smijući se.

Njegov drugi izazov bio je kako se domoći pitke vode. Njegovo rješenje? Namočio je odjeću morskom vodom i kroz nju, koristeći je kao filter, pio more. Tvrdi da je na taj način smanjena slanoća okusa mora.

"Upomoć, upomoć!"

Tijekom 49 dana koje je proveo na pučini pokraj njega je prošlo desetak brodova, no nitko od posade ga nije primijetio.

Dok je bio sam na pučini, vrijeme je provodio pjevajući kršćanske pjesme, čitajući Bibliju i ustrajno se moleći da ponovo vidi roditelje. Priznao je kako je u jednom trenutku pao u takvu depresiju da je pomišljao i da se utopi. No iz takvog stanja izvukao se pomoću molitve.

Zadnji dan kolovoza primijetio je brod koji prevozi ugljen.

“Tad sam vikao: ‘Upomoć, upomoć!’ To je jedino što sam znao”, rekao je Adilang, koji nije bio svjestan činjenice da je otplutao od Indonezije do Guama u Pacifiku.

Posada s broda koji je plovio pod panamskom zastavom spasila ga je i dala mu suhu odjeću i vodu. Adilang je ostao na tom brodu tjedan dana, a u Japan su doplovili 6. rujna. Nakon dva dana vratio se u Indoneziju gdje se susreo s obitelji.

Nikad više

Adilang kaže da prethodna dva puta kada je otplutao na pučinu nije toliko dugo trebalo da ga nađu.

“Prvi put bio sam na pučini tjedan dana te mi je pomogao vlasnik splavi. Sljedeći put bio sam na pučini dva dana i također mi je vlasnik splavi pomogao”, rekao je.

Na rompongu nema navigacijske opreme,čak ni kompasa. Njegov posao je paliti svjetla koja se koriste za privlačenje riba. Svaki tjedan netko iz tvrtke donio bi mu zalihe hrane, vode i goriva kad bi dolazio po ribu.

Potpisao je jednogodišnji ugovor te je zarađivao 134 dolara mjesečno.

Nakon posljednjeg iskustva, Adilang je sebi obećao kako više neće ploviti.