NAVIKLI ste da stalno nešto jamram protiv religije, ali sam uvijek spreman priznati i kad je nešto dobro od nje došlo. Recimo, dan odmora: možemo isključivo judeo-kršćanskoj tradiciji zahvaliti što svakog tjedna imamo barem jedan dan slobodno. To nismo dobili od velebnih civilizacija Grka i Rimljana, nama su to u naslijeđe ostavili Židovi i kršćani.

„Svetkuj dan subotnji”

Ne znamo ni tko ni kada ni otkuda je točno došao na tu ideju, a prvi put je imamo zapisanu u Izlasku 20, na popisu Deset zapovijedi: „Sjeti se da svetkuješ dan subotnji”, piše tekst i daje neradan dan ne samo muškarcima, nego i ženama, djeci, strancima, robovima, pa čak i domaćim životinjama. Tako postavljena zapovijed značila je eksplicitno uvođenje jednakih prava svakog bića na odmor. 

Kasnije su rabini razvili prilično beskorisne diskusije na temu što je sve i koliko dopušteno subotom, pa su brojili čak i korake koje su smjeli napraviti (devetsto, ako koga zanima). Unatoč ovakvom cjepidlačenju, osnovno je bilo da običan seljak i zadnji rob mogu imati dan kad ne rade - i to je, bez daljnjeg, velika ostavština čovječanstvu.

„Svetkuj dan Gospodnji”

Kršćani, koji su i nastali iz judaizma, također su prihvatili ideju neradnog dana u tjednu. Nema nikakve dvojbe da su kršćani u Judeji svetkovali subotu, ali se izvan njezinih granica, posebno među kršćanima nežidovskog podrijetla, ustalio običaj svetkovanja nedjelje, kao spomen na Isusovo uskrsnuće u nedjelju. Obične katolike iznenadi spoznaja da nijedan tekst Novog zavjeta ne nalaže svetkovanje nedjelje, niti igdje imamo priču o takvom običaju. Nedjelja se u Novom zavjetu naziva jednostavno „prvi dan tjedna”, a u grčkoj kršćanskoj tradiciji uskoro se pojavio i naziv „dan Gospodnji” (kyriake hemera). Upravo taj izraz naći ćemo naći u Otkrivenju (pisanom oko 110. godine), ali ni katolički prijevodi ne misle da se tu radi o tek kasnije usvojenom nazivu za nedjelju.

Katolička crkva u svom Katekizmu tekst iz Deset zapovijedi preradit će kao „svetkuj dan Gospodnji”, premda će u svojim oficijelnim biblijskim prijevodima bez problema priznati da hebrejski tekst Izlaska 20 govori o suboti.

Odvajanje od Židova

Glavni razlog promjene židovske subote u kršćansku nedjelju bio je odvajanje Crkve od svojih judaističkih korijena. Nakon što su se Židovi pobunili protiv Rimljana 70. i 133. godine, više nije bilo oportuno na bilo koji način ionako već desetljećima nežidovsku Crkvu dovoditi u vezu s narodom iz kojega je kršćanstvo izvorno došlo. Nije ta promjena išla pravocrtno, u crkvama na Istoku subota je zadržala makar dio svog ranijeg značenja, pa su tamo ponegdje imali dva slobodna dana u tjednu, baš kao naš klasični vikend.

U Rimu je situacija bila bitno drugačija, Židovi su bili apsolutni no-no, tako da je potpuno prevladala ideja nedjelje kao neradnog dana. Ublažena je i pozicija po pitanju dopuštenih aktivnosti, car Konstantin je u 4. stoljeću naložio da se u slučaju povoljnog vremena nedjeljom obavljaju poljoprivredni radovi, kako se ne bi propustila prilika.  

Svjetovna pozicija

Još u vrijeme dok sam kao adventistički pastor dokazivao da je subota pravi dan odmora, bio sam protiv ideje da se ikome nameće svetkovanje bilo kojeg dana. I tada sam se zalagao da svatko prema svojoj savjesti odluči koji će dan u tjednu imati slobodno i da mu se načelno takvo pravo omogući. Naravno, ako želite neradnu nedjelju, onda vas nema u ugostiteljstvu, tamo je vikend udarni radni termin. Katolici i pravoslavni neka su slobodni nedjeljom, Židovi i adventisti subotom, a muslimani petkom, svi sretni i zadovoljni.

Koliko god internetski trolovi trkeljali da sekularisti žele zabraniti religiju, istina je da se mi zalažemo za pravo svakog čovjeka da živi prema svojim uvjerenjima sve dok time ne nanosi štetu drugome.

„Nas je 86% u Hrvatskoj”

Ali, to nije baš pozicija Katoličke crkve.

Ako pažljivo pročitate Katekizam (posebno članke 2180-2188), shvatit ćete da se tamo traži nedjelja kao zakonom određen neradni dan, i to ne samo za katolike. Uvijek me je nervirala kod Crkve ta njezina želja da posegne za državnom moći kad god treba provesti neku vlastitu zapovijed.

Oni isti trolovi strasno će isticati da je u Hrvatskoj 86% katolika, pa kome se ne sviđa, neka ode (kako glasi njihovo evanđelje ljubavi). U redu, vi ste ogromna većina, tko vam je onda uopće priječio da ne radite nedjeljom? Židovi, muslimani i Indexovci? 

Nezgodna pitanja

Napokon, nisu li svi ti veliki poslodavci ujedno i veliki katolici, koji smjerno nedjeljom odu na misu i skromno sjednu na počasno mjesto? Neka oni svojim radnicima daju slobodnu nedjelju, nitko im to neće zamjeriti. U vrijeme bezbožnog komunizma, nedjeljom su bile zatvorene trgovine, a onda su došli pravi Rvati koji su tjerali svoje radnike na rad i svetkom i petkom.

Adventisti su znali izgubiti i posao zbog traženja slobodne subote i nije im baš država priskakala u pomoć, naprotiv. Ne vidim kakve bi to probleme u Hrvatskoj trebao imati radnik katolik koji od poslodavca katolika zatraži svetkovanje katoličkog dana odmora.

Ili ne ide to baš tako i u stvarnosti, pa onda mora uredovati stroga ruka države?

Napokon, zašto samo trgovine, zašto ne i gostionice i tko zna koje sve druge djelatnosti? Nedjeljom možemo bez kupnje kruha, ali ne i bez ispijanja piva u kavani?

Možda su vama sva ova pitanja potpuno nevažna, premda ćete potiho prosvjedovati kad nedjeljom budete pokušavali nabaviti kruh i mlijeko na benzinskoj crpki. A meni su ona samo još jedan podsjetnik da država mora biti sekularna - ili se u protivnom pretvara u produženu ruku Crkve.