DANA 24. lipnja 1812. godine francuski car Napoleon Bonaparte pokrenuo je invaziju na Rusko Carstvo, jedan od najpoznatijih vojnih pohoda u svjetskoj povijesti. Tog jutra njegove su trupe prešle rijeku Njemen, koja je predstavljala granicu između Napoleonova carstva i ruskih teritorija. Početak pohoda izgledao je kao još jedna etapa u nizu Napoleonovih spektakularnih pobjeda, no pokazat će se da je upravo taj rat označio početak njegova pada.

Najveća vojska koju je Europa dotad vidjela

Napoleon je za pohod okupio golemu vojsku poznatu kao Grande Armée. Procjenjuje se da je brojala između 550.000 i 680.000 ljudi, što ju je činilo najvećom vojnom silom ikad okupljenom u Europi do tog vremena. Nisu je činili samo Francuzi. U njezinim redovima bili su vojnici iz Poljske, Italije, Njemačke, Nizozemske, Španjolske i brojnih drugih zemalja pod francuskim utjecajem.

Glavni razlog sukoba bilo je sve lošije stanje odnosa između Napoleona i ruskog cara Aleksandra I. Rusija je postupno odustajala od sudjelovanja u kontinentalnoj blokadi, gospodarskom sustavu kojim je Napoleon pokušavao oslabiti Veliku Britaniju. Francuski car vjerovao je da će brzom vojnom pobjedom prisiliti Rusiju na poslušnost i učvrstiti svoju dominaciju nad Europom.

Rusi su odbijali odlučujuću bitku

Napoleonov plan temeljio se na strategiji koja mu je godinama donosila uspjeh. Namjeravao je brzo poraziti glavnu rusku vojsku u jednoj velikoj bitki i prisiliti cara Aleksandra na pregovore.

Međutim, ruski zapovjednici odbijali su takav scenarij. Umjesto izravnog sukoba, neprestano su se povlačili prema unutrašnjosti zemlje. Pri tome su uništavali zalihe hrane, spaljivali sela i ostavljali neprijatelju opustošeni krajolik. Ta taktika spaljene zemlje postupno je iscrpljivala Napoleonovu vojsku, koja je sve teže dolazila do hrane i opreme.

Tek početkom rujna dvije su se vojske sukobile u velikoj Bitci kod Borodina, jednoj od najkrvavijih jednodnevnih bitaka 19. stoljeća. Iako je Napoleon odnio taktičku pobjedu, ruska vojska nije bila uništena i nastavila se povlačiti.

Moskva bez pobjede

Nekoliko dana nakon Borodina Napoleon je stigao do Moskve, očekujući da će zauzimanje drevne ruske prijestolnice natjerati cara Aleksandra na predaju. No dogodilo se nešto neočekivano.

Većina stanovnika napustila je grad prije dolaska Francuza, a ubrzo su izbili veliki požari koji su uništili velik dio Moskve. Povjesničari se i danas raspravljaju o tome koliko su požari bili organizirani, ali jasno je da su Francuzima uskratili mogućnost da prezime u gradu i osiguraju potrebne zalihe.

Aleksandar I. odbio je pregovarati. Napoleon je tjednima čekao odgovor koji nikada nije stigao.

Povlačenje koje je postalo katastrofa

U listopadu 1812. Napoleon je naredio povlačenje. Tada je počela prava tragedija njegove vojske. Nastupila je jedna od najhladnijih ruskih zima toga doba, a francuske su trupe bile iscrpljene glađu, bolestima i stalnim ruskim napadima.

Posebno je teško bilo tijekom prelaska rijeke Berezine krajem studenoga, kada su tisuće vojnika poginule pokušavajući izbjeći rusko okruženje. Kada su ostaci Grande Armée ponovno prešli Njemen krajem godine, od stotina tisuća vojnika ostao je tek manji dio.

Povjesničari procjenjuju da je Napoleon tijekom pohoda izgubio između 400.000 i 500.000 ljudi. Katastrofa u Rusiji ozbiljno je oslabila Francusko Carstvo i potaknula europske sile da stvore novu koaliciju protiv Napoleona. Već dvije godine kasnije bio je prisiljen abdicirati i otići u prvo progonstvo na otok Elbu.

Invazija Rusije tako je ostala zapamćena kao jedan od najambicioznijih vojnih pothvata u povijesti, ali i kao primjer kako golema vojna moć može biti slomljena udaljenostima, logistikom, klimom i upornošću protivnika.