Foto: Hina, Youtube

OTAC Andreasa Lubitza, pilota Germanwingsa, koji se prije dvije godine zabio u planinu i tako ubio 149 nedužnih ljudi, prekinuo je svoju dvogodišnju šutnju na drugu godišnjicu tragedije. Održao je konferenciju za medije na kojoj je objavio da ima dokaze da je njegov sin nedužan, što je izazvalo bijes obitelji žrtava.

Nakon masovnih ubojstava, mediji i javnost se često pitaju jesu li za tragediju krivi sami roditelji ubojica. Profesor kliničke psihologije s Columbije, Andrew Solomon, napisao je knjigu upravo o tome.

"Otkrio sam da se uglavnom radi o dobrim ljudima koji su i sami šokirani time što se dogodilo", objasnio je.

Adam Lanza ubio 26 ljudi i majku

Kao primjer navodi Adama Lanzu, koji je ubio 26 ljudi u osnovnoj školi u Connecticutu 2012., a neposredno prije toga i vlastitu majku Nancy. Međutim, na komemoraciji za žrtve Barrack Obama nije ju spomenuo kao žrtvu, budući da ju je javnost smatrala krivom što nije liječila sina i tako spriječila pokolj. Peter Lanza, Adamov otac, rekao je kako više ne može podnijeti svoje prezime i da je razmišljao da ga promijeni, ali da bi to izgledalo kao da se želi sakriti od činjenica. Također je naglasio da Adam nije pristajao na liječenje te da psiholozi i psihijatri koji su ga pregledali nisu mogli nikako naslutiti što bi mogao učiniti.

"Otac sam masovnog ubojice, ali moram nastaviti za životom"

Otac Andersa Breivika, koji je ubio 77 ljudi u Norveškoj 2011., priznao je da je ozbiljno razmišljao o samoubojstvu. Jens Breivik objavio je 2014. godine knjigu Min skyld? En gard historie (u prijevodu Moja krivica? Očeva priča) u kojoj je pokušao objasniti svoj odnos sa sinom i njegovom majkom. Objasnio je da ju je odlučio napisati nakon što je pročitao brojne neistinite natpise o sebi. "Moram nastaviti sa životom, iako sam otac masovnog ubojice. Nikada to neću moći zaboraviti", zaključuje.

"Moramo si naučiti oprostiti"

Sue Klebold, majka jednog od ubojica koji su 1999. u srednjoj školi u Coloradu ubili 12 učenika i jednog profesora, kaže da se godinama mučila da prihvati što je njezin sin učinio. "Okrutnost koja je obilježila kraj njegovog života dokazala mi je da je on bio posve drukčija osoba od one kakvom sam ga smatrala", izjavila je. Tek je šest mjeseci nakon ubojstva saznala da joj je sin dvije godine razmišljao o samoubojstvu.

"Ne možemo znati ili kontrolirati sve što naši najmiliji misle ili osjećaju. Moramo naučiti kako si oprostiti što nismo znali i što nismo postavili prava pitanja", dodala je.

Psihijatri tvrde da u većini slučajeva masovnih ubojstava koja završe samoubojstvom počinitelja razlog ostane nepoznat.